Nisu jednom od mene posudili novac. Nerado sam izlazio u susret, jer znao sam da ću ostati bez novca. U nas ne posuđuješ novac ako ga misliš vratiti. To sam neugodnim iskustvom naučio. Na kraju, ili vratiš novac, ili izgubiš prijatelja usput, a obično izgubiš i novac i prijatelja. Istina, možda prijatelja nikad nisi ni imao, ako je već takav, ali svejedno. Nakon posudbe nemaš ni novac ni to u što si vjerovao da imaš.
S vremenom sam naučio da se novac posuđuje samo od dvije institucije: od banke ili od majke. To su dvije jedine institucije koje ti neće zamjeriti, kojima nećeš ostati dužan, realno, čak i ako ne vratiš. Banka će svoj dug naplatiti, u to ne sumnjajte, naganjat će vas dok ne platite, na ovaj ili onaj način. A majka, ona će vas jednako voljeti čak i ako ne isplatite što ste dužni. Istina, ako ste kreten, bit će majka tužna, no ako stvarno vraćate, ali ne uspijevate izmiriti troškove, majka će u jednom trenutku oprostiti dug kao Tito reparacije Njemačkoj.
Milorad Dodik i njegova ekipa već godinama tako egzistiraju. Posude nešto i zaborave na vraćanje. Potpišu neki štetan ugovor i zaborave na isplatu. Usvoje zakon i zaborave da plaćaju tranše. Ispravite me ako se varam, ali čini mi se da je među prvih par državnih institucija koje su oštećene na ovaj način upravo državni radiotelevizijski sustav.
Da se ne lažemo, u ovom sustavu štošta treba reformu, od infrastrukture, repetitora, komunikacijske mreže, upravljanja tehnikom, modela korištenja i naplate između tri sustava koji funkcioniraju na državnoj i entitetskim razinama, proširenje frekvencijskog spektra, ne u opsegu, nego u načinu korištenja, tako da preko jednog postojećeg raspona ide više radiotelevizijskih kanala.
Ima tu i mnogih pratećih dobitaka, primjerice proširenje modela javno privatnog partnerstva, od najma državnih frekvencija do možda i nekih novih kanala koji bi bili uvedeni u sustav, što ja znam, Hrvatska ima čak četiri televizijska kanala, Srbija ima regionalne nacionalne programe, uglavnom, ima mjesta unaprijeđenju.
Ono što je sporno već godinama su tranše sredstava. Ne zaboravimo kako je upravo BHRT, kao krovna državna institucija u radiotelevizijskom spektru, zapravo godinama zamišljena da bude kamen spoticanja. BHRT upravlja tehnikom, ali nema moć ni nadzor nad naplatom RTV takse, naplatom troškova najma i korištenja ostalim dijelovima sustava, niti je na proračunu, a u više navrata su joj pokušavali oduzeti pravo na prodaju marketinškog programa, što je u svoj ovoj traljavosti zakonskog rješenja zapravo bila ideja za potpunim gašenjem javnog radiotelevizijskog sustava u državi.
A ne zaboravimo, kada se spominju oni uvjeti za pristupanje euroatlanskom krugu zemalja, medijski radiotelevizijski sustav i objektivno informiranje je ravnopravno uz reformu pravosuđa. A vidite posljednjih tjedana drame oko pravosuđa. No, danas govorimo isključivo o novcu.
Već godinama, zbog neke svađe između dva entitetska operatera vijesti i ostalih programa i informacija, Bog bi ga više znao, RTRS ne izmiruje svoje obveze prema BHRT-u, čime aktivno potkopava rad jedinog istinski višenacionalnog i ne zamjerite mi jer sam osoban, prilično objektivnog izvještavanja. Neki će reći da je BHRT dosadan, jer programu ove kuće se doista nastoji ispoštovati višenacionalnu, višejezičnu i višetematsku kulturu po kojoj je naša Bosna i Hercegovina blagoslovljena (ili prokleta, netko će zajedljivo reći).
