Pisači povijesti i pišači po budućnosti

Tekst članka se nastavlja ispod banera

30.1. – Ponedjeljak

U kakvoj kakofoniji živimo, u kakvom kaosu i čime se sve mikrofoni popljuju najbolje govori vijest da je hrvatski premijer po tko zna koji put naružio hrvatskog predsjednika a da je srbijanski ministar pohvalio predsjednika zemlje koja se ne hvali.

Slušamo ruženje i na račun visokog predstavnika i opet se patrioti dižu na (zadnje) noge dok je na koljenima simbol države. Naime, natrpani javni servis iznajmljivat će svoju imovinu kako bi preživio.

Iako su opet najavili da će ići glatko i po dogovoru, i ovog puta je postizborno slaganje vlasti postalo napuhani balončić pljuvačke na ustima zbog fotelja i prerasta u novu sapunicu u kojoj se glavni likovi uvijek sjete patriotizma.

Nitko se ne može sjetiti njihovih predizbornih programa.

31.1. – Utorak

Analiza je pokazala da nema nikakvog smisla ni uporišta pokušavati poboljšavati postojeći zdravstveni sustav koji se pokazao kao neodrživ. Objava je to o kojoj se nisu oglasili budući partneri u vlasti niti oni koji pokušavaju diplome izvući na sunce. Za to je kod nas uvijek oblačno.

Objavljeni su i službeni pokazatelji razine korupcije u svijetu. BiH je, jedna jedina, na povijesnom dnu i lideri koji se ne prestaju laktati mogu biti ponosni jer su ispisali povijest.

Četveročlanoj obitelji u Mostaru mjesečno je potrebno 3.506 KM. To je ako ne plaćaju parking.

1.2. – Srijeda

Jedan od velikih vođa u zemlji, Milorad Dodik, kaže kako moramo plaćati skupo gorivo ako želimo da se država razvija i da bez visokih poreza nema bogate države.

Istina je samo da bez visokih poreza i udaranja izudaranih naroda i narodnosti nema ni bogatih života kakve vode velike vođe.

Dok Dodik tvrdi da strani kreditori gledaju koliko su porezi, pa onda daju novac, jasno je da strani kreditori ne gledaju koliko se u državi krade jer im je bitno da udareni uredno vraćaju kredite i da šute kad im jedan vođa ne da jeftinije gorivo a drugi se dave u hrani na koju se ne plaća porez.

2.2. – Četvrtak

Prvi put je zasjelo novo Vijeće ministara. Idemo po starom!

Opet se kreatori vlasti natežu tko je s kim pričao. S narodom, očito, nije nitko.

Pisači povijesti i pišači po budućnosti ne trzaju na brojke – raste broj blokiranih firmi, raste broj korisnika javnih kuhinja kojima je hrana skupa, raste broj radnih dozvola za strance…

Nitko ne broji ono što opada.

3.2. – Petak

Balon trese svijet. Kao da Kinezi nemaju boljeg načina za špijunažu.

Priča oko jedne diplome mogla bi dobiti tiši kraj nego što zaslužuje. Konaković je najavio kako će na čelo OSA-e netko novi, a sve je izglednije da nikada nećemo saznati što je sa desetkama Osmice u indeksu.

Mostar Parking je dobio aplikaciju. Ne znamo kako. Četiri mjeseca vise u zraku.

Grafiti se pišu i brišu. U glavama nema gumice.

4.2. – Subota

Zasjedao je HNS. Dobili smo opet stara lica. Dobili smo opet sliku koja pokazuje da dok su glave u hramu kulture, šupljih govora i pasijansa, na pločnicima i šetnici su parkirane limuzine. Netko, dakle, može sve.

U hramu se pak čula stara priča, a briga o demografiji svela se na to da, eto, Hrvati prave prvi korak da država krene razmišljati o mjerama i da se, kako to prvi čovjek reče, one već provode.  

A kako se provode, najbolje govori i činjenica da neki gradovi koji trebaju i moraju zadržati i privući mlade, ne žele da im se iz džepa izbije kolač od poreza na prvu nekretninu i to baš u mjestima gdje HNS ima glavnu riječ. Naravno, oni koji odlučuju o tome, većinom su nekretnine sebi i svojima osigurali pa to ne mora biti mjera. Mjere se ionako donose da se ne mogu izmjeriti u stvarnosti.

Oni koji su vidjeli nacrt demografske strategije, mogu samo potvrditi da se radi o dokumentu bez ijedne izrečene jasne mjere. Osim da, kao poslije Drugog svjetskog rata, po mjestima treba graditi domove kulture s platnom da se mogu prikazivati filmovi. Postavlja se opet pitanje, u kakvom su filmu stratezi.

Za vrijeme govorancije, igrao se pasijans. Prečuo se i biskupov poziv da oni u klupama vlasti, koji su često u prvim klupama u crkvama kad se slika, trebaju biti ljudi za primjer.

I oni jesu primjer – primjer kako ne treba.

5.2. – Nedjelja

Dok se šupljim svijetom buše baloni, kod nas se pušu oni stari.

Prvi čovjek islamske zajednice u BiH podržao je imama koji je drugoj vjeri prišio fašizam i svecu prilijepio etikete. Vraćamo se u vremena kad se zaboravlja da su svi bogovi na ovom svijetu rekli da smo svi braća i da je sva istina u srcu čovjeka.

Ali, ne. Kod nas se vjeruje jeziku. I naravno, mediji su krivi za sve. Bilo bi bolje da ovdje nitko ništa ne zna. Kao što se pravi…

Djeca u županiji bez premijera još uvijek ne idu u školu zbog štrajka. Očigledan je to primjer kako se vrijeme gubi u ovoj zemlji i kako one koji svojoj djeci kupuju školu boli neka stvar. Ma koliko mala bila.

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Bljesak.info. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.