Dobar obiteljski posao
Veliki automobilski konglomerat Stellantis u nišu relativno dostupnih, a pritom vrlo iskoristivih automobila, gurnuo je nekoliko zanimljivih modela, koji se zapravo temelje na istoj platformi, ali ih razlikuju dizajnerski elementi i takozvani obiteljski DNK, koji je više šminka nego što uzrokuje suštinsku različitost među autima.
Jedan od tih primjera je i testirani Citroen C3 Aircross, koji je, posebno kada ga pogledate u sumrak ili krajičkom oka u sred podneva, posve očito isti onaj automobil koji smo nedavno testirali, s tim da se tada zvao Opel Frontera. A ima njih u familiji još dosta - i svi imaju Peugeotov DNK.
Stvar se ne mijenja previše ni kada vozite najopremljeniju i najjaču verziju, jak osjećaj da vozite vrlo sličan, zapravo, da se ne lažemo, isti automobil, stalno je prisutan. Što, u osnovi, i nije tako loše. Zapravo, teško je dsanas pronaći proizvođača koji ima automobil koji nije klon drugog automobila, pa čak i njih nekoliko. Unifikacija elemenata tehnike i tehnologije kasnije olakšava imanje automobila i njegovu eksploataciju.
Osim očite racionalizacije troškova bez da se kupcima otimaju ključne stvari, takav pristup daje kupcima i veću mogućnost odabira unutar ciljane grupe automobila, bez da ih grize savjest jesu li uzeli bolju ili lošiju varijantu. Mogu birati po dizajnu, sklonosti marki ili trenutnoj simpatičnosti u skladu sa svojim afinitetima. Uvijek će dobiti suštinski istu stvar – vrlo mnogo automobila za svoj novac. Posebno ako gledamo na dimenzije, makar ni druge stvari nisu za odbaciti.
Pritom ćete morati odbaciti prevelika očekivanja po pitanju najfinijih materijala i nekih prevelikih ekrana, što opet nije loša stvar. Odbacite očekivanja da baš svaki detalj u automobilu mora biti perfektno pozicioniran ili opremljen. Pripremite se da ćete se vi morati malo navikavati na auto, više nego on na vas. Ali i to je dio šarma.
Citroen C3 Aircross je crossover B segmenta. Malo je više rastegnut nego li je standard u ovoj klasi, pa sa svojih 4 metra i 39,5 centimetara predstavlja jedan od, dužinski gledano, izdašnijih automobila iz svog svijeta. Naprijed se sjedi komotno, na stražnjim sjedalima također, za to je ponešto zaslužna i solidna visina kabine, kao i poprilična širina automobila za svoju klasu, dok ćemo prostor za putnike u trećem redu sjedala testirati kada takav Aircross dobijemo na vožnju.
Da, C3 Aircross možete nabaviti i kao sedmerosjed, što će posebno biti drago obiteljskim ljudima s ne baš izdašnim budžetom, a koji vole više novi auto, nego se odati polovnjaku. U zadnje vrijeme je sve teže naći automobil sa sedam povoljnih sjedala i C3 Aircross otvoreno cilja na, recimo, Dacia Jogger. S tim da Aircross je izgleda kao puki produžetak Citroena C3, kao što Jogger ipak odaje da je nakalemljeni Sandero.
Hoćemo reći kako je C3 Aircross dizajnom skladan automobil i tu nećete pronaći nikakvih zamjerki, pogotovo ako vam se dopada novi Citroenov dizajnerski izričaj. On je dosta specifičan i prepoznatljiv, ali nije više citroenovski radikalan. I to će većina kupaca jako cijeniti. Automobil je to kao i svaki drugi, sa ponekom prednošću. Prostranost je, recimo, veoma, veoma dobra. U verziji sa pet sjedala ima nešto više mjesta za one putnike u drugom redu, nego kada je auto sedmerosjed, i tu zbilja nema zamjerki.
