Gaudeamus igitur

Kako je bravar mogao?

Kolumna / Kolumne | 21. 07. 2021. u 09:15 Igor BOŽOVIĆ

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Volim često napraviti usporedbu što se događa u svijetu (ekumeni, vaseljeni) dok mi na Zapadnom Balkanu propadamo u crnu rupu prostor-vremena sa središtem u Visokom. Ono, dok kod nas ovdje na granici, event horizonu, vrijeme polako zastaje, kud god se okreneš, 1991. još traje i tako to. Negiraju se zločini kao da su se u najmanju ruku jučer dogodili pa još informacije nisu procurile u svijet, obećavaju se zlatne kašike, radna mjesta, odcjepljenja, entiteti, kanali, babe, žabe, barabe...

Ploče i knjige

Richard Branson je kasnih 1960-ih godina napustio školovanje i pokrenuo časopis Student, koji je kasnije iskoristio kako bi prodavao ploče, otuda Virgin Records. I dok je Virgin kao brand postao i Megastore i Atlantic (otud veza sa zračnim prometom), poznato je gdje je Richard bio 1991., naime, tada je već počeo razmišljati o lovorikama i 1992. godine Virgin Records prodan je EMI-ju za milijardicu, ali je Branson ostao jedan od čelnih ljudi poduzeća.

Branson je oduvijek stremio ka nekakvim blesavim bogatunskim rekordima koje mi obični kmetovi ne možemo razumjeti, a nikada nije krio želju da se otisne u Svemir, pa je 2004. godine predstavio svoje odvažne planove o svemirskom turizmu. I sada moram reći da nije riječ o turizmu predstavljenom u filmu Peti element, od kojeg bi znanost, ali i općeniti društveni razvoj imali koristi, nego o ovom petominutnom napilavanju nekakvih trofeja za oligarhe. Opet, nije ni da se Branson mogao pohvaliti urednim plaćanjem poreza, i to je praktično njegova jedina poveznica s ovim našima.

S druge strane, Jeff Bezos, koji je ipak završio fakultet, uz diplomu s Princetona obogatio se jednako poštenim poslom kao što je preprodaja ploča. On je bio ključna osoba burzovnog mešetarenja i tu je njegova osnovna veza s našim političarima – i on je, naime, prodavao maglu, ali je to prestao činiti 1994. godine, kada je pokrenuo... knjižaru.

Znamo svi kako su prodavanje ploča i knjiga najunosniji za trgovca, a nimalo za autore. Tako je i Bezos malo po malo postao najbogatiji čovjek u poznatom Svemiru, kojem ja, za razliku od Dragana Čovića, redovito uplaćujem novčani iznos za Amazonovu internetsku televiziju. Tu, primjerice, možete pogledati najnovije epizode Star Trek franšize, što vjerujem da ne možete naći na Draganovim televizijama.

Uglavnom, i ovaj je kao Branson odlučio otisnuti se u Svemir, i osnovao je Blue Origin 2000. godine, znači prije Bransona, ali nije se ozbiljno bavio tim pitanjem do 2017., a svi znamo da je to već doba kada ih je sve zasvrbio Elon Musk.

Danas možemo reći da su njih dvojica pokretači svemirske utrke bogatih, od koje ti i ja i sedam milijardi i 800 milijuna ljudi nemamo apsolutno nikakve koristi, a što se tiče izgorijevanja kerozina, čak imamo i pomalo totalno nepotrebnih efekata staklenika. Znači, isto kao 3F respiratori, niti je tko  profitirao od njih, niti je tko ozdravio, niti je tko prodisao. E sad, da to povežemo i s ovom našom žgadijom.

Konsultant //nije greška S//

Već smo naveliko raspredali o Draganovu poduhvatu naplate video streaminga, prilično jeftinog, samo bez primamljiva sadržaja za te sitne novce. Zato ne bih trošio više riječi na to osim floskule da će vrijeme pokazati – tko je bio Vučko.

Danas bih se više bazirao na usporedbu s ovim našim bogatijim putnikom u Svemir – Bakirom. Bakir je diplomirao 1981. godine, dakle, otprilike kad sam ja pr(h)nuo na svijet. Prije rata radio je kao građevinski konsultant (firma im se zvala Konsalting). Po osnivanju Stranke Demokratske Akcije početkom 1990-ih radio je u tate. I nakon rata metiljao se po županijskim odborima za obnovu, izgradnju, urbanizam, ali mu se kao najveći poslovni uspjeh računa da nije uspio poraziti Sulejmana Tihića, rahmet duši ovom istinski sposobnom vođi SDA.

Baš kao što su dvojica svjetskih bogataša, Branson i Bezos, oduvijek težila svemirskim prostranstvima, tako se i Bakir oduvijek metiljao oko gradnje i urbanizma, a s iznimkom Mostara, u kojem je urbanizam rekao laku noć, na Sarajevu se vidi i koliko je Bakir uspješan arhitekt.

Ipak, Bakira se danas prepoznaje isključivo kao lidera SDA, iako svi znamo da je stranka mogla vidjeti puno, puno, ali stvarno boljih rješenja. Bakira se oduvijek gledalo kao tatina sina, tvrdolinijaša. A posljednjih dana, dok su ova dvojica iz svijeta otišla u svemirska prostranstva, SDA je dotaknula dno.

