Ako već to niste primijetili, Toyota Land Cruiser spada u onu vrstu automobila u koju se vlasnici desetljećima kunu, a u ovih 72 godine postojanja automobila s tim imenom, praktično je ime Land Cruiser postalo toliko uobičajeno, a slava njegova imena pronosi se generacijama, da ne čudi niti kultno sljedbeništvo ovog automobila diljem svijeta. Klubovi, forumi, blicanje kad s susretnete u putu, to je LC faktor!
Gotovo da nema rata niti revolucije bez Toyotinog terenca, na koji se po potrebi lako može montirati artiljerija, ali i u mirnodopskim uvjetima, a mi smo baš, ono, miroljupci, Land Cruiser je sinonim za ponijeti, progurati, prenijeti, svladati, neustavljivo prijeći i proći! I to ne jednog čovjeka, nego čitavu grupu ljudi, čitavu obitelj, omanji sportski klub – i svu njihovu prtljagu i svoju obveznu opremu!
I pritom ne mislimo samo na divljinu, makadam, slabo istražena područja, nego mislimo i na asfalt, gradske ulice, magistrale, autoceste...baš kao što smo u testu zadnje generacije, prije ove koju smo sada vozili, i rekli – auto za svaki dan i za čitav život! S tim da sada ovaj novi Land Cruiser zadržava terenske karakteristike koje su ga uvijek krasile, ali je još više prilagođen i urbanim uvjetima. To se prije svega primijeti u puno direktnijem upravljanju po gradu, sa puno manje ljuljanja i puno manje osjećaja kako vozite neki kiosk. To je ujedno i najveća promjena na inače u svakom detalju solidnom automobilu. Sa kompletnom sigurnosnom opremom kakvu nudi 2025. godina.
Inače, vozili smo Land Cruiser 250, koji u nomenklaturi Toyotine perjanice označava takozvani „Light Duty“ Land Cruiser. Možda zvuči malo bizarno da se jedan ovako velik i moćan automobil nazove light duty vozilom (dakle, u prijevodu auto za lakše zadatke), ali to je samo zato jer postoje verzije za baš ekstremno terenske i teretne uvjete – u raznim oblicima „Heavy Duty“ modela, legendarne serije 70, ali ne zaboravimo kako je tu i serija 300, takozvani Station Wagon. Recimo i to da bi geografski, ovaj prvi bio svjetska pojava, ova druga po ukusu američkih i sličnih kupaca, a Land Cruiser 250, ovaj s našeg testa, kao stvoren za nas Europljane.
Eto, kad smo to riješili, da malo konkretnije kažemo nešto o princu tame kojeg smo vozili. Kad se popnete na vozačku poziciju i na moment osjetite kao kralj svijeta, pritiskom na startno dugme će pod haubom zabrundati 2,8 litarski diesel motor (netko će reći kako je to melem za uši, nakon toliko hibrida i strujom pogonjenih automobila koje smo vozili u zadnje vrijeme) koji će vam dati do znanja da tu pod haubom nema nikakve struje, nema ni hibridne tehnologije, samo čisti punokrvni dizelaš sa solidnom zapreminom i okretnim momentom s kojim se i mjenjač i svi načini pogona na svim kotačima, bilo na cesti ili terenu imaju zabavljati do mile volje.
Tko je vozio terenac s dizelom i probao neki terenski pokušaj sa hibridnim pogonom ili samo s benzincem, zna koliko je dizelaš i dalje u prednosti zbog lakšeg doziranja gasa i općenito više momenta u manjim okretajima, bez obzira na modove kojima se struja hoće umiljato uvući pod kožu ljubitelja off roada, poput mazne mačke. Dakle, dizel motor veselo brunda pod haubom, oko vas novi LC, kako se skraćeno prepoznaje među ljubiteljima auta, na novoj platformi, koja se zove GA-F, a koja omogućuje u isto vrijeme jednostavnost, robusnost nadogradnju, funkcionalnost, ali ne propušta vratiti Land Cruiser gdje mu je mjesto – među terence dovoljno grube za teren, a dovoljno upotrebljive i dovoljno kul za pokazivanje u gradu.
