Rezultati po autoru: Berislav JURIČ

U Srbiji padaju ostavke zbog pornića na sjednici. Kod nas nitko ništa iako svatko svakoga. Sreća pa narod ne prati što sve trabunjaju zastupnici u klupama ili ministri na sjednicama. Naslušali bi se seksa s razumom.

Iako su opet najavili da će ići glatko i po dogovoru, i ovog puta je postizborno slaganje vlasti postalo napuhani balončić pljuvačke na ustima zbog fotelja…

Sebija Izetbegović dobila je rok. Nakon Dana zaljubljenih znat ćemo što je to s diplomom. Do tada ćemo se voljeti ovakvi kakvi jesmo.

Hakeri su napali društvene mreže Grada Mostara. Pratitelji nisu ni primijetili.

Kroz usta djece i kroz nož golobradih domaćina zablistao je sav jad u koji smo umotali našu budućnost tvrdeći da smo naučili sve iz prošlosti.

BiH je dobila novog izbornika nogometne reprezentacije. Kasnije ćemo saznati da mu je jedan od poslova moliti Boga da se Edin Džeko ne ozlijedi.

Nakon blagdana, koje se neki boje nazvati i praznicima, gledat ćemo još prazniju zemlju. Ma čija ona bila.

Da se javnost ne bi odvikla od dubokoumlja kojeg ćemo izgubiti s odlaskom Fadila Novalića, pobrinuo se premijer RS-a, Radovan Višković, koji nam je pojasnio zašto je gorivo skupo.

SDA i dalje ne shvaća negativan naboj prema stranci, kako to reče Adil Osmanović čovjek koji u fotelji sjedi od 1992. godine i misli da nije dosadio.

Neobična krađa, preko skele i zvonika, običnih kablova upalila je staro, vrlo zapaljivo svjetlo.

Opet se igramo duplih igara i glupih telefona. Gluh je samo narod.

Drugi dio države slavi potpisivanje izgubljenog sporazuma kojim je okončana pucnjava u BiH. Ratovi ovdje ionako nikad ne prestaju.

Stranka Bakira Izetbegovića, koji ozbiljno šuti od postizborne kuknjave o tome da je mogao pobijediti njih devet, tvrdi kako ne žuri i ne kasni. Istina je da je nitko ne želi za stolom.

Čović je iz Mostara poručio kako jedna stranka ne može. Kasnije ćemo iz Sarajeva čuti da može.

Poskupjela su jaja za 50 posto. Nitko ih nema da traži manje cijene.

Poslana je poruka da ova država ne smije biti država jednakih i da onih kojih je više moraju imati više, a da oni kojih je manje mogu slobodno ići.

Ne smije se, kažu organizatori, čiji poziv na prosvjede graniči s pozivom na mržnju, ''dušmanima'' dati da jednako vladaju ovom zemljom. Oni koji prate suživot i mahanje stisnutim šakama, odmahuju.

Kad se neprimjereno blebeće s govornica kako kome paše i kad nadobudni političari, naučeni da fejsuju i tvitaju, krenu sipati salve mržnje na protivnike i cijele narode, to nitko ne kažnjava.

Željko Komšić, čovjek koji doslovno ne radi ništa nego priča priče o babahadezeorogama, rekao je da je Schmidtovim nametanjem HDZ pobijedio. HDZ ne smije reći da nije.

Navikli na ovacije, nitko nije izgubio. Izetbegović nije mogao protiv 11, ali je mogao protiv devet. Krišto je, kaže, pobijedila. Schmidt (se) šminka.

Svi, dakle, moramo biti gluplji no jesmo i svi moramo biti slijepi pored očiju u koje nas ubadaju prstima svoje pohlepe i želje da zauvijek ostanu naši bogovi i sisači našeg novca…

U tužnoj zemlji, u kojoj se podgrijava tuga i u kojoj je tuga jedini ponos, tužno je da javna ličnost opsuje majku javno bilo kome a kamoli predsjedniku susjedne države.

Isti ti ljudi koji su prosuli mozak na sarajevskim ulicama, prosut će tintu na glasačkim listićima za manje od mjesec dana i psovat će, gladni, što država ne mijenja ime.