Teško je reći da već odavno ne vidimo da se takvo što događa, jer Bakir pokazuje sklonosti prema putu preko event horizona, točke bez povratka u bezdan crne rupe. Ali kada je Republika Srpska posljednjih dana donirala kontingent cjepiva Federaciji Bosne i Hercegovine... sad ide ona scena s Hitlerom u bunkeru, kako se obraća svojim čelnim ljudima, galami, blabla, ona iz filma Der Untegrang (2004. mislim da je preveden kao Konačni pad).

Gdje nestade Zapadna Njemačka, gdje nestade razvijeniji dio Bosne i Hercegovine?!

Nije loše napustiti fakultet

Ne znam kako će se Stranka Demokratske Akcije oporaviti od protekle godine. Prvo, najodlučniji čovjek u povijesti Bosne i Hercegovine Denis Zvizdić napokon je prešao crvenu liniju zvanu 'a zamisli isključiš se iz stranke'. Nemojte misliti da je to lako učiniti. Stranka – to ti je u suvremenoj Bosni i Hercegovini nešto kao Savez Komunista u bivšoj SFR Jugoslaviji. Ono, nekako prirodni proces sazrijevanja mladog čovjeka: pioniri, omladinska radna akcija, partijska iskaznica, posao, državni stan, ženidba, djeca, mirovina... Ali ako je Zvizdić prelomio, čovjek koji je duže napuštao SDA nego Željko Komšić SDP... onda su stvarno dotaknuli dno.

Kako? Zašto? Činjenica da je Richard Branson napustio fakultet nije ga ometala jer je lik prodavao ploče, to ti je posao otprilike odgovoran i zahtjevan koliko i prodavcu CD-ova preko puta JYSK-a. Ali SDA već dugo promovira ovaj stil kofol diploma na visoko odgovornim političkim i društvenim pozicijama.

Poodavno se priča kako ovaj nije nema diplomu, kako onaj nema diplomu. Ipak, diplomu je u fokus javnosti unio slučaj Martine Mlinarević, veleposlanice u Češkoj. Istina, nigdje u zakonu ne stoji da veleposlanik ne može biti osoba bez diplome, doduše, tu osobu ipak oslovljavamo kao extraordinary and plenipotentiry, no da ne skrećem s teme, ona je ipak Komšićev satelit, a kad si satelit satelita...

U SDA su se češće provaljivali diplomama, ali to je uvijek bilo ono nešto nižeg ranga. Primjerice, kad je onaj jedan raniji ministar u HNŽ-u prvo šest mjeseci primao pripravničku plaću. Ali u posljednje vrijeme zagužvalo, brate.

Šta fali zanatu?

Prvo, ona bruka oko magisterija Džindićeva. Dobro, on je iz SBB-a, ali to ti je kao čekaonica SDA. A i dovukao ga je Novalić. Svi znamo da su Radončić i Izetbegović dvije strane iste kovanice. Činjenica da godinama Džindiću piše da je magistar, a nigdje na fakultetu nema dokumenta koji bi obranu posvjedočio. No eto, vjerujem da čovjek s uspješnom direktorskom prošlošću ne mora da se krije iza nekakve diplome, dovoljno je da bivši radnici govore, recimo radnici Pretisa mogu. Na kraju, STEM zanimanja svakog dana nastaju, a sad znamo da postoji i zanimanje magistrant.

No i u srcu jedne stranke u dva tijela, u SDA imaju ozbiljnih problema s postdiplomskim studijima. Evo više i ptice na grani znaju za trakavicu oko Sebijinog doktorata. Isto kao što je nepravda učinjena studentu Džindiću, i u Zagrebu su učinili nepravdu Sebiji. Pa dobro, izgubiti jednu prijavnicu, nije toliki problem. Ali baš sve. To je istinski atak na Bošnjake. Sram ih bilo.

Na kraju, SDA nema samo problema s postdiplomskim studijima, evo sad imamo i Osmicu, dokaz da SDA ni s dodiplomskim studijima nije u dobrim odnosima. Ne bih se uvlačio u ozbiljnu raspravu o ovome još jednom ataku na Bošnjake, ali nešto će se oko ovog njihova školstva morati napraviti. Jer već se odavno osipaju iz stranke ovi što imaju diplome. Sve me strah za Genjca. Njegov se medicinski fakultet baš isplatio.

Nego, ovo sam vam samo nabacao sve onako polunasumično, pa sami razmišljajte. Činjenica je da svjetski moćnici odoše u Svemir, a ovi naši možda do Visokog, s Noletom. Ali ja se nikako ne mogu oteti dojmu da nas je obični bravar mogao voditi bez problema pola stoljeća, a ovi magistranti i diplomanti i doktoranti nas ni cijepiti ne mogu. Možda da prestanu gonjati diplome, i krenu konačno s rezultatima. Jer, šta fali poštenu zanatu? Ali opet, šta ja znam?!

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Bljesak.info. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.

Kopirati
Drag cursor here to close