Bilo je i ranije tih trzavica oko naplate, i sa drugim entitetskim servisom, ali RTRS već sustavno godinama potkopava državni medij, a nerijetko sam čuo iz usta političara u Srpskoj kako trebam napustiti BHRT i cijelu tu ideju bosanskohercegovačkog medija, jer to je iluzija. Ne, ja vjerujem da je naša slika prema javnosti i svijetu ne jednonacionalna, ne jednostranačka, ne jednoumlje, nego upravo zbroj svih naših malih osobnih svijesti, iskustava, viđenja, predrasuda, napora da se borimo s vlastitim zabludama... i tek onda imamo 'javnu sliku' naše domovine.
Ali nešto se može naučiti iz dugogodišnje agonije s RTRS-om.
Posljednjih tjedana počele su dolaziti na naplatu dugogodišnje maliciozne odluke iz SNSD-a da primjerice, podignu neki kredit ili potpišu neki štetan ugovor, i onda zaborave na sve. Međunarodne arbitraže u svakom će slučaju eventualne dugove, troškove, pa i kamate, potraživati od države, jer međunarodno pravosuđe ne poznaje entitet – entitet nema mjesta u Ujedinjenim Narodima.
Problem slučaja Viaduct je zapravo zamišljen mnogo godina prije nego je udarilo po BHANSA-i, to je projekt polaganog urušavanja Bosne i Hercegovine od isključivo jedne političke struje, da ne kažem doslovce jedne jedine stranke iz Republike Srpske. Još ćemo mi tek vidjeti što su oni sve potpisali i zaboravili vraćati i plaćati. A saznat ćemo kad se neka nova presuda Viaduct pojavi.
Nerijetko ljudi kod nas žugaju što nema utakmica na BHRT-u, što ne idemo na Euroviziju, ali iskreno, problem je samo jedan, postoji jedna politička garnitura koja godinama promovira neplaćanje obveza prema državnim institucijama i/ili vlastitim međunarodnim obvezama i onda vam ostaje da bilo koje europsko ili svjetsko prvenstvo možete gledati samo na Areni sport, podsjećam, samo povežite konce oko vlasničke strukture i tko to urušava Bosnu i Hercegovinu tiho i sustavno godinama.
Kada dođe do neke ustavne blokade oko HDZ-a BiH i Izbornog zakona BiH, svi grakću protiv Hrvata, makar ja osobno ili bilo tko u HDZ-u 90, HRS-u ili bilo kojoj trećoj političkoj stranci Hrvata nema isti stav prema izbornim rješenjima kao HDZ.
Ali kad godinama jedna politička struktura potkopava prometno-komunikacijsku oblast na razini čitave države, nitko ne grakće na SNSD. A samo zbog tih sitnih malicioznosti koje se godinama sustavno podmeću kao klipovi u kotače države, vi danas ne možete autom lagano prema Beču i Budimpešti, ne možete vlakom kao čovjek odmoriti, odspavati, a otputovati u europske metropole, ne možete gledati popularne utakmice, a evo sada je udarilo i po nebeskom prometu.
Razmislite malo o tome. A ja ću vas samo još jednom podsjetiti da je državna odgovornost da imate javni pristup programu, da se informirate, educirate, zabavite i ona uloga medija na koju svi zaborave, da vas angažira u pogledu boljeg sutra, europskog, sekularnog, demokratskog ili kakvo god putem odlučimo da je bolje za nas.
Jer majka Bosna i Hercegovina će platiti, to je evo pokazala i posljednja odluka Vijeća Ministara BiH, ali dokad misli Republika Srpska otimati od majke i nazivati je maćehom, jer realno, samo je majka BiH drži na životu, u suprotnom bi Mile davno proglasio bankrot i ugasio se.Ali Majka Bosna i Hercegovina, ona sve trpi i šuti. Ali kao i u svake majke, jednom vam zaključaju vrata, pa se snalazite kao i narkomani i ostali probisvijeti.
