Prekucali smo igricu?

I Think I smell a Rat

Ulazimo u zadnji tjedan kolovoza, mjesec dana ostalo je do izbora, a gigantskih infrastrukturnih projekata ni na vidiku ni s jedne strane. Nešto, stvarno, nije u redu...
Kolumna / Kolumne | 23. 08. 2018. u 11:41 Boris ČERKUČ

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Što je ovo, pobogu, braćo? Ni mjesec dana do niskog starta, a situacija ni blizu one na koju smo navikli! Ne započinju se veliki radovi na mostovima, ne postavljaju se kameni temeljci za nove objekte, ne započinju sto puta najavljeni radovi na koridoru VC, pa čak ni seoske ceste i škole ovaj put nisu u điru.Moram vam priznati da me već pomalo hvata tiha jeza i da već pomalo gubim nadu...

Gdje ste da nas oduševite?

„I think I smell a rat“, što bi rekli strejndžeri. Nešto nije u redu. Po svim pravilima struke odavno je trebala krenuti javna kupnja glasova radovima koji bi svima zorno pokazali da se ovdje planira ozbiljno, da se ovdje zna i hoće, odavno su trebale krenuti manifestacije volje i optimizma, presijecanja vrpci i svečanosti na kojima će ljudi iz crnih limuzina kazati koju o budućnosti kojoj su oni garant, a kao dokaz uprijeti prstom u još neohlađen asfalt, friško ofarbanu školu ili pod krov stavljenu ambulantu.

No, ove godine – ništa! Pojedinačni slučajevi nisu spomena vrijedni i već me hvata jeza, jer ništa se ne događa! Hvata me i nostalgija, jer uzoše mi dušmani omiljeni folklor, a da ne spominjem da sad moram mozgati zašto je tomu tako. Gdje su, dovraga, nove škole, ambulante i putevi? Je li konačno dosegnut „zlatni standard“ u odnosu broja stalnih birača koji bi za stranku glasali i da im ta ista zakloni sunce i ukine vodu i onih koji su neodlučni, potkupljivi i još uvijek slobodne volje?

A sve je manje Rimljana....

Jesu li konačno ovi prvi prevagnuli i s radnim knjižicama, solidnom plaćom i sigurnim poslom naslonjenim na budžet samo čekaju da vrate dug ruci koja je hrani? Jesu li se ovi drugi, dosadnjakovići, zbog kojih je svake godine trebalo raditi kampanje, tiskati plakate, otvarati puteve, škole i ambulante, konačno u manjini? Je li došlo vrijeme da je svaka predstava koja uključuje mazanje očiju novim asfaltom krajnje nepotrebna?

Je li došlo vrijeme da škole nikoga više i ne zanimaju, jer u njih ionako nema tko ići, a da i ambulante ne lože više kritičnu masu, jer je osoblje ionako na putu prema vani, skupa s pacijentima koji nisu ušli u kalup „zlatnog standarda“?

Neću se 'vako igrat'!

Fakat, jebeš izbore na kojima nas nitko više ne kupuje slatkoustim obećanjima dok presijeca vrpcu i dok vijore zastave, a rejbanke ozbiljnih likova strateški raspoređenih oko presijekača sjaje na suncu! Jebeš izbore koji najednom ne pokreću infrastrukturu, daju firmama i radnicima posao, a nama obećavaju stotine tisuća radnih mjesta! Jebeš izbore pred koje su glavne poruke kako ćemo se opet osvećivati, ograditi, razgraditi! Jebeš izbore pred koje svaka šuša uzima ulogu geostratega i vojskovođe! Jebeš izbore pred koje se wannabe mangupi igraju rata!

Jebeš izbore pred koje nikome više ne pada na pamet da još jednom izvuče one bijele crte po cesti. Nekad si znao, laste s juga najavljuju proljeće, a bijele linije na cestama najavljuju izbore. Za laste više ni sam ne znam, ali linije su dobro okasnile. I rekoh vam, „I think I smell a rat!“. Nešto tu gadno smrdi.

Kopirati
Drag cursor here to close