EUrupa

Bajke i Baznije

Neće nas Europa jer ovdje većinski narod nije njihove vjere. Srećom da smo u međuvremenu postali razvijeniji od Norveške i Danske skupa, pa je to jedini problem zašto nas ne žele.
Kolumna / Kolumne | 09. 11. 2023. u 09:00 Boris ČERKUČ

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Umalo ne rekoh, u zajebanciji, evo nam ga još jedno srebro zlatnog sjaja, kad nekako pročitah do kraja objašnjenje iz Europske komisije. Ukratko, nismo ušli, ostavili nas na uvjetnoj, tamo za narednu godinu. A naredne godine, kako su to stari znali reći, tko živ, tko mrtav! Današnji svijet i nije neka garancija da će do trećeg mjeseca i dalje sve biti isto.

Zapravo, jedina stvar će vjerojatno ostati ista i nepromijenjena – Bosna i Hercegovina, zapela u blatu bivših želja i vječnih (ne)mogućnosti da postane članicom Europske unije. Ma koliko da se ovo što smo dobili jučer predstavljalo kao nekakav novi trijumf i nagrada, po starom "kosovskom fazonu" da je poraz zapravo pobjeda, ali vi to ne kužite, prije ću stati iza onih koji kažu da ova kozmetika od pojašnjenja i prebacivanje našeg slučaja za nekad tamo u narednoj godini, u osnovi, predstavljaju sve suprotno. Ili, narodski rečeno – Ej, vidio sam ti za ono, ne može sad, ali možda bude, javit ću ti se!

Perspektiva, umalo stativa!

No, dok se Europskoj komisiji i ne čudim, jer ne vidim nikakvog razloga, osim nekakvog strateškog i trenutnog geopolitičkog momenta, da nas uopće ovakve uzmu obzir, ja se i dalje čudim ovdašnjem stanovništvu, koje već odavno kandidira za jedan kolektivni psihijatrijski pregled. Čitajući bujicu komentara nakon jučerašnje odluke o Bosni i Hercegovini, stekao sam dojam da ništa ovo nije zbog nas, nego je krivnja isključivo na Europskoj uniji.

Jer, gle, objašnjavaju "stručnjaci", a sufliraju im lajkovima njima slični, Europa nas zapravo mrzi. Europa je, oprostite mi na izrazu, stara kurva, koja je i zakuhala ratove na ovim prostorima, bacila nam kost oko koje smo se krenuli glodati, mirno svjedočila zločinima i razaranjima, dopustila ubojstva, klanja i genocid, a u isto vrijme zatrovala društvo, uzela nam najbolje resurse, uništila ekonomiju, pokrala sve što valja, ugasila firme, banke i tvornice, a sad nam uzimaju najbolje mlade ljude.

Glavno zakucavanje obično slijedi laganim spuštanjem kako Bosna i Hercegovina nikad neće u Europsku uniju, ne budimo ludi, iz istog razloga iz kojeg nikad neće ni Turska. Jednostavno, ne žele nas! I tu slijedi oduševljeno odobravanje, koje u trenutnoj konstelaciji snaga na svjetskoj političkoj sceni mnogima najednom ima smisla! Čak se dadne pročitati i pokoje rješenje problema – Ma, kakva EU, to će se ionako raspasti, treba odmah ići u BRICS! Znači, gudbaj Brusels, velkom Moskau and Bejžing! A to pišu isti oni koji su do neki dan pisali kako se i ne treba truditi, EU će nas zbog ruske ekspanzije ionako samo usisati u sebe, da nas ne bi uzeo Putin!

Igramo dobro, ali ne voli nas sudija!

Naviknuo sam se kako mi je zemlja puna geostrateških znalaca, stručnjaka iz raznih područja. Neke znam i osobno, sjećam ih se iz davnog doba školovanja, koliko me sjećanje služi od knjige su bježali kao da im kugu prenosi, povijest im je bila napeta k'o čir na šupku, a što se tiče geostrateškog snalaženja mogu reći da nisu znali napipati na karti ni sve kontinente. U međuvremenu su postali stručnjaci za sve, pa će ti tako objasniti povijest Bosne za koju ti je džaba bilo čitati išta do sad, jer je bila skrivena od naroda, a isto tako će ti začas objasniti tko to drma svijetom i Europom – tamo gdje nama mjesta nema jer smo jedino mi ispravni!

