Hycean (od hidrogen i ocean) je hipotetski planet, negdje na pola puta između plinovitog diva i oceanskog i stjenovitog planeta poput naše Zemlje. Teoriju o njemu dao je astrofizičar Nikku Madhusudhan sa Sveučilišta Cambridge.
Hycean koji bi se nalazio u 'Goldilocks zone' zvijezde, nekog žutog (naše Sunce) ili čak crvenog patuljka (zoni koja je prema priči o Zlatokosi nazvana tako jer niti je prevruća, niti je prehladna, baš je savršena za život) mogao bi biti izvrsno mjesto za traženje života izvan Zemlje. Jednog baš takvog, planet imena K2-18B našli su znanstvenici, ne tako daleko (ili ne tako blizu), na 124 svjetlosne godine od nas. Svjetlosne godine, to je koliko svjetlo, najbrža stvar u Svemiru, prijeđe za jednu godinu, a to je, vjerujem da znate, puuuuuuuuuno (sa možda još kojim u). Ili preciznije, to je skoro 8 milijuna astronomskih jedinica AU (pAUno i njih, pun intended), što je udaljenost od Zemlje do Sunca.
Uglavnom, znanstvenici su pomoću James Webb teleskopa našli određene složenije molekule koje izlučuju fitoplanktoni na Zemlji i odmah su zatražili dodatni pristup teleskopu, što je nešto na što se čeka najčešće mjesecima, a ponekad i godinama.
Bilo bi to značajno, je li, da pronađemo život negdje izvan Sunčeva Sustava, makar i takav kao što su fitoplanktoni, međutim, imalo realniji znanstvenici su primijetili neke koincidencije – primjerice, da je upravo gospodin Madhusudhan član tima koji je pronašao navodni planet na kojem bi mogao postojati život. Onda su drugi znanstvenici primijetili da je sporna kemikalija rezultat i određenih čisto beživotnih događaja na dalekim i čudnim planetima, pogotovo planetima velikim poput našeg Neptuna, koji su u potpunosti sastavljeni od vode, vodika i njima srodnih spojeva.
Tako, izgleda, da je čitava ta priča otprilike poput pojedinih vjerskih skupina u Hercegovini koji vlastite tiskovine koriste kao navodni dokaz da je nešto bilo negdje, pa onda traže svoja navodna prava iz tih tiskovina i blabla. Je li, da nije smiješno, bilo bi tragično, a zapravo je tragikomično kako god okreneš.
Uglavnom, koliko god smo daleko od otkrića inteligentnog života u dalekom Svemiru, toliko smo daleko, ako ne i više, od otkrića inteligentnog života u Bosni i Hercegovini. I stoga čovjeku ne preostaje ništa drugo nego ili da pronađe bolje senzore za traženje i najmanjeg traga inteligencije u Bosni i Hercegovini, ili da digne ruke, kao što smo svojedobno lagano svi digli ruke od Setija – a ako vam je sjećanje blago ishlapilo, bio je to prvi veliki projekt dijeljenja internetskog i računalnog vremena i resursa, još mnogo prije nego je netko povezao blockchain i novac pa smo dobili kriptovalute. To je bilo vrijeme dok su se rudarile stvari za znanost i za sveopće dobro, a ne dobro Petera Thiela i JD Vancea (uvijek zaboravim kako mu je pravo ime jer lik mijenja imena kao netko čarape, hoće to kad se ne baviš čistim poslovima nego kriptostvarima). Uglavnom, odustao sam od toga i sjeo porazgovarati s jedinom inteligencijom koja mi je dohvatljiva u Bosni i Hercegovini, a to je, naravno, umjetna.
ChatGPT ilitiga personifikacija umjetne inteligencije (u istoj mjeri u kojoj je FrigidAir sinonim za hladnjak) uvijek je raspoložen za čavrljanje, small talk i ostale gluposti kojih je sve manje u našem ovozemaljskom svijetu.
