Prilično dugo smo čekali da bi nam konačno u ruke došao novi Dacia Duster. Vjerovat ćemo da je baš zbog toga nova generacija ovog popularnog automobila pomalo pospano startala na našem tržištu, jer nešto nemamo dojam da je tako čest prizor na ulicama. Prve dvije generacije Dustera vrlo brzo su se pojavile na našim cestama i njihov broj ubrzo se bitno povećao.
Kupci su kod ovog auta cijenili priličnu robusnost, dobar koncept i već isprobanu Renaultovu tehniku u kompaktnih 4,3 metra dužine, a ponajviše to što je Duster, čak i u najskupljoj verziji, sa legendarnim 1.5 dCi dizelom i 4x4 pogonom, još uvijek bio pristupačan automobil, kojeg si je mogla priuštiti bilo koja obitelj sa dvije tek iznadprosječne plaće. Pritom je Duster pokazivao smisao za svestranost. Povišen taman koliko treba da se izdigne iz mulja bosanskohercegovačke svakodnevnice, a usput stane u trendovsku SUV ligu koja drma svijetom već godinama, Duster je obavljao dužnost većeg automobila nego što zapravo jest.
On je bio i ostao automobil napravljen na istoj platformi kao i Renault Clio, što mu je bio i ograničavajući faktor, pogotovo po pitanju unutarnjeg prostora, pogotovo po širini sprijeda i po dužini straga. No, to mu nije smetalo da ispuni misiju i postane omiljeno vozilo i obitelji i šumara i policije. Zamišljen kao modernija „Lada Niva s Karpata“ on je osvojio Zapad, ali i ovdje kod nas je prošao odlično. I to, zanimljivo, sveukupno gledajući, više se prodavao kao model s pogonom na prednje kotače, nego kao 4x4, što jasno govori da njegove vrlo solidne terenske osobine i nisu bile ključni adut za kupnju, nego se posezalo za još pristupačnijom varijantom, što je zbunjivalo stručnjake, jer Duster tek kao 4x4 ima puni smisao. No, sa smislom ili bez, Duster galopira prema dva i pol milijuna proizvedenih primjeraka.
I novi Duster je na bazi Renaulta Clio. No, nova platforma (CMF-B) je i Clio učinila većim, vozljivijim i udobnijim, pa je i Duster, kao i Sandero i Jogger, profitirao od svega. Novi model je, makar familijarnih crta i dalje ima, kontrastno drukčiji nego ranije dvije generacije, kako unutarnjim, tako i vanjskim dizajnom. Tako je novi Duster, u moru teško prepoznatljivih automobila današnjice, jednostavno sada nezamjenjiv. Kockast je koliko je to i Toyotin Land Cruiser, terenac s druge strane skale, ali se odmah vidi i gdje je tajna puno veće prostranosti – stari Duster bio je napuhan u blatobranima, kao one žabe što se pušu da izgledaju veće i strašnije, a ovaj novi je kabinu navukao skoro skroz do blatobrana i dobio nove centimetre koji život unutra znače.
Dizajn je posve okej, makar o ukusima nema rasprave. Ali, eto, dojma smo da se Duster više ni pred kojim autom ne treba stidjeti. Kao ni njegov vlasnik. Unutrašnjost je, kao i vanjština, potpuno drugačije urađena, bokovi automobila su podignuti, podignuta je i linija vjetrobrana, pa se u Dusteru sada doimate kao u kakvom bunkeru. Kockastom, oštro odrezanom bunkeru. Podignuta je i posve nanovo nacrtana instrumentna ploča, posve digitalizirana, sa dva odvojena panela, jedan ispred vozača i jedan na sredini, novi je i volan, nove su i ručice, tako da je jedan jedini element interijera poznat od ranije ručica mjenjača! Da smo na testu imali automatik, i to bi bilo novo.
