O plata o plomo? (Mito ili metak?)

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Neku večer sam počeo gledati seriju Narcos. Znam, užasno kasnim za većinom vas. Nemam kad, čovječe! Treba pratiti portale, forume, potom naći dovoljno dobru kvalitetu torrenta, ni to više nije jednostavno, nema više YIFY-ja, sad moraš najprije vagati jel MP3, jel AC3+, 2.0, 5.1, webrip, DVDrip, 720p, 1080p, 2K, 4K, ama pun mi K više tih sitnih naakumuliranih informacija, to sve lagano postaje stres, ne mogu ja to, stvarno više nemam strpljenja za život u ilegali.

I neki dan, na katolička Sveta tri kralja ili pravoslavni Badnjak, kao božansko objavljenje Letećega Špageti Čudovišta, zapljusne me desetak poruka, došao Netflix i u Bosnu i Hercegovinu. Šta veliš, Deda Mraz?! Netflix došao u BiH?! Najprije sam mislio da je riječ o neslanoj šali, no stvarno, evo ti Netflixa i u našoj napaćenoj, zaboravljenoj, izgubljenoj, bez mape puta, Bosni i Hercegovini. Nisam stigao ni razmišljati koliko je to veliki korak bio prema euroatlantskim integracijama, rješenju pitanja Sejdić i Finci i implementaciji Odluke Ustavnoga suda o izbornom procesu u Gradu Mostaru, odmah sam se prijavio i evo već danima nemam obiteljskog života, jedemo pizze, čipsa, smokija, neku večer smo suhog kruha i banana jeli, a jutros Toffife doručkovali jer nikakve druge hrane nije ostalo u kući. Čovječe, nema Ulice 11. lipnja na Google Kartama, a na većini navigacija Ulica Gojka Vukovića ide osam metara ispod površine Neretve, ali doš'o Netflix! Šta će ti navigacija, kud ćeš koga vraga i ići, samo Netflix&Chill.

Oj, Netflikše, naše rosno cvijeće...

I tako, gledam Narcos. Nisam toliko u stanju da binge pogledam cijelu sezonu odjednom, jer trenutno sam pod dojmom, počeo sam istodobno gledati deset različitih serija i polako. Nego gledam kako Pablo Escobar rovari Kolumbijom i sve čekam kad će Jelena Blagojević pročitati najavu priloga dok gledam političke spletke koje međusobno jedni drugima podmeću Amerikanci, komunisti i narkobosovi.

Jedva da uspijem primijetiti razliku između domaće politike 21. stoljeća i kolumbijske '80-ih i '90-ih godina. Ovi njih plaše izručenjem Americi kao u nas Haagom, po šumama niču nekakve naoružane do zuba ćelije koje se bave tko zna čime, povremeno teroristi ukeckaju pokojeg policijskog dužnosnika, pa ove odvede u ćuzu pa se smješkaju na zatvorskoj slici kao što se ovi naši kad ih pritvaraju šepure pa daju izjave novinarima, a ovi u njih kupuju izbore baš kao što u nas... ovi naši kupuju izbore.

Sve je isto kao u Kolumbiji. Amerika gore, komunisti lijevo, more desno, a dolje se lajna povlači bez pardona. U nas tržište opijatima također cvate i nitko ništa, na svim smo narkonavigacijama i narkorutama, u nas ipak radije progone komuniste i paze na nekakve konstitutivnosti i nacionalne interese i referendume, a koku možeš kupiti u svakom poznatijem odredištu mlađarije, oni što rade, vikendom se našikaju i prave haos, a oni što ne rade, što im tate nisu kupile radno mjesto, njima dosta i zeljasta tvar. Sve je isto kao u Kolumbiji, samo...

Samo što naši oligarsi ne bi nikad podijelili sirotinji barem po šteku cigara, ako im ne mogu kupiti kuće. Postoji razlog zašto su Kolumbijci jedan od najsretnijih naroda na svijetu i mislim da to nije samo zbog koke. To je zemlja biodiverziteta, baš kao BiH, zemlja prelijepih žena, baš kao BiH, zemlja različitih klimatskih utjecaja, baš kao BiH, zemlja najbolje kave/kafe/kahve na svijetu, khm, baš kao BiH, zemlja odmora, kažu da Kolumbijci imaju sijaset nacionalnih praznika, halo, mi imamo sveti Januar, domalo i po pet vjerskih blagdana, zemlja su prometnih gužvi i biciklista, nešto me i to vuče na BiH, njihova su nadaleko poznata jela ajíaco, sancocho, bandeja paisa, mojarra, naša su nadaleko poznata ćevapi, burek, sarma, baklava... Caño Cristales, rijeka koja izvire u Raju, malo morgen, imamo mi Unu.

Un poco más tarde

Sve je isto, samo mi imamo preko nekoliko Pablita Escobara, i svaki ima bar poneku uzrečicu poput "O plata o plomo?", svaki je barem jednom bio na sudu, neki su i poznati uznici, svaki ima svoju medijsku kuću, poneki imaju i helikoptere i zrakoplove... I onda shvatiš da je zapravo svugdje isto, ali eto samo mi smatramo da je najgore nama, da imaš gdje otići, pobjeći, spasiti se od ove Bosne i Hercegovine.

A nemaš, bolan. Ovo su tvoji najdraži brežuljci i brda i planine i rijeke, ovdje su tvoji omijeni nogometni klubovi, tvoje serije, tvoji butici, tvoja hrana, tvoja raja u kafani... Samo je ovdje tvoja budućnost.

Hvala ti, Netflikše, što si mi otvorio oči. Bosnia&Herzegovina, Netflix&Chill. Polako ćemo, trudit ćemo se, eto kao oni pametniji, ni oni se desetljećima ne mogu riješiti mafije i komunjara.