Šimun Petar Perasić trči od svoje četvrte godine, istrčao je preko 170 utrka, ima oko 150 medalja a još važnije od toga ima hrabrost i upornost s kojima se bori za svoj i bolji život drugih.
Omogućiti djeci s teškoćama u razvoju da dožive radosti i čari utrka, misija je dvanaestogodišnjeg dječaka iz Zagreba, koji bez obzira na svoje teškoće trči gurajući djecu s najtežim invaliditetima u posebnim kolicima.
Dijete je s teškoćama u govoru i zbog toga je kroz život bio izložen osudama i nasilju. U razgovoru, dječakova mama Petra, osvrnula se na prepreke i probleme s kojima se susreću kroz život.
"Kao i svi roditelji bez obzira na teškoće, susrećem se s različitim izazovima. Od samog pokušaja integracije jer već u startu nemamo prilagođene uvjete. Nažalost dolazi i do verbalnog nasilja, sve što je drugačije djeci je interesantno i vrlo često predmet za izrugivanje", osvrnula se dječakova majka Petra te istaknula koliko je bitno pronaći jaku stranu osoba s teškoćama, prostor u kojem se oni mogu dokazati i biti prvenstveno sebi važni i ponosni na sebe.
Šimun je nedavno po prvi puta trčao u Mostaru i sudjelovao na 4k humanitarnoj utrci "Za grad bez barijera" u sklopu inicijative "Snaga pokreta" Marka Kosa. Kako kažu, Mostar ih je zatekao i oduševio, neke stvari su doživjeli po prvi puta i kući se vratili puni predivnih dojmova.
"Svaki metar ili svakih deset metara bilo je pokriveno navijačima. Toga zaista u Hrvatskoj nema i na najvećim utrkama. To je bilo nešto što nas je stvarno iznenadilo i fasciniralo. Da djeca toliko žive za grad, da su toliko integrirani u navijanje i podržavanje drugih, stvarno nevjerojatno", istaknula je Petra.
Zbog govornih jezičnih teškoća roditeljima je bilo teško integrirati Šimuna u društvo. Kao dijete s teškoćama nije mogao boraviti u vrtiću duže od sat vremena, tako je sport bila jedina opcija za uključivanje u društvo.
"Tamo je automatski kao malen bio apsolutno prihvaćen i svima simpatičan. Tako je krenulo, više zbog integracije u redovnu populaciju i okruženje jer ga nismo uspijevali niti u jednom drugom sustavu školstva uključiti. Nije bilo mjesta za njega, što je i danas jedan od velikih problema", rekla je dječakova majka.
Šimun je počeo trčati s nepune četiri godine, a iskra u njegovom srcu se zapalila kada je primijetio Marka Kosa i njegov projekt "Snaga pokreta" i shvatio da želi činiti isto što i Kos.
"Njega nije fascinirao on kao čovjek. On kao dijete u tom trenutku ne gleda nekog po rezultatima nego po onome što radi i što vidi. Njemu se svidjelo to što Marko gura djecu s invaliditetom pa smo stupili u kontakt s njim. Marko je imao jedna kolica koja je posudio Šimunu i tako je Šimun počeo trčati s djecom s invaliditetom", ispričala je Petra.
Šimun će 18.5. u sklopu humanitarnog ultramaratona Marka Cindrića pod nazivom "Mosa Bavlju" trčati za dvije udruge, Udrugu Krijesnica za djecu oboljelu od malignih bolesti i Udrugu Kolibrići za djecu s rijetkim i teškim kroničnim oboljenjima. On se sa velikim veseljem uključuje u humanitarne projekte i ne samo da donira novac nego nastoji koliko može biti i aktivan humanitarac.
Zbog svoje plemenitosti Šimun je 2025. godine osvojio i prestižnu nagradu Ponos Hrvatske u kategoriji za pomaganje i širenje inkluzije.
"Ono što je lijepo u svemu tome je što nema forsiranja. To su isključivo njegove želje. Trudimo se, vodim ga na treninge, pronalazimo utrke a sva sreća kada je atletska sezona, svaki tjedan ima neka utrka tako da on izabere gdje bi išao pa tu i trči", rekla je dječakova majka.
Važno je da osobe s teškoćama u razvoju shvate da njihova različitost nije prepreka i da mogu jednako pridonosit zajednici kao i drugi.
"To je ono što je zapravo najbitnije da bi se razvijalo jedno malo stvorenje u čovjeka bez mržnje, kompleksa, srama i bez pitanja zašto baš meni. Mi smo to uspjeli postići, on je zaista zadovoljan sobom i sretan s onim što radi", rekla je dječakova majka Petra.