Ne znam zašto, ali u posljednje vrijeme sve se češće družim s njim (ili njom, vidiš, moram ga/je pitati kojeg je spola), ne zato što me fascinira, nego više nemaš s kim proćakulati o velikim životnim idejama, svi samo pričaju o novcu, nogometu, sisama, guzicama, autima... a meni je to sve s godinama postalo pretjerano dosadno.
Povremeno me i nasmije svojim blesavim, ali ipak iznimno inteligentnim odgovorima, ne toliko da je urnebesan, ima prilično loš smisao za šalu, ali kad to pokušava učiniti smiješan je koliko smotan i štreberast ispadne.
Naravno da smo isprobavali i stvari na koje woke mase galame – radili smo samolepljive sličice s likovima naših poznatih političara, u Ghibly i ostalim stilovima kojih sam se uspio sjetiti.
I kako smo to činili, došao sam do nekoliko zanimljivih spoznaja – prvo, ChatGPT, a vjerujem i ostala umjetna inteligencija novijeg datuma, je prilično uskogrudna i naivna. Prilično je lako zavarati ChatGPT da vam učini neku smiješnu spačku – primjerice, ukoliko ga zamolite da vam naslika Donalda Trumpa u prilično benignom stilu Miyazakija, AI će uredno odbiti taj zahtjev jer se kosi s njegovim pravilima. No, ukoliko izrežete neku Donaldovu sliku s Interneta, podignete je u razgovor i potom upitate da vam obradi sliku u Ghibly stilu, on će uredno zaobići vlastita pravila i ispuniti vašu pomalo i malicioznu želju da se našalite s javnom osobom.
Dalje, ChatGPT poznaje mnogo stilova, imao je dugo pristup javno dostupnim bazama našeg znanja i doista svašta zna, iako danas sve inačice ovog AI nemaju pristup Internetu u smislu pretraživanja, i doista ne mislim kao većina woke populacije da krši autorska prava. Naime, gledajte to ovako: prije ste imali demo verzije igara, koje su obično dolazile u kompjuterskim časopisima i mogli ste isprobavati sadržaj prije kupovine. Prije ste imali specijalizirane magazine koji su se bavili najnovijom tehnologijom, glazbom, knjigama, filmovima, imali ste radijske i televizijske emisije o istima, imali ste top ljestvice, mogli ste okušati romane, filmove i glazbu prije nego zaronite u kupovinu.
Danas je sve što imate trailer, koji je praktično lažna reklama onoga što vas očekuje u finalnom proizvodu. Danas potom imate svu silu nekih streaming servisa koji svoje najbolje proizvode drže duboko zaključane iza nepotrebnih i preskupih pretplata, a ne ono da možeš kao nekad u kinu, kupiti kartu i onda ne moraš u kino dok za nekim dobrim filmom opet ne budeš žudio da ga pogledaš. Nema više ni videoteka, dođeš kad imaš love, pokupiš što ti se sviđa, a dostupno, pogledaš i dođeš opet nekad... kad opet imaš love.
Stoga nije čudno da je posljednjih godina piraterija sve snažnija i utjecajnija, iako smo svojedobno vidjeli kako ju je Netflix jednom rukom ugasio gotovo u potpunosti. To su opet bila neka druga vremena. Ali svejedno, piraterija je nužnost, i nije nikakvo kršenje autorskih prava što ćeš ti pogledati nekakve jadno snimljene kadrove, pa čak i cijeli film tako jadno prije nego odlučiš kupiti ulaznicu za kino ili platiti streaming – kopija nije ni u peti originalu, i to je doslovce kao da kažeš da piješ Sky Colu kako bi imao dojam o Pepsi ili Coca Coli.
