Bojkot je najpametniji način za ne napraviti ništa. Sjetite se samo široko proširenog bojkota židovskih kompanija među islamskim svijetom, pa i kod nas, koji je donio apsolutno ništa godinu i više dana. Dok se nisu prepali i pripadnici Hamasa i Izraelci od otkačenog Trumpova vodstva, u kojem štošta može krenuti po zlu i za jednu i za drugu stranu, nije došlo do primirja i nadajmo se, trajnog mira s vremenom.
Ali je bojkot sjajna reklama za inače multinacionalne kompanije koje ne znaju što će od novca pa ga trebaju uštedjeti od bespoštednog reklamiranja. Svi ljudi koji su se pridružili bojkotu kojekakvih gaziranih pića i ne znam ti sve čega ne, a da porijeklo vodi od židovskih kompanija, niti jedan financijer izraelske vojne mašinerije nije ni na trenutak trepnuo – njima je dobit samo broj, jer ih više niti jedan uspjeh ne ispunjava, nema granice koju već nisu prešli. Svaka nova zarada samo je statistika i u slučaju da neki bojkot rezultirao smanjenjem potrošnje bilo kojeg konzumnog proizvoda, samo će dovesti do reduciranja proizvodnih linija, otpuštanja sirotinje itd. itd.
No, eto, u Hrvatskoj će u petak napraviti taj očajnički potez bojkotiranja trgovina kako bi zaustavili suludu inflaciju. Jednodnevni bojkot, razumljivo, neće imati nikakvog do simboličnog utjecaja – sve što trebate u petak, kupit ćete u četvrtak, sve što niste kupili u petak, kupit ćete u subotu. I vjerojatno ćete taj isti trend moći primijetiti ukoliko posjetite statistički zavod u susjednoj državi kroz nekih mjesec dana ili kad već objavljuju redovite podatke.
Da bi taj bojkot imao smisla, morao bi biti trajan, barem malo više od mjesec dana, kako bi se vlasnici uznemirili kako će platiti poreze i plaće, struju, vodu i ostale dadžbine. Da bi takav bojkot bilo moguće realizirati, svi vi biste za hranu i tariguz morali posegnuti za srednjovjekovnim metodama: uzgoj, otimačina, pranje (je li, stražnjice)... Možete li vi to? Evo ja majke mogu pitati malo povrća, evo će mi ona i otac šupnuti i malo mesa, znate kako to stariji obično čine, još po onim starim, dobro uvriježenim metodama dugoročnih fasungi, kao da će sutra opet izbiti neki rat (dobro su li naše stare komunisti preodgojili, to je vječno paranoično).
Nego, 80 i više posto nas ne mogu izdržati neodlazak u trgovinu mjesec dan. Već kroz nekoliko dana stradat će nam ishrana, najdalje za tjedan dana nemaš se čime više ni umiti ni okupati, i samo je pitanje dana kada ćeš ostati 'usran bez papira' (citiram opet poetiku beogradskog ZP, nemojte sad pričati da psujem).
Neke vrste proizvoda još i mogu bojkotirati, evo već godinama bojkotiram Apple ili Nintendo, bojkotiram realno i Inditex (nisam, žena me oblači, hodao bih ja još ružniji da nije nje). Otkako znam za sebe, bojkotiram Lamborghini, Ferrari nisam, žena opet kriva, kupila mi je nekakav privjesak za ključeve u Italiji.
Bojkot, dakle, ima smisla samo ako je dugotrajan, pomno isplaniran, recimo da svi prestanemo kupovati određeni proizvod iz određenog trgovačkog lanca, ondje gdje je najskuplji. Opet, za to treba prilična potrošačka svjesnost, a većina nas je lijena i kupi što nam treba kad nam treba, nerijetko i kad nam guzica 'zijevne'.
Za pravilan bojkot, treba još jedna stvar za koju smo također, svi lijeni. Treba izići na izbore i zaokružiti one koji obećavaju bolju fiskalnu politiku, više inspekcijskih kontrola, rigoroznu kontrolu marži. Da ne podsjećam kako su nam iz Ureda ombudsmana za potrošače naglasili da je cijena kave na burzama u svijetu jednako visoka kao i prije deset godina, a espresso kava je 150% skuplja u kafiću.
Nego, zašto ja pišem o nečemu što se događa u susjednoj Hrvatskoj?! Jednostavno, u nas su cijene iste ili više nego u susjeda, a plaće su nam itekako niže. I u nas niti jedno od onih pet ili šest udruženja potrošača nije pokrenulo sličnu akciju, makar i na dan, kao upozorenje da nismo stoka. Ili možda ipak jesmo?!
U nas je stanje potpuno kontra. U nas je za danas zakazano prosvjedno okupljanje na poziv nekakve Viber grupe PRIVREDNICI FBIH... Ni manje ni više, nego protiv povećanja minimalne plaće. Je li, ne mogu se prebaciti kroz vrijeme pa da već sada pišem o tom velelijepom događaju, ali baš me zanima na što li će to sličiti, da netko iziđe prosvjedovati što mu je povećana plaća dvostruko?!
Realno, mene ni najmanje nije briga kako poslodavac misli to preživjeti, neka sam radi, ako mu je teško platiti, ali isto tako vjerujem da fiskalna politika u nas nije zdrava, jer jednostavno, meni, kojem je plaća iznad 1000KM mjesečno, sada nije pravo jer ako sam ja išao u školu i drnčio godinama za ovu plaću i status, sad tko me šljivi što sam imao malo preko hiljadarke. I ja ću isto profitirati ukoliko se Vlada odrekne tek malog dijela ionako nezasluženog novčanog kolača s kojim barata, jer i ja bih se obradovao da je barem 5-10 posto manje poreza na bruto plaću. Možda bih si mogao priuštiti kvalitetniju čokoladicu, pa bih konačno bojkotirao ono smeće u koje se pretvorila Rum Pločica, pa draga ti Boga, ono je sami šećer, da ti zubi utrnu kad zagrizeš.
Opet nema velikih misli, ideja i prozivanja... možda da vrlo polagano razmislite, ali nemojte naglo, da možda niste stoka, da treba bojkotirati kao Britanci, pa obore cijene goriva u roku odmah. Tako se bojkot radi, blodi najn kvid mejt ili kako li se već ono slatko dijete žalilo na cijenu sladoleda. Ako je itko doveo Keira Starmera na vlast, ona djevojčica iz memeova je.
Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Bljesak.info. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.