Sačuvaj me Bože naše ispravnosti! Najvažnije je da smo mi pronašli razlog zašto nas ovi neće. Razlog sigurno ne leži u tome kako kurcom mrdnuli nismo zadnjih deset godina, kako smo bili bliži Europskoj uniji prije dvadeset godina nego što smo sad, kako se Parlament, koji treba donositi tražene mjere i zakone, sastaje kvartalno, umjesto svaki dan i kako se nitko ne sjeća koji smo to Zakon usvojili, koju mjeru donijeli, što smo to kvalitativno promijenili, pa da ispunimo barem jedan od onih četrnaest uvjeta EU. I to su nam dali na lijepe oči, po tko zna koji put, a mi, zahvaljujući unutrašnjem tvrenju, nesposobnosti i općim nezalaganjem, upropastili.

Do njih je, nije do nas! Oni nas, zapravo neće. A mi gradimo autoput puževom brzinom od milijun maraka po centimetru. A mi nijemo gledamo kako nam pravosudni sustav tone na nivo Divljeg Zapada. A m nemamo problem što nijedan europski standard nismo implementirali godinama. A mi i dalje stojimo u redovima na istim onim šalterima na kojima su stajale naše babe i djedovi, čekamo čak i dulje nego oni u strahu da nam opet ne "zafali jedan papir".

Ne razumiju oni nas

Neće nas Europa! Mi znamo tko smo! Oni bi nam uzeli sve, i naše tradicije i običaje i navike. Udarili bi na naš moral i na našu obitelj! Pa se onda provezeš ovom zemljom, vidiš sve te vreće smeća istresene pored ceste, vidiš PVC vreće i gomile smeća kako plivaju rijekama, autootpade i peksinluk. Ni famozni zakon o zabrani pušenja nismo u stanju provesti. I kažeš, dašta!

Neće nas Europa! Kažeš to i spremiš sto eura za pogurati službenika, člana komisije, onog lika na tehničkom, doktora, policajca, profesora. Opališ šamar ženi, izvadiš remen da tučeš djecu. Parkiraš među žbunje, na pločnik, na dječje igralište..

Neće nas Europa! Neće nas jer smo ljepši, viši i zgodniji od njih. Mrze nas jer smo pametniji. Ne vole nas jer smo, eto, drugačije vjere. Srećom, do sad smo postali uređeniji od Norveške i Danske zajedno, pa nam je samo to problem, to što nas ne vole. A znate li tko mi je posebna dijagnoza? Oni koji žive trideset godina tamo i najglasniji su da nam ovdje ne treba EU. Sve što Europa nudi oni uživaju, ali zato na tastaturi otrov sipaju i dijele savjete o sotonskoj organizaciji i zlu iz Brisela.

Psi laju, karavani prolaze

Trideset godina nismo shvatili da sve ono što od nas traži Europska unija nije neki njihov tandoprc, nije im tek tako šunulo u glavu. To je set standarda koji jedno društvo i državu čine boljima, efikasnijima, sigurnijima, svrsishodnijima – to je nešto što, bez obzira na Europsku uniju, svaka država koja drži do sebe i svoje budućnosti kad – tad mora implementirati. I to je jedina patriotska priča, ako mene pitate! Sve druge su najobičnija prdimahovina!

Drugi par rukava je što mi to nećemo, ne možemo ili ne želimo. Što smo trideset godina života protraćili na ništa, uništavajući i ono malo potencijala kojeg smo nekoć imali. Stalnim političarenjem i parceliziranjem zemlje da bi se što više fotelja uguralo po kvadratnom metru učinili smo zemlju neperspektivnom, osim u rijetkim slučajevima, koji se više mogu podvesti pod bogom dane, nego pod naše ljudske zasluge.

I ne, nije nas Europa opljačkala, nije nas Europa posvađala, nije nam Europa dala oružje u ruke i držala nož dok smo se klali. Sve smo to mi sami sebi uradili. Kao što smo sami sebe ostavili na pragu iste te Europe, k'o kakvo napušteno kuče, koje samo laje, laje i laje i plazi jezičinu, koje zna i tupim zubima probati ugristi svaku pruženu ruku. Blentava ulična lutalica koja je umislila da ima nekakav pedigre, a zapravo niškorisna nakupina buha koju i najveći ljubitelji životinja već pomalo izbjegavaju. Nemaju srca šutnuti ga nogom, ali niti volje da ga takvog uvedu u kuću.

Da zaključimo, jer ovo je tako tipično balkanski. Kao kad ti djevojka, ona koju si kovao u zvijezde i maštao o životu s njom, konačno dadne korpu, jer si godinama lijen, peksin i labilan i nije te uspjela, svoj ljubavi unatoč, ispraviti. A ti onda raji kažeš da nije do tebe, nego je ona ufurana k.....

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Bljesak.info. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.

Kopirati
Drag cursor here to close