Opet čvrsta valuta!
Stariji možda bolje znaju značenje izraza "čvrsta valuta". U ono vrijeme kada je na ovim prostorima osnovno sredstvo plaćanja bio dinar čvrsta valuta bila je, recimo, njemačka marka. Popularni DM ili DEM. Također, čvrsta valuta bila je dolar. Onaj američki, poznat i kao USD. Ili samo kao jednostavan i svuda prepoznatljiv znak $. Nije ni kanadski bio za odbaciti, ali obično se kao treća čvrsta valuta držao švicarski franak.
Možda mu je izvjesna Ivana lagala broj svojih cipela, ali nije Jura Stublić puno lagao kad je u onoj pjesmi spominjao bezvrijedne dinare, jer bilo je vremena kada je vaša plaća isplaćena, naravno, u dinarima, munjevito gubila vrijednost i jedino što ste mogli uraditi, da bi vašoj nagradi za mjesečni rad nekako spasili obraz pred galopirajućom inflacijom, bilo je pretvoriti dinare čim prije u neku od čvrstih valuta, bilo legalno na banci ili manje legalno kod nekog švercera.
Naravno, u oba slučaja uz osjetnu proviziju, ali ona bi bila svakako manja od skorog gubitka vrijednosti domicilnog novca. Eto, otuda značenje tog izraza koje se održalo do dana današnjeg, a u ovim podosta nesigurnim vremenima opet je u modi čvrsta valuta, s tim da je sve teže odrediti koji novac je najbolji za očuvanje vrijednosti – ili ulaganje u što vam može sačuvati ili čak oploditi novac.
Kako su automobili, osim striktno ciljanih oldtimera i rijetkih maloserijskih auta uglavnom osjetan gubitak novca (poglavito jer je jako teško izračunati vrijednost uporabljivosti kroz godine, vrijednost izazivanja pozitivnih emocija i ukupnog zadovoljstva istim, nego se u okrutnom svijetu gledaju prvo i iznad svega godišta i kilometri) Toyota RAV4 je jedan od rijetkih automobila, pogotovo onih običnijih i velikoserijskih, koji mogu stati u izraz – čvrsta valuta.
Ne, to ne znači da će vam ovaj automobil sačuvati novce, na kraju krajeva to je nemoguća misija, ali da će automobil i nakon puno godina korištenja zadržati vaš status, nivo zadovoljstva, uporabljivost i gotovo zagarantiranu vjernost – to hoće! A to se, dakako, jako cijeni, pa i osjeti kada ga konačno, teška srca, odlučite prodati.
Eto, ovo je konstatacija, a ujedno i odgovor svima onima, pogotovo onima koji ovih dana malo kolutaju očima na cijenu Toyote RAV4, pokušavajući ovaj auto spustiti na nivo na kojem se zaboravlja što sve gore navedeno u današnjem okrutnom svijetu znači. A itekako znači. Jer, u ovom vazda nemirnom svijetu punom promjena i šokova, dakako da se cijeni konstanta, a to RAV4 svakako jest. Iz generacije u generaciju, a ovo je već šesta, Toyota RAV4 gradi reputaciju automobila koji niti u jednoj obiteljskoj ili kafanskoj raspravi svom vlasniku neće donijeti ispadanje u kvalifikacijskoj skupini. Baš naprotiv, čak i ako netko na stol baci ključeve naoko jače karte, mao je vjerojatno kako će automatski otići od stola kao pobjednik.
Jer, RAV4 ima reputaciju. Istu onu reputaciju koju ima svaka Toyota – a to je pouzdanost i beskrajna uslužnost vlasniku. A u isto vrijeme ima reputaciju automobila koji više nije puki automobil za široke narodne mase, neka siva i sumorna kocka bez duše, sa provjerenom, ali ne baš najmodernijom tehnologijom, a opet je imuna na sve trendove, kako u dizajnu, tako i u tehnologiji – jer ona ih sama sebi postavlja! Uz sve to, nije niti dostupna baš svakome i potpuno je jasno da RAV4 ne kupuju ljudi tek tako, usput, jer im treba neki automobil. Toyota RAV4 odavno je i dio establišmenta, možda ne auto kao modni detalj, ali sve bliže tome da je neka vrsta statusnog simbola.
Da skratimo, vratimo se za onaj obiteljski ili kafanski stol – Toyota RAV4 je automobil na koji vam za stolom nitko ne može ništa loše reći. Ne postoji pogrdna riječ za nju. Ne postoji neka ružna rečenica, neki ustaljeni i usiljeni izraz kojim se omalovažava automobil i vlasnika. Ne postoji situacija u kojoj će vam netko pametovati jer ste uzeli Toyotu RAV4. To smo već pisali kad smo vozili prethodnu generaciju – i vrijeme nas je itekako opravdalo!
O, ne – sa Toyotom RAV4 izbjegnut ćete sve one ljigave zajebante koji mašu ključevima polovnih premijuma. I uglavnom očekujte da vam zavide, jer RAV4 ima tu reputaciju. Automobil za one koji znaju što zbilja žele. A uglavnom žele mnogo toga – i da im je automobil obiteljski, i da im je automobil putni, i da im je automobil zgodan po gradu, i da im automobil ne troši puno – i da izaziva poštovanje – i da nije jeftin, i da je ugledne marke – i da malo troši – i da se ne kvari….a uz sve to da može svuda! I u blato i u vodu, ako treba! A sve to, braćo moja, ne može za male novce. Ali ne mora biti niti bezobrazno skupo!
