I dok Hyundai Tucson svuda dobro stoji, a u Bosni i Hercegovini obara rekorde prodaje, Santa Fe je na puno težem zadatku. On je veći, raskošniji, skuplji – i kao takav financijski izmiče većini građana ove zemlje. Čak i onima koji očajnički traže automobil sa sedam sjedala. Ti će mu građani, možda baš zato, kazati kako je ružan, pogotovo straga. I kako je, u najmanju ruku, čudan. Iako, opet će ti isti građani kazati, sprijeda i nije tako loš. Pa ni s boka. Nekako moćno izgleda, kao lađa na kotačima!
No, opet, kakav je da je, reći će da nije ni blizu nekog premium njemačkog SUV ljepotana! Pa ni Škode Kodiaq! Ali, opet, to su oni isti kojima je i aktualni Tucson bio nekakav čudan kad su ga prvi put vidjeli, pa on ide k'o halva. Eto vam sad!
Ovdje nećemo imati srca pa reći svima njima kako je ovakav Hyundai Sante Fe, kakav smo imali na testu, zapravo skuplji i od Škode Kodiaq, kakvu smo nedavno imali na testu. I, kad već hoćete, i od Volkswagen Tiguana, kojeg smo također nedavno vozili. Doduše, oni su dizelaši, a on je hibrid. Hibridi su još uvijek skuplji, po pravilu. On je, usput, i veći i prostraniji automobil, koji izgledom koketira više sa Range Roverom, ako baš hoćete. I nekako se unutra osjećate više kao da vozite lađu, a ne običan automobil.
I na to vas, uz zbilja pregršti životnog prostora i brdo opreme u koju spada čak i pretinac u kojem možete sterilizirati mobitel ili ključeve za samo deset minuta, što znači riješiti ga 99 posto virusa i bakterija, podsjeća i upravljač koji vuče na nobl engleska vozila, ali i visina s koje zapovijedate. Golemo, zar ne?
A golemost je svakako riječ koja vam prva pada na pamet kada vidite ovog kolosa od pet metara, sa prednjim svjetlima u H, što ga čini prepoznatljivim na kilometar i stražnjim svjetlima koja kao da su pobjegla iz znanstvenofantastične epopeje iz srca osamdesetih, što ga opet čini prepozatljivim u ovo vrijeme „svih istih automobila“. Prava bijela psina na kotačima!
Tu ima prostora za čitavu obitelj, jer je Santa Fe, rekosmo, ako to vi želite - sedmerosjed (ili menadžerski šesterosjed). Tu ima prostora i na prednjim i na stražnjim sjedištima, i između sjedala i iznad glava i između ramena, ma koliko hoćeš! Tu se, između sjedala sprijeda, diče čak dva „aerodroma“ za bežično punjenje mobitela u vožnji.
To im se može, jer je ručica automatskog mjenjača smještena uz volan, nešto malo niže nego nam paše, ali stvar je navike i u obliku koji je praktičan, ali nije nimalo seksi. Ali, i to je stvar navike. Stvar navike bit će i spoznavanje svih ostava i pretinaca, bez kojih je putovanje nezamislivo, a ima ih itekako puno.
Opći dojam? Osim već dvaput spomenutog golemog prostora i brda opreme, dojma smo kako se Santa Fe ne razbacuje nepotrebnim materijalima u unutrašnjosti. Sve je napravljeno u trajnijoj formi i vrhunski uklopljeno, sa smislom za praktičnost i uporabljivost – tamo gdje stalno dirate ili rukujete sve je mekano, tamo gdje to ne radite, nije ni bitno!
Sjedala su od vještačke kože, u nekoj solidnoj kombinaciji udobnosti i držanja, sa ipak malo više otklona prema udobnosti. Velika su i strujom pokretana, a podrazumijeva se i ventilirana, a ako odaberete pravi nivo opreme mogu biti i relaksacijska. U osnovi, to su fotelje u kojima vam je jako fino.
Ergonomija je takva da traži malo navikavanja, što nas podsjeća na činjenicu kako je Hyundai Santa Fe ciljano namijenjen prije svega sjevernoameričkom tržištu. Tamo su standardi nešto drukčioji nego ovdje, aiko su približeni više nego ikad. Nije možda intuitivno sve raspoređeno kako bi prosječni europski kupac htio, ali bi vas lagali kako tu nešto nedostaje ili kako se nije teško vrlo brzo naviknuti na sve.
Digitalni instrumenti su poznati iz manjeg Tucsona. I srednji „tablet“ je na tom tragu. Već kod Tuscona hvalili smo najnoviji pristup Hyundaija u kreiranju vozačkog sučelja i samo ćemo potvrditi kako je takav slučaj i u modelu Santa Fe. U finoj dark varijanti, u veličini od 12,3 inča u oba slučaja, kako pred vozačem i u sredini, sve je dostupno i pregledno, navigacija štima, povezivost s vašim mobitelom je besprijekorna, sve komande su jasne i lako se na njih uštimate. Klimatizacija i provjetravanje su, podrazumijeva se, na visini zadatka.
Ono što opet raduje su preglednost i lakoća postojanja u gradu. Iako je Santa Fe komadina od automobila, pokrivenost kamerama i njegov oblik zapravo vas, nakon samo par dana privikavanja, pogotovo ukoliko ste ranije vozili manji auto, dovode do čudesnog zaključka kako je nekad lakše po gradu voziti veliki, a kockast auto, nego manji, a čitav izgubljen u obliku. Čak i parkiranje na naša premalena parking mjesta, još uvijek baždarena na Stojadina, nije toliko veliki problem. Pritom već legendarno rješenje za mrtvi kut, u kojem vam se u jednom od krugova sa instrumentima prikaže trenutna slika iza vas, smatramo i dalje jednim od najgenijalnijih rješenja u autoindustriji u novije vrijeme.