A nismo, jer model sa pogonom na sva četiri kotača (zasad) dolazi samo spregnut sa 6-brzinskim ručnim mjenjačem i blagohibridnim benzincem sa tri cilindra i 1.2 litra zapremine. Da, to je zamjena za kultni, legendarni i nikad prežaljeni 1.5 dCi, kojeg, odluka je vrha kuće, na europskim tržištima više biti neće! Je li zamjena čemu? Potrošnje je blago povećana, ali ništa strašno, dojam u vožnji nije onako pravocrtan kao kod dizela, još se više mora raditi ručicom mjenjača, a ponekad se zato auto čini nervoznijim i manje rafiniranim u vožnji. No, dojam popravljaju udobniji ovjes i bitno smanjena buka, što zbog odlaska dizelaša, a što zbog bolje izolacije. Nazivnih 130 konja ekvivalent je nekadašnjim dizelskim konjima u dCi motoru, ali ponekad, suočeni s potrebom izvlačenja vozila na malom gasu, zaplakasmo i mi za naftašem.
Upravo nestanak dizela mogao bi biti jedan od problema za Duster, makar prodaja i bez njega ne ide nimalo loše – na tržištu EU novi je Dacia Duster sedmi najprodavaniji automobil, prvi je, naravno, manji i stariji Sandero. Koji je, usput budi rečeno, i dalje vrlo dostupan cijenom, makar ne jeftin kao prije. Duster također više nije jeftin, ali solidno opremljen model možete kupiti još uvijek ispod zone 50.000 maraka, koja je nova psihološka granica za kupce u Europi.
Kad smo već spomenuli Sandero, nedostajalo nam je ono malo tkanine koju on ima na instrumentnoj ploči. Čisto da oplemeni unutrašnjost novog Dustera, koja jest trendovski lijepo osmišljena, ali joj prijeko nedostaje malo mekoće u detaljima. Naravno, tu se vidi samouvjerenost Dacije koja više ne mora skrivati misiju Dustera, ali isto tako malo više „soft toucha“ ne bi bilo zgoreg – i još više bi podiglo ovaj dobro koncipiran auto. S druge strane, poslušani su vapaji da sjedala moraju biti duža i udobnija, pa je novi Duster tu napravio veliki korak naprijed. A i nazad je napravljen korak naprijed, pa se sjedi bolje i ima nešto više mjesta za koljena. Tamna obloga krova malo pojačava klaustrofobičan dojam, ali to je sad tako. Novi materijal sjedala, perivi MicroCloud, poznajemo još iz Joggera. Neki se plaše njegovog ponašanja ljeti s naglaskom na znojenje, ali nama se svidjelo kako materijal drži tijelo u položaju.
Sigurnosni elementi na visini su zadatka, Duster se lako opslužuje i općenito kombinacija jednostavnosti i robusnosti koju bi anglosaksonski podveli pod „No bullshit“ funkcionira i u novoj generaciji Dustera. Raduje što je i Dacia profitirala od Renaultovog braka sa Googleom, pa je multimedija brza i Android Auto se pali automatski i prije nego auto krene s mjesta, ali zato u oči upada rezolucija kamere za vožnju unatrag koja kao da je ukradena s prethodnog modela. I tu ima prostora za napredak.
Napredovao je i pogon, tako da je pouzdani 4x4 u kombinaciji 2WD, Auto (pali se 4x4 po potrebi) i Lock (Stalni 4x4) kakav je bio ranije sada trendovski razbijen na više modova vožnje, od ekonomičnog i normalnog, prema onome po blatu, pijesku ili snijegu. Zimus nas je po onom jedinom ovogodišnjem snijegu stari Duster sjajno vozio neočišćenim cestama, dok novoga nismo imali gdje isprobati nego po malo blata. Bit će prilike.
Dacia je s Dusterom krenula putem Škode i njihovih Simply Clever fazona, pa je, osim inovativnih i sa Sandera i Joggera već poznatih krovnih nosača, sada tu YouClip sistem, koji vam omogućava da po autu vješate razne džidže i gadgete. Koliko je to uzelo maha govori i činjenica da vlasnici i fanovi već 3D printaju svoje vlastite zamisli i inovacije.