Toyota RAV4 lako će preskočiti cijenu koštanja od 100.000 maraka, ali danas je to za ovakav auto gotovo normalno. Ovisno od toga koliko je nakrcate opremom, RAV4 će izgledati sve bolje i bolje, makar je inicijalni dizajn sam po sebi prilično prepoznatljiv u današnje vrijeme naoko jednoličnih automobila. Agresivan na neki svoj uvrnut način. Kao što je i unutrašnjost dizajnirana na neki svoj uvrnuti način – Toyota kao da se namjerno izlaže prigovorima da unutra ima i previše plastike i ne kamuflira sve to tamo nekim finijim materijalima. Jer, čemu? Ne kupuju ljudi RAV da bi gledali da ne dodiruju fini i svjetliji materijal, nego da automobil koriste svuda i svakako, pa je logično da su komande i tipke nekad arhaično velike, a plohe urađene tvrdo na dodir, ali zato otporno na habanje.
Sve je nekako uređeno po filozofiji Toyote – ako ne može po našem, onda bolje nikako! I središnji LCD ekran uklopio se u tu filozofiju, i instrumenti ispred vozača, kao i čitav infotainment sustav sad su full digitalni– ali, ono što drugdje izgleda kao šminka, ovdje se doima kao prijeka potreba. Oprema je više nego kompletna i nema se zamjerki da aktivnu i pasivnu sigurnost, ipak je ovo Toyota. Sjedala su široka i udobna, kockast pristup dizajnu nagrađuje preglednošću i osjećajem solidnosti, što nije zavaravanje – Toyota RAV zbilja je mali tenk dovoljan za peteročlanu obitelj. Sva vrata se otvaraju široko i zbilja u ovom 4,65 metara dugom automobilu ima dovoljno mjesta za sve. Prtljažnik od minimalnih 514 litra možda nije najveći u klasi, ali je svakako dovoljan za putovanja.
Toyota i hibridni pogon su nešto kao Messi i Argentina. Ili Ronaldo i Portugal. Ili Modrić i Hrvatska. Ili Džeko i Bosna i Hercegovina. Nerazdvojni već toliko godina i sinonim za simbiozu. Dok su drugi još uvijek vjerovali u dizelaše i ismijavali Toyotinu odluku da prijeđe na hibridni pogon benzina i struje, japanski proizvođač je gradio reputaciju i navikavao generacije vozača na nova vremena, koja će drugima uskoro izbiti na nos. Danas kada svi viču kako je u struji budućnost, a do jučer su vjerovali u dizel, Toyota mirno kaže – polako, ljudi! Ne može preko noći. I zato hibridni pogon u Toyoti RAV djeluje baš tako – kao plod umjerenog napretka.
Motor od 2,5 litra zapremine, benzinac, uparen je sa elektromotorom i zajedno daju sistemsku snagu od 194 KS. Pogonom zapovijeda eCVT mjenjač, a kad smo već kod pogona, Toyota RAV4 je automobil s pogonom na obje osovine, pa možete imati povjerenja i u njezine terenske sposobnosti, pogotovo ako ste na za to prikladnim gumama. Elektronski ograničena brzina iznosi 180 km/h, a ubrzanje od 0 do 100 za sve normalne uvjete na cesti vrlo dovoljnih 7,7 sekundi.
Kako je testirani automobil bio opremljen cestovnim gumama na naplacima od 20 inča, onda smo se više orijentirali na ponašanje u cestovnom prometu – i tu smo ostali razmjerno zadovoljni ponašanjem automobila, s obzirom na oblik, težinu (tona i sedamsto kilograma) i podešenost ovjesa više na udobnost (čitaj: manje dinamike) – ali smo najviše fascinirani potrošnjom. Pogotovo u gradu, gdje je hibridni pogon tako fino podešen da troši kao upaljač. Računajte u najgorem slučaju oko 5 litara, na otvorenoj cesti, ako ste malo jači na gasu, računajte nešto više od toga, ali sveukupno za ovoliki automobil – ništa!
Moramo priznati da i u gradu eCVT mjenjač radi uglađenije, već na otvorenijoj cesti malo "bučnije" proračunava i ponekad imate osjećaj kao da se motor natječe sa kontinuiranošću – i odgovara bučnije bez pravog brzinskog odgovora.
No, i to je više stvar navike. Možda bi manje sportska i za inč manja oprema kotača mogla biti bolji izbor za vozače koji žele bolji kompromis između udobnosti i performansi. I kod cijene ima kompromisa. Čvrsta valuta među automobila može se dobiti za 83.800 KM za ulazni model. A i ovakav kao na testu može koštati nešto manje nego smo vas prepali u sredini teksta – recimo, nekih 97.000 maraka. No, sve i da prebacite stotku, rekli smo vam – u pitanju je čvrsta valuta kojoj uporabna vrijednost, kao i ona prodajna, neće tako lako iskliznuti iz vaših ruku.