Okej, sve smo riješili - dužina 4830 mm, nije pet metara, ali kao da jest. Ogromna količina iskoristivog prostora. Prtljažnik – 985 litara, ali ako preklopite treći red sjedala. Što ćete vjerojatno češće raditi nego ih uspravljati. A to je onda prtljažnik dostojan dugih putovanja. Kad smo već kod putovanja, Santa Fe je podešen na udobnost, no daleko od toga da ljulja i da upravljanje nije iznenađujuće dobro. Pogotovo u gradu imate dojam kako se auto šali sa svojom ogromnom pojavom.
Više je, opet ćemo reći, onako američki podešen. Highway star. Ali bez želje za jurnjavom, samo easy ride. To ne mora biti loše, jer bi mi najradije plinski ovjes modela Santa Fe i njegov hendling u ovom slučaju nazvali antistress kampanjom. Poput velike bijele psine koja lagano kruži među drugim ribama, jer se upravo dobro najela. I lagano se ljuljuška, bez želje da pokazuje neke vrle dinamičke sposobnosti, pa makar tražili „sportski mod“. Težina od dvije tone tu dosta kumuje, ali opet podvlačimo, nema nepreciznosti i da auto pliva preko nosa. Baš naprotiv, upravljanje je precizno i općenito kvalitet odnosa vozača i auta je na zavidnom nivou.
Iako bi karakteru ovog automobila najviše ležao neki amerikanizirani V6, ili neki dizelaš od 3 litra zapremine, sada su nova vremena. Ovakav Santa Fe je plug – in hibridni auto, što znači da ima običan benzinac i elektromotor (elektromotor sam razvija nešto manje od 100 KS, a spregnuti razvijaju 253 KS) čiju bateriju punite kabelom.
Kabel je, da vam priznamo, pain in the ass, pogotovo ako punite kod kuće na običnoj utičnici (znači, nikad!) ili ako nemate svoj vlastiti box za punjenje, ali je taj kabel uvjet za štedljivu vožnju, najviše po gradu. Izvan grada elektromotor pomaže benzincu da razvije punu moć, ali nekakva štednja nije toliko u fokusu, jer baterija nema neki fantastičan kapacitet, a sa svojih 13,8 KWh uglavnom će vam valjati lokalno, naravno ako je prije toga napunite.
To zapravo čini vožnju Santa Fea vrlo netipičnom – po gradu će ovaj veliki auto biti štedljiv, ako vozite na struju, pa se katkad potpomogne benzincem, potrošnja će biti samo par litara goriva na sto kilometara. Znači, poput upaljača. No, znamo da Santa Fe ne izgleda kao gradski auto, nego kao lađa za putovanja. Kad krenete na dalji put, baterija brzo odradi svoje i stvar pada u ruke benzinca, a benzinac, rekli smo, nit' je V6, nit' redni trolitraš.
Motor je četverocilindraš, zapremine 1598 kubičnih centimetara, koji se ponaša kao i svaki benzinac, ali imajmo u vidu da se bori sa dvije tone automobila, još uz to i prilično kockastog, pa se objektivno buni protiv većih brzina. To čini većom potrošnjom tamo gdje bi, po nekim starim pravilima, motor trebao još uvijek biti razmjerno štedljiv u odnosu na putnu brzinu.
Drugim riječima, na brzinama oko 80 - 100 km/h to je još uvijek okej, ali čim krenete na autoputne brzine, potrošnja rapidno raste od 9 litara na 11, 12...nije to previše, ali nekako očekujemo da struja pomogne još malo više i uravnoteži žeđ za benzinom. Pritom ne pomaže niti rezerevoar, koji ima 47 litara i u ovolikom autu trebao bi biti barem 60!
Iako je najveća brzina 180 km/h, a ubrzanje ovog golema do stotke traje malo ispod 10 sekundi, dojma smo kako je u pitanju više gradsko – prigradski šatl, gdje dobiva puni smisao njegov poluelektrični karakter, nego neka moćna putna zvijer koja će i brzinom razbijati predrasude.
Ako ćete na dugi put, on će vjerojatno morati biti biti opušten, lagano klizeća varijanta uz razgledavanje okoline, uz prihvaćanje malo češćih navraćanja na stajališta i dotakanje. I uz lagano doziranje pedale gasa. Krstarenje, što bi se reklo. A u ovo zimsko vrijeme lijepa je spoznaja kako kompletna opremljenost automobila podrazumijeva i pogon na sve kotače.
Dakle, eto nam Santa Fea, službene oznake 1.6 T- GDi PHEV, u opremi Alnatt Caligraphy sa 4WD pogonom. To je najbolja oprema, koja se otprilike dobije za ešto manje od 120.000 KM, a uz sve doplate računajte na možda još koju tisuću. No, zbilja za te novce dobivate puno automobila.
I na kraju ćemo još jednom ponoviti – auto je moćan, velik, okreću se ljudi za njim, ali za pravu moć i veći užitak vozača i osmijeh vlasnika, trebao bi mu i još moćniji energetski sklop. I da, oprostite što nam stalno na pamet pada neki veliki dizelaš. Takvi smo.