Pritom je ukupni dizajn beskompromisan, nema tu ljepuškastih linija, sve izgleda kao da je auto netko slagao iz velikih metalnihi plastičnih Lego kockica, sa osjećajem i za tradiciju ovog modela. No, sve je čvrsto, utegnuto i obećavajuće trajno. Sve je i veliko, čvrsto prišarafljeno, a opet proizvođač obećava laku zamjenu priliom oštećenja, tako da sve vas nekako uvjerava kako će ovaj auto trajati i dulje nego auta inače traju i kako ste, ponovit ćemo, kupili automobil za život.
Solidnost osjećate već kod ulaska, kada vam masivna vrata otvore prizor, a ručica za lakše ulaženje u autu na A nosaču pokaže kako se lako nosi s vaših 100+ kilograma. Mora postojati takva ručica, jer ipak je automobil visok 1,95, a sjedi se, nočekivano, visoko, pragovi su visoki i, što bi se reklo, razlika između lažnih i pravih terenaca je i u tim detaljima.
Sa mnogo životnog prostora, u kombinaciji materijala koji su mješavina lakog održavanja i dovoljnog luksuza. Ima tu dosta moderne tehnologije – touchscreen na sredini je itrekako aktualan, informativan i pregledan, na njemu nema što nema, kompletno je opremljen da se možete snaći i uživati kako u urbanim, tako i terenskim uvjetima. I brz je, što je jako bitno.
Instrumenti i touch screen su u dimenziji 12,3 inča i neće vam nedostajati ni informacija ni preglednosti. Straga izmđu prednji sjedala su komande za ventilaciju stražnjih sjedala. Ono što je dobro, i dalje se inzistira na fizičkim tipkama koje su u puno logičnijem rasporedu nego ranije i upravljaju svime što vam je važno u automobilu – od odabira načina pogona do klime i provjetravanja, a u moru priključaka, tu je čak i HDMI priključak!
Sjedala su i udobna i nekako napravljena za lakše ulaženje u isto vrijeme. Podešavanje je luksuzno i lako, općenito u autu ima struje za sve što treba, ali nekog razbacivanja nema. Sve je u mjeri i posvećeno uporabnoj vriejdnosti. Sve je za broj veće, tako barem izgleda, vjerojatno da bi vam u ključnim trenucima olakšalo muški stisak i odlučno djelovanje. Gdje god dirnete osjetite solidnost i namjeru da vas automobil nikad neugodno ne iznenadi, u bilo kojim uvjetima vožnje.
Motor ima 205 KS (151 kW), što je, hajde da se malo poigramo, samo par konjskih snaga više nego u gradskom hibridu MG3 kojeg smo vozili u isto vrijeme, a koji ima 194 KS! No, ovih 205 „konja“ u potpunosti su drukčiji od tih 195 „konja“. Ovi su radni konji, koji tek tu i tamo mogu biti paradni. Ukupni moment od 500 Nm kaže nam kako je u pitanju old skul stroj, koji je prije svega tu da služi vlasnika i daruje mu dugo i bezbrižno korištenje. Naravno, postoje tu razni modovi vožnje, sam mjenjač je takozvani Direct Shift sa osam stupnjeva prijenosa, ali niti jednom LC ne prestaje biti ono što mu je DNK – terensko vozilo sa gradskim školovanjem i visokom naobrazbom.
Na cesti smo ga vozili 140 km/h, sa zimskim gumama i po jakom vjetru. Može i više, sve do 170 km/h, ali nama je bio najljepši između 100 i 120. Iako visok i težak, omogućio nam je da vozimo bez stresa i sa potpunim nadzorom prometa iza i ispred nas. Nema žurbe, a svugdje stignete. Izađete freš i bez umora. Pet metara dug auto, visoko nasađem i težak 2, 5 tona, sa vozačem i suvozačem i nešto malo preko toga, jednostavno nije auto za jurnjavu autocestom, ali nije neugodan. Pregledan u svim smjerovima, sa odličnom pokrivenošću kamerama (360 stupnjeva, naravno!) i sa svim potrebnim senzorima, Land Cruiser će vam i po gradu biti sve samo ne slon u staklarskoj radnji. Udoban, a opet ne premekan, rekli smo kako je najurbaniji do sada i ne osjećate se nikada kao da vozite neki teretni auto ili kamiončić.
