Pogledajte samo naslove na našim internetskim portalima posljednjih dana: Kako je Stevandić prešao granicu Srbije? Kako je Dodik otišao u Izrael? Hoće li Interpol tražiti Dodika? Prije 42 godine održan koncert na kojem se Lepa Brena udarila nogom u glavu.
Što je zajedničko ovim naslovima?! Svi oni govore kolika smo crna rupa globalne politike postali.
Naime, ja sam bio iznimno mali kada se Brena mlatnila, da sam bio imalo stariji, vjerojatno bi me moji vodili na taj velelijep događaj. Tako da o njemu znam jednako kako i većina pripadnika generacije Z, iz smiješnih videa i mnemograma (memeova-da, meme ima stručni naziv, izmislio ga je Richard Dawkins još davne 1976 godine).
Nakon tog udara nogom u čelo, Jugoslavija je krenula nizbrdo. Vi ste mislili da je to zbog Titove smrti, ma hajte molim vas, nakon što se jugoikona mlatnila, e tu nas je đava odnija. Uspjeli smo se držati mamurni još nekih sedam do osam godina, s iznimkom Crnogoraca, koji su bili lijeni i za odcijepiti se pa su to napravili ni manje ni više nego tek 2006. godine. Opet, nakon burne neimenovane drame na Euroviziji (No Name Drama).
Znači, pad je Jugoslavija zaokružila baš kako je i počela propadati, estradnom nogom u glavu.
Od naših suvremenih estradnih zvijezda, vjerojatno su najpoznatiji Deen i Dodo. Deen iznimno cijenjen u međunarodnim Eurosong krugovima, u prvom redu što je njegov nastup In the Disco bio više nego deceniju ispred ostatka Europe, samo oni to tada još nisu uvidjeli. Istina, te godine je pobijedila Ruslana, ali to ne opravdava njegov neopravdano nizak plasman. Srećom (po njega), Deen sada vidi novu slavu među generacijom Z, kroz podloge za Tik Tok i Instagram uratke.
Ovaj drugi pjevač je daleko poznatiji, na žalost ne po pjevanju, nego po svemu ostalome. Milorad Dodik, u narodu poznatiji kao Dodo, nerijetko se prihvati mikrofona, a budući da smo došli u eru kada više nitko ne pjeva svoju pjesmu, nego samo kopiramo ovo desetljećima prije napisano, tako i Dodo najveći uspjeh bilježi Mirićevim hitom iz 1989., mislim, uglavnom s kraja razdoblja Brenine Jugoslavije – Ne može nam niko ništa.
Ima Dodik još poznatih hitova, posljednjih dana najviše pažnje privlači Romanija gdje se pjevač bori sa željom da se vrati kući, usnama svoje voljene, ali zli Sud BiH mu ne da. I onda on patnički mora da putuje, u Srbiju, u Izrael, uglavnom u sve ove zemlje koje nemaju skladan odnos s međunarodnim potjernicama, jer nitko više nije siguran da i Interpol neće objaviti potjernicu za međunarodnim bjeguncem.
Ono što je u čitavoj situaciji pomalo čak i smiješno, jest traljavost institucija koje bi kao da rade svoj posao, a oni im kao ne daju. Pa onda pjevač Dodo stigne naložiti donošenje niza nekakvih zakona koji su sve samo ne u skladu s Daytonom, pa onda se ekipa koju su pozvali na saslušanje ne odazovu, nego nastave kukati kako se progoni Srbe. Pa onda taj isti duo zbroji dva i dva i pomisli, a možda da pustimo Dodu niz vodu, odoše nam fotelje, brate. Onda iziđu za govornicu pa kažu, evo mi smo spremni pregovarati, ako ga vi izvučete, i mi ćemo. Pardon, čuj mene izvučete, povučete.
Realno, cijela ta slika izgleda jadno, kao da neko selo u okolici Khartouma pođe pregovarati s Donaldom Trumpom i Vladimirom Putinom, kako bi ono podijelilo Ukrajinu i kome na kraju da pripadne 500 milijardi američkih dolara.
Dakako, još smješnije je ovamo u Federaciji BiH, gdje odgovaraju jednakim igrokazom na događaje u Srpskoj, baš kao svojedobno na Beoviziji što je zaiskrilo oko No Namea. Ono, Draganovom nogom u glavu (mislim da je njegova noga taman duga kao i Brenina). Kao da mi ne znamo da je sve ovo oko pozivanja srpske oporbe samo jedna velika farsa, ne bi li se SNSD vratilo u suru.
Mi jednostavno znamo da Trojka neće pustiti Dodu niz vodu, jednako koliko ni Dragan neće pustiti Željka niz vodu. Pa to im je smisao postojanja, njihov razlog za ustajanje ujutro, njihov Spiritus Movens, jer što bi Konaković radio ujutro dok pere zube, ako ne bi smišljao kakav zajedljivi status na X-u o Dodi pjevaču.
A to, kako uopće netko za kim je raspisana tjeralica može preći državnu granicu... Mislim, ne vrijedi, kao ni razmatrati kakva je SIPA državna agencija, ako ne može privesti jednog jedinog čovjeka. I što onda ja da očekujem, koji nisam pjevač, koji sam u glazbenoj karijeri dogurao najdalje na seoskom vašaru, cupkajući s basom na trbuhu u ritmu nekog davno prevaziđenog rocka i bluesa.
*** Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Bljesak.info. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.
