Sad je meni sasvim jasno da je pola tisućljeća osmanske i austrijske vladavine ovdje genetski iskorijenjena hajdučija, ustaništvo i bilo kakvo kritičko razmišljanje. Ono, dok bi svi bili pognutih glava, ona koja bi se podigla, čak i da zaključi na čemu stojimo, bila bi odsječena. Geni se, sasvim jasno nisu ni prenosili, jer šta će ti čoek i žena bez glOvO i tako smo, mic po mic, došli ovdje gdje smo sada.
Tako, budimo krajnje iskreni, nije bilo u Srbiji i Hrvatskoj. Prvo, u Hrvatskoj su bili na braniku kršćanske Europe, što god da to značilo, uglavnom mnogo mita i korupcije pod izgovorom bedema kršćanstva, a s druge strane, jednako mnogo mita, korupcije i stranog plaćeništva Srbima je držalo glavu iznad vode i bunilo ih protiv Osmanlija.
Ono malo pobuna što su se ovdje i događale, ili su predvodili age i begovi, nerijetko poturi, ili su te pobune ugušili ne samo u krvi, nego i u nasljedstvu. Onda je došao Tito, uglavnom nas oslobodio uz podršku pobunjenika iz susjednih slavenskih zemalja... i mi smo postali šutljiva i radišna, ali prilično bezlična Jugoslavija u malom ilitiga – ne talasaj.
Nedvojbeno je da se mogu i trebaju napraviti usporedbe između 19 poginulih Jablaničana i 15 poginulih Novosađana. I jedno i drugo su rezultat istog lopovluka, javašluka, nerada, mita i korupcije. Uostalom, kako možeš obnoviti željezničku postaju, a bez potrebnih dozvola. Kako možeš otvoriti kamenolom, a bez dozvola.
Kao što kaže Vesić, nadstrešnica bi se srušila i da je imala dozvolu. Isto tako, kamenolom bi se srušio i da je imao dozvolu. To ne umanjuje krivicu onih koji su tada bili na vlasti, onih koji su došli poslije i nisu pravovremeno obavili sanaciju, i gdje su ta sondiranja, mjerenja, testiranja i Bog sam zna što je sve trebalo učiniti kako ne bismo izgubili čitavo naselje podno Jablanice, kako ne bismo izgubili dragocjene živote.
Ipak, u Srbiji se nešto dogodilo. Oni koji su godinama trpjeli lopovluk i javašluk, bili su zgroženi. I mi smo svi u Bosni i Hercegovini bili zgroženi. Ali su njihovi neiskvareni, nevini mladi životi podignuli glave. Razmislili su, sagledali situaciju, i krenuli rušiti sve pred sobom. Dostojanstveno, inteligentno, šutnjom, tamo gdje boli predmetnu instituciju sa uglavnom simboličnim ovlastima.
U nas fakulteti očito više nisu kvalitetni kako su bili kad sam primjerice ja studirao, ili moj otac. U nas nema kritičkog razmišljanja, Kant i Hegel su samo materijal za upite Chat GPT-u ili Deepseeku, zvjezdano nebo nada mnom i moralni zakon u meni jednako su nepoznati našim mladima kao i zviježđa koja nam se motaju iznad glava u ovo doba godine (iako ne mogu vjerovati da Orion nisu upamtili iz filmova barem).
Ničim drugim ja ne mogu objasniti da naši mladi heroji nisu ustali još jesenas te da su dosad blokirali simboličnu Borjanu i simbolične Željku, Željku i vragolastog Denisa. Ja sasvim razumijem da je raznim Sebijicama i Žezlonoscima odgovaralo da derogiraju naš intelekt, da nam pod epiku i liriku podvale razne Nametke i Budake... Jer zamisli da stvarno imamo konkurenciju i izvrsnost na polju znanja, u zemlji gdje su se nekad sastavljali Golfovi i Galebovi, u zemlji što je pravila infrastrukturu za ono što danas slušamo u vijestima, tako dalekim vijestima, uz citate: drill, baby, drill!
Drugo gdje smo također podbacili jest bojkot. Samo se sjetite Đozinih silnih inicijativa, metiljanja po grupnim e-mailovima, priopćenja, apela, nosanja transparenata. Od svega što je Đoza do danas napravio jest najupečatljiviji prosvjed u Neumu, koji je imao više novinara nego transparenata.
Činjenica da sve naše kofol građanske inicijative počinju u glavama nekih stranačkih, u pravilu oporbenih mozgova, čiji je istinski domet pokazan na prosvjedima u Srbiji, s crvenim srednjim prstom, na toj činjenici oni i završe.
Kažem, posljednji pobunjenici ovdje su bili u vrijeme Osmanlija i Austrije. I nakon Gavrila, Bosna šaptom pade. Intelektualno, defetizmom, čak ni glasno šutjeti ne zna. Sada, sve što nam je ostalo, da dignemo nogu kao žabe...
Nismo uspjeli ni prekopirati bojkot iz susjedne Hrvatske. Kada su oni već uzdrmali trgovce, u nas smo uspjeli povećati promet na dan bojkota. Kao da imamo kognitivnih problema, što se pokazuje ne samo na pogrešnoj definiciji bojkota, potrebno je manje kupovati, a ne više, nego se mi redovito kunemo u sekularno društvo, a sakralno dupe je šuba iz koje virimo. U bogomoljama nam se vrši glavno promišljanje, što kaže fratar, pop ili hodža svetinja je, bez ikakvog dokaza (i ne, dokaz nisu ni Biblija ni Kuran ni nešto što su fratar, pop ili hodža vlastoručno napisali).
I onda se čudite kako to da je popucao bojkot. Prvo, u onoj famoznoj grupi podijelilo 'admin' ulogu tko god je pitao, bio tu Ursulin ili Putinov špijun u pitanju. Rekli onda, provalilo im na račun. Nije, samo ste glupi. Onda su se posvadili s Đozom.
Znači, raspravljati se s Đozom je jednako bitno kao i raspravljati se s Mušicom na Španjolskom. Uostalom, u nas je bojkot bio samo rezultat inata, vidi, majke ti, oni u Hrvatskoj se bune, a mi da šutimo. E ne može!
I onda nije ni čudo da je sve propalo. Znači, nedavno bila serija onih prosvjeda za prava žena, i znate što sam ja primijetio. Naravno, dva različita udruženja za zaštitu žena su prosvjedovala na različite dane i u različitim terminima jer su međusobno posvađane cure u udruženjima.
Znate, nije njima stalo do tih vaših prava, nego samo do ispunjenja papirologije za razne Usaide i Tike i Boga pitaj od koga više ne pitaju. Eto to ti je.
Mi smo inače, ako ne krenete lagano čitati, slušati tutorijale na Youtubeu, obrazovati se cjeloživotno, mi smo osuđeni na propast. A budite sigurni, more Bangladešana i ne znam ni ja koga sve ne, ovdje će izgraditi bolju budućnost nego mi možemo i poželjeti. Jer ovoj zemlji ništa ne fali osim pametnih i radišnih ljudi. A mi to nismo.
Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Bljesak.info. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.
