Činjenica je da smo na Zapadnom Balkanu ostali samo mi tvrdoglavi i mi glupi. Ipak, ono što je najgore od svega jest da se i jedni i drugi nalože na iste stvari, samo iz različitih motiva.
Recimo, glup čovjek jednostavno vjeruje u šupljake, u Facebook grupe tipa ''prodaja nešto'' ili ''svi mi koji...'' Kod ovog tvrdoglavog refleks je isto nepobjediv, ali on žuga i broji i prigovara i naruga se i pravi pošalice, videomontaže, memeove, pjesme... ali nijedan ne čini ništa glede problema.
I kažem, svi smo žrtve istog populizma, oni normalni, to jest središnji pripadnici Gaussove krivulje, već su odavno na Zapadu. Pazi, svi smo pali na priču o Sjevernoj Makedoniji i korupciji kod njih.
Jasno, brate, kao dan, varali, petljali, zloupotrijebili ovlasti, zavili u crno desetke obitelji. Mi imamo dan žalosti zbog žrtava dolje. OK, solidarni smo. Ali smo glupi. Mi svi posljednjih tjedana pratimo događaje u Srbiji, osuđujemo Vučićeve šupljake, svi smo zagraktali protiv upotrebe elektromagnetskog oružja na prosvjedu u Beogradu 15. ožujka.
Svi mi znamo da dani Vučićeve vlasti trebaju biti odbrojeni i da im nikad više ne treba dopustiti da se približe foteljama.
Svi mi smo brojili tjednima rezultate bojkota trgovina u Hrvatskoj, računali koliko je to uspjelo ili nije uspjelo, davali sugestije, imali mišljenje.
Sve je to sjajno. Neka imamo mišljenje o regionalnoj politici. Nije da to nekome u životu treba, ali zdravo je imati kakvu-takvu zanimaciju. No jednako je zdravo čitati knjige, slikati, ispunjavati križaljke, plesti, heklati, loviti ribu...
Mi smo jesenas imali nesreću tu pred očima, gdje je baš zahvaljujući mitu i korupciji izgubljeno 20-ak života, a vrijeme slobodno neka me demantira, ali osobno mislim da je život završio u Donjoj Jablanici. Svi će se uvijek sjećati toga člana obitelji, toga prijatelja, te nesretne noći.
I bolit će ih Donja Jablanica. Svakog dana i pogotovo svake noći.
Mi niti u jednom trenutku nismo razmislili da razbijamo poslovne prostore, a znamo vrlo dobro tko je kriv što su se u Jablanici radili kamenolomi gdje i kako nisu smjeli, vrlo dobro znamo tko je u Konjicu, Fojnici i Kiseljaku ilegalno gradio kuće uz rijeku i na klizištu i sve mi znamo i šutimo.
Znamo tko im je to sve omogućio za nerijetko ne baš sitne novce. I da ih mi nagrađujemo mandatima, neke i po desetak godina za redom, baš kao u Srbiji Vučića.
Nikada vam nije palo na um da iziđete na ulicu i šutite 27 minuta. Da blokirate cestu na 27 sati. Da se okupljate ispred vladinih institucija svakog 27. u mjesecu u tisućama. U stotinama tisuća. Da poručite jasno i glasno – dosta je korupcije. Korupcija ubija.
Mi smo iznimno pametni i oko Gaze i oko Ukrajine. Znamo koju mudru prozboriti i o Gruziji i Moldaviji. Sve mi dobro znamo. I Kosovo, također.
Ali kada se preočito pokušava provesti jedna te ista stvar u našoj kući, u našoj Bosni i Hercegovini, mi čekamo hoće li se Dragan možda smilovati. Ne, na nama je odgovornost, na Hrvatima da upozore Dragana, na Bošnjacima da upozore Trojku i SDA, na Srbima da stanu uz bok oporbi.
Mi imamo jedan put koji nas vodi iz ove krize i siromaštva – a taj put ne mora biti u Europskoj Uniji nužno, možda se putem predomislimo. Ali taj je put u standardizaciji zakonskih rješenja s našim europskim susjedima, u društvenim normama kao kod naših europskih prijatelja, u stvaranju idealnog poslovnog ambijenta, koliko se to može, kao u europske braće.
Ne znam, neću više da trošim riječi na Dodika i njegove postupke, ovo bi bio već treći tjedan da diplim o istome, a ne sluša nitko, ionako. Možda je do ove ružne slike što mi je Bljesak turio u redizajnu. (Ružan jesam, ali sam bez filtera.)
Ako vama nije stalo da pokrenete neku akciju, barem da šutimo tih 27 minuta, onda evo, ne znam. Ali sve to što osuđujemo u susjeda, mi imamo kući još gore. I vi žmirite.
