Devastirana ruševina koja unakazuje cijeli Mostar i dalje predstavlja realnu prijetnju po sigurnost građana i svih onih koji se penju na nju iako to ne bi smjeli.
Staklena banka, zgrada koja je izgrađena 80-ih godina prošlog stoljeća. Iako je trebala biti ukras Mostara, ova građevina se s vremenom pretvorila u jedno od najopasnijih mjesta u Mostaru.
Teško je turistima objasniti kako i zašto takvo ruglo stoji pored predivnog Zrinjevca. Građani tog dijela grada već godinama upozoravaju na sve užase koji se događaju u zgradi.
Zgrada je bila na prodaji više puta dok ju 2017. godine nije kupila Vlada Federacije za gotovo šest milijuna eura i planiran je smještaj ministarstava u nju. Iako je kupljena i obilno plaćena i danas je ostala tek napuštena ruševina u samom središtu grada.
Prema onome što se vidi na podu izvana je dokaz kako najčešće dolaze oni koji se žele opustiti uz koju čašu, a možda i koju litru alkohola te opojna sredstva. Brojni prezervativi pokazuju kako mnogi u ovom napuštenom zdanju pronalaze intimu.
Kako bi što bolje prikazali izgled i funkciju ove zgrade posjetili smo je i uvjerili se koliko je zapravo lako ući u objekt u kojem je ulaz službeno zabranjen, ali i što se sve u istom događa.
Ulaz bi građanima trebao priječiti zid visok nekih dva metra kojeg smo preskočili bez većih problema, iako nismo u zavidnoj fizičkoj formi. Zid je postavljen 2014. godine s ciljem da spriječi ulazak u zgradu.
Nakon što uđete, ako imate sreće i niste se naboli na staklo, možete vidjeti razbijene boce, korištene prezervative, a kada bi krenuli kopati po hrpama smeća teško je pretpostaviti što bi sve našli unutra.
Okruženi smo grafitima koji pokazuju klasičnu mostarsku sliku. Navijači oba kluba trude se ostaviti što više svojih natpisa na zidovima, a ne nedostaje i nacionalističkih poruka te ljubavnih citata kakvih se ni ponajbolji pjesnici ne bi posramili.
Kada se provučete kroz niz manjih prolaza i dođete u glavnu prostoriju stoje stepenice koje vode do vrha. Stepenicama se penjete kat po kat, a kako se približavamo vrhu miris urina i količina stakla po podu eksponencijalno rastu.
Ono što posebno zabrinjava i moramo priznati nije nam bilo ugodno je nedostatak ograde i bilo kakve vrste zaštite od eventualnog pada. Odnosno, ako se okliznete na stepenicama postoji velika opasnost od tragičnog završetka.
S obzirom na to da znamo kako mnogi na vrhu konzumiraju alkohol ne želimo ni zamisliti kako je pod utjecajem alkohola hodati po zgradi. Nama potpuno trijeznima nije bilo svejedno.
Sami vrh zgrade, koji je došao pod povećalo javnosti nakon vršnjačkog nasilja o kojem je pisao Bljesak, pruža idiličan pogled na Mostar.
Ipak nije sve tako idilično kada se sjetimo da upravo na vrh zgrade, na koju je uspon opasan po život i najmanji krivi korak stepenicama može biti koban, dolaze srednjoškolci i studenti kako bi se zabavili, a neki organiziraju i rođendanske proslave jer tako štede novac za iznajmljivanje prostora.
Zid koji bi trebao priječiti ulazak teško može zaustaviti ikog, a posebno mlade ljude u naponu snage pa se pitamo tko će biti odgovoran ako se dogodi tragedija. Mnogi će sada reći pa oni koji se penju kada je zabranjeno, no nema nikog tko bar nekad nije prekršio pravilo.
Mladim ljudima, kojima grad očito ne nudi dovoljno sadržaja za izlazak teško je zamjeriti ako se odluče prekršiti zabranu ulaska, više se može zamjeriti vlasniku zgrade na naivnosti da će jedan manji zid zaustaviti potencijalne posjetitelje. Naivnosti ili nezainteresiranosti, procijenite sami.
Je l' stvarno trebamo čekati tragediju kako bi se nešto promijenilo?
Popeli smo se na krov Staklene banke u Mostaru, mjesto koje privlači mlade, ali krije ozbiljne opasnosti. Bez ograde, bez nadzora i bez odgovora na pitanje: tko će biti kriv ako dođe do tragedije? pic.twitter.com/Rh7u1NHAC9
— Bljesak.info (@Bljesak) May 4, 2025