Manje je mrtvih kutova i općenito osjećate kako je s njim čak i lagano zujati, usprkos gabaritima. To što su nam parkinzi i ceste baždareni po autima i standardima iz sedamdesetih, to je neka druga priča. Prostor unutra uvijek vas zapanji. Ravne linije, sve je jasno i na prvi pogled golemo - nema prevare, nema laži. I prtljažnik, otvara se i staklo samostalno i kompletna vrata, kad vidite tu špilju padne vam na pamet da je najteže uvući se do kraja u nju i dokučiti nešto.
No, veliki prtljažnik odlično dođe u svim uvjetima transporta, kada vozite obitelj, preseljavate ili idete na teren. A mi smo otišli na teren, u divljinu, preko Vran planine, putevima kojima se malo tko usudi i poveli Toyotu Land Cruiser u društvu već prekaljenih, ali i potpuno customiziranih terenaca (znači, spremnih za svaku prepreku), preko svježe napadalog snijega. Nismo se ni trenutka plašili kako će Land Cruiser ostati negdje zavaljen u prtini ili nanosu snijega.
Nimalo nas nije bilo strah kročiti i prije svih, ne misleći ni sekunde o tome kako će nas netko već morati izvlačiti iz gabule. Uz malo učenja terenske vožnje, ispravnog ponašanja u svakoj prilici, naučite što sve može ovaj „Light Duty“ terenac, kojem bi dodatna „kastomizacija“ sigurno još poboljšala ionako velike terenske mogućnosti. A mogućnosti vuče su impresivne, LC može vući i do 3,5 tone na prikolici.
A onda opet, povratak doma, pranje auta, koje je, rekli smo, lagano, veličini usprkos. Ravne linije i lako perivi materijali učas će od prljavog ratnika s planine, sirovog gorštaka, učiniti automobil za kojim se okreću apsolutno svi. I Land Cruiser će opet pokazati ponosno natpis Toyota na svom nosu i stražnjem dijelu. Pritom će potrošnja goriva biti veoma podnošljiva, za vrijeme ukupnog trajanja testa išla je nešto preko 10,5 litara nafte. S obzirom na dimenzije i karakter vozila, sasvim zadovoljavajuće.
Naravno, kad ste na terenu i u teškim uvjetima vožnje, potrošnja nije ni bitna. A raste, naravno. Ali, nešto sumnjamo kako će netko iskeširati za novog Land Cruisera da bi ga vazdan vozio po teškim terenima. To je ponekad, onako za gušt – ili kada uhvati nužda, naleti nevrijeme. Uostalom, nije li sreća u nesreći kada zapnete u mećavi, u koloni automobila, ostale polako pokriva snijeg, a vi u punoj kontroli, jer ste u Toyota Land Cruiseru. Gledate stvari s visine i pozicije moći. I znate kako će sve biti itekako OK.
A ako to znate, onda sigurno znate da ova stvar itekako vrijedi novaca. A novci potrebni za novog Land Cruisera variraju o nivou opreme – od 142.570 KM (sa PDV-om) pa nadalje. Ovakav kao na testu naciljajte negdje na 165.000 KM. Konfigurirajte na toyota.ba svoj auto ili skoknite do AutoNuić salona. Ako Toyotu Land Cruiser shvatite kao automobil za život, onda nemamo o čemu dalje pričati. Ako imate druge afinitete, ima i drugih automobila, ali ovakvu svestranost, ali i imidž, danas je teško pronaći za ove novce. Ako se mora naći neka mana Land Cruiseru, onda će je pronaći vozač kojem takav auto, u osnovi, i ne treba.