Kako je porasla korisna površina za boravak u Dusteru, makar je auto praktično iste dužine kao prije, za broj su porasli kotači. Nekoć je 17 cola bio top, sada je to 18-ica. Malo više lupa nego bi to htjeli, ali lijepo izgleda. I da, vozljivost Dustera je bolja, a tu, uz već spomenutu, veću udobnost, mislimo na vožnju zavojitim cestama, gdje, iako je volan i dalje prelagan i razmjerno neosjetljiv, puno dinamičnije reže krivine. Tijekom testa nije bilo čudnih zvukova, cvrčanja i lupkanja, a lijepo je bilo vidjeti kako je i Duster uhvatio korak, pa smo mobitel punili bežično, makar ima dovoljno C utora za punjenje i 'nako. Svidjele su nam se ogromne police u vratima, ali i konačno dubok, širok i hlađeni pretinac koji je i naslon za ruku između sjedala.
Dimenzije se nisu puno mijenjale. Dužina je ista, tri milimetra su zanemariva veličina, širi je centimetar, ali je zato niži za 3 i čak nešto manjeg međuosovinskog razmaka nego prije. Prtljažnik u 4x4 verziji i dalje nije baš raskošan, broji 414 litara (model 4x2 ima 60 litara više), no udaljenost karoserije od tla ( umalo 22 centimetra!) i raskošni napadni kutovi branika obećavaju kako je teren njegovo stanište. No, i kao gradski štemer može proći, jer dosta štedljivo se vozi (prosjek 6,5 litara), lijepo vijuga u gradskim uvjetima i lakše parkira nego prije, jer su malo nestali i već poznati mrtvi kutovi, a pokrivanje kamerama je sveobuhvatnije. No, opći dojam je da bi uz dodatnu posvećenost sitnicama i detaljima ovo bio još privlačniji i bolji auto.
Ovako, blagohibridni Duster sa 130 konja i 230 Nm okretnog momenta zadovoljit će prije svega stare vlasnike Dustera kojima je vrijeme za level više. Ali i one koji po prvi put kupuju Dustera, ali kuže njegovu misiju. Oni koji traže više luksuza i blještavila na prvu loptu, kojima je izlazak u blato nepoznanica ili nije potreba i dalje će Duster biti neshvaćena rabota.
Ovi prvi i drugi zadovoljit će se sa maksimalnih 180 km/h, relativno podnošljivom bukom preko 130 i ubrzanjem od 0 do 100 km/h za nekih 11 sekundi. Oni treći možda će odmahivati rukom, sve dok ne padne snijeg ili se dogodi neka druga elementarna nepogoda, kada je Duster jedan od rijetkih koji nije fejk.
A kad smo kod elementarnih nepogoda, one koje su pogodile čitavo tržište automobila i dalje su na snazi. Dizeli su sve rijeđi i visoke cijene jednostavno ne padaju. Ni Duster više nije onaj jeftilen kao nekad, a osim opće inflacije, platiti treba i cijenu napretka, ali i u međuvremenu stečenog imidža – u ovoj testiranoj motorizaciji i pogonu u najboljoj opremi Journey, Dacia Duster sada košta 50.900 KM. Prvi 4x4 dobijete u Expression opremi za 47.900 KM. A ulazni Duster 1.0 benzin + plin i dalje je 39.900 KM. Najskuplji, onaj s hibridnim pogonom i 140 KS stoji oko 55.000 KM.
Puno? Malo? Odlučite sami. No, realno, Duster je vlastitu konkurenciju sveo na minimum, pogotovo ako ga gledamo u kontekstu 4x4 modela. Zapravo, najveća konkurencija bit će mu ovih dana glasno predstavljeni Dacia Bigster. Ne previše skuplji, ali veći i u nastupu i u oku moćniji, svojevrsni Duster XL. Glavno je pitanje hoće li braća zajedno još više pokoriti tržište ili će doći do bratoubilačkog rata?