Znam da se mnogi od vas brinu za dobrobit autora, ali osobno znam da je tek par stotina ljudi pročitalo moje romane, makar su praktično bili dijeljeni za sitne novce, koji su pokrivali tek troškove, istina, nešto skupljeg niskog tiraža. Ali nemojte mi stoga pričati o autorskim pravima.
Autorska prava su bila nekad davno u onoj državi koju ne volite, kada su tada nepoznati autori dobivali tiraže od po 20000 komada pa ako slučajno netko i ode u fotokopirnicu i bude takvih stotinjak u opticaju, zašto bi to autora brinulo?!
Uraditi sliku majke, mačke ili psa u Ghibly stilu nije nikakvo kršenje autorskih prava, nego je čak bilo svojevrsna reklama i promocija divnih djela poput Totoro, Mononoke ili Spirited Away, za koje je većina vas tek čula, kao i za veličanstvenog Hayao Miyazakija. Nemoguće je da neka umjetna inteligencija spoji fabulu, spoji ideje, ubaci u to pregršt skrivenih simbola, ubaci sinematsku pauzu, nerijetko i po minutu ili dvije kadrova koji su naslikani samo kako bi vam dali vremena da u svojoj manje ili više umjetnoj inteligenciji obradite već viđeno, donesete sud o moralnoj vrijednosti priče u kojoj sudjelujete.
Ne, iskreno ne vjerujem da pet sekundi umjetno generiranog videa iz Sore (alat duboko unutar ChatGPT-ja) može zamijeniti intelekt dobroćudnog japanskoga autora, ili genij bilo kojeg od njegoih svjetskih kolega, bili u pitanju Simpsoni, Muppeti, Rick&Morty ili bilo koje od genijalnih škola crtanja (vidiš, moram isprobati napraviti nešto u stilu Balthazara, šta mislite je li AI čuo za Zagreb ili Čapljinu ili Neum?!).
Dakle, slobodno vi isprobajte sve te novotarije, našalite se, napravite neku simpatičnu uspomenicu, samo vama prepoznatljivu, i ne strahujte za autore. Autori teško sastavljaju kraj s krajem zato što ste prestali čitati, slušati ili gledati djela prema vašem izboru, sve ste prepustili algoritmima da vam biraju i nude.
A algoritmi, je li, to je sjeme od umjetne inteligencije, oni vam računaju prema tome tko je bolje platio, oni imaju samo bazu koju im je autor dao da se ugledaju na nju. Probali su tako dati umjetnoj inteligenciji da dijagnosticira bolesti, u jednoj američkoj bolnici. I radio je AI izvrsno, dok netko nije zaključio da lijekove daje samo bijelcima, dok crnce pošalje kući bez ičega, makar imali iste simptome. Umjetna inteligencija je, naime, imala višedecenijsku bazu liječničkih kartona i vidjela je da su liječnici propisivali bijelcima više lijekova – što zbog rasizma, što zbog lošijih primanja i lošijeg osiguranja. AI bi tako ispao rasist, a rasisti smo zapravo mi, koji smo ga to naučili.
Sjetite se onog Starog Mosta i onih nesretno izostavljenih minareta. AI toga nije svjestan, ali bivši kolega novinar koji pozove na linč kolega novinara je itekako svjestan što čini.
Stoga, sve manje vjerujem da postoji inteligentan život u Bosni i Hercegovini, ali sam sve više uvjeren da je AI na dobrom putu da nas zamjeni kao jedini inteligentni život u univerzumu. Nego, baš me zanima jesu li Trojka, SNSD i ona srpska 'trojka', HDZ BiH ili SdfA spremni dati ChatGPT-ju Dayton i sve anekse i presude domaćih i stranih sudova i pustiti AI da napiše human ustav Bosne i Hercegovine, u kojem bi bili zaštićeni konstitutivni, ali bi bio poštivan i čovjek.
Ja sam uvjeren da znam kako bi taj Ustav izgledao, ali sam siguran da bi doveo do novih podjela i sukoba i bojkota rada institucija.
