A gdje su vam maske?

Evo bala, nakon maskenbala!

Dragi Mostarci, Covid-19 vas neće ubiti. Ubit će vas Mostar. Tiho i polako. Ako već nije.
Kolumna / Kolumne | 27. 02. 2020. u 09:14 Boris ČERKUČ

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Prošle su poklade, nema više mačkara, sve je sad samo pepeo i dim. No, to je danas ionako stara vijest, koja je skupa s reakcijama koje su poput snijega, ne da pokriju brijeg, nego da svaka zvijer pokaže tragove, već danas na izdisaju, ako ne i zakopana novim naslagama medijskog smeća.

Baš kao što će za koji mjesec, a možda i prije, stara vijest biti i ovaj Covid-19, u narodu poznat i kao korona virus. Pridružit će se SARS-u, svinjskoj i ptičjoj gripi u ropotanici medijske povijesti, tamo na gomili slomljenih prijelomnih vijesti.

Pokazat će se kako, ma u to sam siguran, konačna bilanca i nije tako strašna, neki će sebi uzeti zasluge što se strašni virus na kraju pretvorio u veliki medijski balon koji je izdušio pred američkim, mostarskim ili tko zna kojim već izborima.

Ili bilo kojoj drugoj, novoj senzaciji, koja će nas brinuti, širiti paniku i podsjećati kako živimo u nesigurnim vremenima i kako se jednom živi i kako nije uopće loše dignuti taj kredit – pa nek' pukne kuda hoće puknuti!

No, ima nekih stvari koje su jače od virusa, stabilnije od njegovih mutacija i spremne na medijski život i kad Covid-19 ode u zaborav. I u vašoj su avliji, u vašem dvorištu, žive pored vas.

Dragi Mostarci, odmah da vam kažem, vi nećete umrijeti od korona virusa, džaba panično tražite maske (samo zato jer to i drugi rade), džaba grozničavo čekate idući tjedan, pa da očistite police supermarketa (plaća je tada, valjda, sad para nemate, jer karticu ste već zakucali), baš kao što to radi sav normalan (?!?) svijet.

Vi možete, dragi Mostarci, samo još jednom naučiti, kao i na primjeru mjesnih zajednica i lopata, fejk civilne zaštite i sustava koji ne postoji u vrijeme velikog snijega, kako ste zapravo, u slučajevima velikih opasnosti, ovdje prepušteni sami sebi.

Kako i ne bi, kad je oko vas gomila ljudi uhljebljenih u zvučne titule (uz čast rijetkim izuzecima), koji u mirnodopsko vrijeme služe samo sebi i svojoj svrsi, sisaju budžet kojeg vi punite, a kada dođe gusto i konačno na njihova vrata zakuca nešto što traži njihovu reakciju – ta reakcija bude kao u Alan Fordu.

Čujem tako kako su ovih dana propisali djeci koja su došla iz Italije samoizolaciju od dva tjedna, i to nakon što su djeca već danima u školi, s roditeljima, rajom ispred zgrade. Znači, virus da je htio, već je mogao preći od Avenije do Luke, bez da se umori. Ali, treba imati nešto na papiru, za zlu ne trebalo. Ono, „Znate, mi smo poduzeli neke korake...“

Ilustracija / Maska, slaba zaštita od virusa

No, rekoh, neće vas ubiti virus. Ubit će vas prije užasno lijen sustav, nepostojanje odgovora na krizne situacije, ubit će vas neodgovornost nadležnih, strah istih od dodira s nekim tko možda ima virus, pa makar se radilo o medicinskom osoblju koje ne želi pregledati pacijenta, da se ne bi zarazilo. Alo, ljudi, nije variola vera, previše ste gledali filmove umjesto da učite.

Covid-19 vas neće ubiti. Ubit će vas Mostar. Tiho i polako. Ta nakupina aljkavosti i bezobrazluka, ta imitacija grada. Ubit će vas lijekovima bačenim okolo prije dvadeset godina. Ubit će vas Radoboljom. I neka će, kad ste peksini.

Ubit će vas otpadom koji živi svuda oko vas i ima razne oblike, od praznih kancerogenih bačvi i mulja s juga, do deponije sa sjevera. Ubit će vas vlastite zgrade, ilegalni katovi i mansarde, njihovi zastrašujući vlažni podrumi, napuštena legla i vaše bolesne ambicije.

Vaša smrt neće biti brza, vaša smrt je polagana. Vas neće ubiti korona, nego Uborak. Ili neka nova imitacija istog. Vas neće ubiti virus, nego rak. Ili neka nova imitacija istog. Pogledajte se, osvrnite se, živite kao svinja u svinjcu, okrećete se u blatu, gutate spirine i tiho i polako grokćete čekajući dvadeset peti ili koji već u jedanaestom mjesecu, da odete pod nož i nikad se više ne vratite.

Pretjerujem? Heh, sjetite se ovih riječi za dan, dva, kada krenu gorjeti prvi kontejneri, kada tisuće vatri krene sukljati po gradu, kada daroviti pojedinci uzmu stvar u ruke po principu „neka je bal, kad već nije maskenbal!“.

Gušit ćemo se u dimu i smeću, a rješenja za deponiju neće biti ni na mapi. Kao i uvijek, zabavljat ćemo se corona virusom, nesvjesni da je on kamilica za naše stvarno stanje. Ali, eto, bar ćete moći konačno korisno upotrijebiti sve te maske koje ste kupili, a još uvijek niste navukli.

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Bljesak.info. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.

Kopirati
Drag cursor here to close