Svjestan sam kako je još uvijek jako teško shvatiti iz ove naše perspektive tu famoznu odluku vodstva Volkswagena da se nova, možda i zadnja uopće, generacija modela Passat u Europi ponudi samo kao karavan. U Bosni i Hercegovini, zemlji gdje su najvjerniji kupci novih Passata oni iz javnog sektora i razni gradonačelnici i načelnici, ministarstva i službe, teško je pretpostaviti da se tako olako VW rješava zlatne koke. Jer Passati se ovdje kupuju kao limuzine, čak i uspješniji privatnik brzo će potegnuti za svojim primjerkom, a kako ne spomenuti uvijek jaku ponudu polovnih Passata, gdje su limuzine uvijek ispred karavana.
No, mi nismo značajno tržište, makar nam se čini da se nešto pitamo. U Europi se među privatnim kupcima više traže karavanski Passati, a što se tiče službenika i menadžera, tu je, očito, VW odigrao na kartu ID.7, idejnog nasljednika Passata u formi električnog auta. A usput otvorio prostor Škodi Superb da zauzme mjesto limuzinskog Passata, kome se još sviđa klasičan pogon u limuzini. Ili da odabere nešto iz bogatog Audi butika. Koliko je šteta što se Passat limuzina nove generacije može kupiti samo kod Kineza, vidjet ćemo, a dotad evo nam karavana. Odnosno, Varianta. Kako to VW još uvijek voli označavati.
Spomenusmo maloprije Škodu Superb. E, to je taj auto, ista platforma, isti motor, turbodizelaš od dva litra, legenda sa dovoljnih 193 KS i golemih 400 Nm okretnog momenta. Zreo i, u međuvremenu, kultni dizelaš, ostaje najjača karta Passata u našim očima – i zbilja, uparen sa isto legendarnim DSG7 mjenjačem tiho jezdi ulicama i autostradama. U odnosu na Superb još malo tiši i još malo udobniji, Passat je definitivno najbolji do sada. Prostora ima na bacanje, u ovoj opremi s testa, u prijatno tapeciranom interijeru svijetlih boja, jednostavno vam se iz njega ne izlazi. Pada nam na pamet vječni slogan, ono Das Auto, i to bi otprilike bilo to.
Karavani možda nisu više popularni kao nekad. Osamdesetih godina živjeli su trenutke najveće slave, ono kad je popularni Passat Lubeničar (ima ih i danas tu i tamo, na ulicama i pijacama) bio pojam auta za posao i obitelj. U današnjem Passatu grijeh je prevoziti kupus ili krumpir, jer vam je žao plemenitih materijala, ali prostorna uporabljivost i liberaum za cijelu obitelj i dalje je tu. I više auta nego ikad!
Multimedija, digitalija, pasivna i aktivna sigurnost, osjećaj luksuza, sve nabrojeno stanuje u ovom Passatu. I sve smo već vidjeli i u ne tako davno testiranom Tiguanu. I, ako hoćete, u Superbu i Kodiaqu. Ali, nećemo vas slagati ako kažemo da smo se baš u Passatu najbolje osjećali i, ako bi morali birati koji od navedenih auta odabrati, vjerojatno bi to bio ovaj Passat. U ovoj boji i ovoj Elegance opremi. I s ovim 4motion pogonom na sve kotače, po potrebi. Jer, zbilja, pitate se je li ovo sve što čovjeku zbilja treba? Zapravo je puno više nego treba, ali nećemo sad glumiti askete. Većini vozača ovaj Passat nudi sve što će im ikad trebati. U smislu mode, jedino mu fali to što nije SUV, ali, ako ćemo iskreno, malo su i dodijali.
Možda vas dizajn neće oboriti s nogu. Možda vam se doima previše generički, ali uživo izgleda puno bolje. Nema tu trendovskih i brzo zaboravljivih elemenata dizajna, nema lažnog izazivanja uzbudljivosti i prodaje muda pod bubrege. Ne, Passat Variant je predvidljivo solidan i dosadno odličan u svakom detalju. Sve iznad ovoga luksuz je koji vam uopće ne treba, ali tko može eto mu ga. I Passat garantira status. Ne samo kod nas. Lako ga se može zavoljeti, a kad ga kao mrzite to je onda kao ono kad se mrzilo Federera. Jer je tako prokleto precizan i sve što radi to radi perfektno, ali ne pokazuje emocije. Naravno, postoje sportskiji, više premium i više cool auti, ali Passat je najmanji mogući sadržilac većine čovjekovih snova i želja i onog racionalnog i iracionalnog u njegovoj glavi kad se radi o autima.
I ona prepoznatljiva intuitivnost korištenja, kad u njega uđete iz bilo koje druge marke, ne treba vam puno da skužite kako sve funkcionira. Čak i sad kad je ručica mjenjača tamo gdje je bila ona od brisača, a ona od brisača otišla lijevo i nije više kao prije, nego ima nove fore. Čak i tada sve lako shvatite. Nema te opcije koju nemate, sve drugo je čisti višak. Ako mu tražite manu, naći ćete je samo čistim cjepidlačenjem. I dok jednu tonu i 700 kilograma težak auto lako vozite gradskim ulicama i dok u njemu jezdite autoputom ili krstarite magistralom, pitat ćete se baš kao i mi – je li to to? Kraj civilizacije? Vrhunac razvoja automobila kakve smo nekad poznavali? Uživajte dok još možete.
I dok smo u četiri metra i devedeset centimetara dugom karavanu pokušavali dosegnuti maksimalnih 232 km/h učinilo nam se da s njim možemo i do kraja svijeta. Prtljažnik od 690 litara bio je spreman, rezervoar od 66 litara također, a potrošnja na testu od prosječnih 5,9 litara šapnula nam je na uho ono što smo uvijek voljeli čuti, a što se olako zaboravlja u ovo vrijeme forsiranja električnih auta. Šapnula nam je da ako sad natočimo pun rezervoar i vozimo po znakovima, iduće točenje bit će nakon 1000 kilometara, možda nekad i dulje od toga.
Sloboda. Čista sloboda. Definicija pojma automobil. Zgrabite je dok još možete. Sloboda, naravno, nikad nije besplatna. Ova košta skoro 110 tisuća maraka. Ali, može koštati i 85.000, ako vam sva oprema nije najbitnija. 2.0 TDi počinje od te cifre. Puno? Nije malo. Ali, vozili smo i skupljih, a nedostojnih Passatove kompletnosti.
Drugim riječima, žao mi ministara, ni svjesni nisu što ih je ovaj put mimoišlo.