Pod pretpostavkom da kupci ovog automobila nemaju sportske ambicije, jer to im C3 Aircross neće nikad priuštiti, nego ih više zanima bezbrižna vožnja od starta do cilja, po mogućnosti dovoljno udobna, komforna i brza koliko današnji standardi nalažu – onda bi kupci Citroena C3 biti i više nego zadovoljni sa hibridnih 145 konjskih snaga, što je sada, recimo tako, standard ta Stellantis u ovoj klasi. Uostalom, nedavno smo vozili Opel Fronteru u istoj konfiguraciji – i naravno, toj već famoznoj kombinaciji 1,2 litarskog benzinca i elektromotora.
Taj, kako se popularno kaže, blagi hibrid, isporučuje vam preko solidnog automatskog mjenjača sa šest stupnjeva uvijek dovoljno snage na prednju osovinu, a razmjerno uglađenom radu pridonosi i solidnih 230 Nm okretnog momenta kojeg hibridni pogon daje. Automobil je pritom dosta tih po gradu, tek malo bučniji na otvorenoj cesti, ali i dalje dovoljno zvučno ugodan sve do 130 km/h.
Kako je Citroen C3 Aircross, očekivano, podešen na udobnost, puno prije nego na nekakvo sportsko i kruto ležanje, onda će vam, posebno ako ste vozač standardnih želja, stvar vrlo dobro funkcionirati. Oni koji su navikli na premium aute, makar i polovne, zamjerit će ponešto paperjastom osjećaju u vožnji, ne baš izravnom upravljanju i općenito nedostatku osjećaja totalne podešenosti vozila, što opet ima svoj šarm i mnogima će se svidjeti. Pogotovo to što Citroen C3 Aircross prelazi preko rupa i ležećih policajaca kao da ih nema.
Sjedala su na prvi pogled dosta fino dimenzionirana i dizajnirana, ali im je mekoća na prvom mjestu (ipak je to Citroen), što će vam teško držati tijelo u jakim krivinama i pri žustrijoj vožnji, a ni na duge staze možda neće dati najbolji osjećaj udobnosti, no na kraćim relacijama, ispod sat ili dva vožnje, bit će sasvim zadovoljavajuća. Pritom će vam vjerojatno više nedostajati potpora za gornji dio leđa, dok će stražnjica, donji dio leđa i butine biti zadovoljni.
Sva vrata se široko otvaraju i primaju odrasle putnike bez problema, a prtljažnik od 460 litara u osnovnoj zapremini je sasvim iskoristiv i dovoljan. Performanse automobila posve su dovoljne za današnje doba – brzina je 180 km/h, a ubrzanje do stotke za 10 sekundi. Ništa vam, u osnovi, brže i ne treba.
Ali zato imate štedljivost, koja u potpunosti čini dizelaše nepotrebnim – ovaj hibridni auto troši jako malo goriva – na magistrali, pri uglađenoj vožnji uvijek ispod pet litara, po gradu tek koji litra više. Kombinirano, uz malo pažnje, potrošnju možete spustiti u svim ciklusima zajedno u nekom prosjeku čak i ispod 6 litara. Što govori u prilog kako je C3 Aircross vozilo za racionalne i umjerene obitelji.
Svojim dimenzijama jednako upotrebljiv i u gradu i na otvorenom, pogodan za vožnju tek onako ili za vožnju sa ciljem i svrhom. Oprema je pritom kompletna, makar se Citroen nikada ne razmeće količinom digitalnih zaslona i njihovom veličinom. Čak se usuđuju da vam izbace iz nužnog i jedan okretomjer. Rekosmo, racionalno, ali sve ostalo što treba je tu – automatski klimatizirano, sa dovoljnom dozom fizičkih tipki i dobrom povezivošću središnjeg ekrana s vašim mobitelom. Treba li vam više od toga? Ako treba, izbrojite više novca od traženih 50.000 maraka.
A ako želite ovakav auto, sa ovakvim motorom, možete ga dobiti već za 46.000 KM. Zanimljivo, čisto benzinska verzija s motorom od 100 KS, takozvani entry model, košta za današnje doba nevjerojatno niskih 35.680 maraka. No, za njega bi ipak trebali malo požuriti s kupnjom i pristati na dosta više kompromisa. Kod testiranog automobila zapravo puno kompromisa nećete niti raditi, pogotovo ako ste požudu za automobilom sveli na razumnu mjeru.
-webp-wm.webp)
