Dana 18. lipnja 2025., dan uoči blagdana Tijelova, u selu Rotimlja pokraj Stoca održan je drugi po redu skup obitelji Pavlović. Slavlje je započelo svetom misom u 18 sati kao duhovni čin blagoslova obitelji, zajedništva i loze, a nastavilo se druženjem u župnom dvorištu. Okupilo se preko 70 članova obitelji Pavlović iz različitih krajeva Hercegovine i nekih dijelova Hrvatske.
Organizatori su istaknuli želju da ovaj skup postane tradicionalan, s ciljem očuvanja obiteljskih i rodbinskih veza, posebice u vremenu ubrzanog života i tehnološkog napretka.
Misno slavlje predvodio je don Gabrijel Pavlović, župni vikar Mostarske katedrale, a uz njega su na oltaru služili i don Pero Pavlović, župnik župe Rotimlja, te don Antun Pavlović, župnik Uznesenja Blažene Djevice Marije u neumskom Gracu. Osim njih, na oltaru je bilo i sedam ministranata, a zajedničko svima bilo je prezime – Pavlović.
Nakon mise, druženje se nastavilo u prostorijama crkvenog dvorišta, koje su uređene i prilagođene za razne župne događaje. Velika brojnost prisutnih punila je srca, a samo nekoliko mjesta ostalo je nepopunjeno. Trpeza je bila bogata, ispunjena domaćom hranom i slasticama koje su pripremile žene iz obitelji Pavlović.
Razgovori, priče iz prošlih vremena, smijeh i pjevanje bećaraca dodatno su obogatili večer, čineći ovo okupljanje pravim obiteljskim i duhovnim susretom.
Organizatori naglašavaju kako je održavanje ovakvih okupljanja važno te da se održava iz godine u godinu.
Kako kažu: ''Time se odaje počast precima koji su širili ovu lozu, a današnjim generacijama šalje snažna poruka o značenju obiteljskih i rodbinskih veza. U vremenu svjetskog ludila, ubrzanog ritma života i sveprisutne tehnologije, ovakvi trenuci mira i zajedništva postaju dragocjena vrijednost – prilika da se zastane, zahvali Bogu i pronađe vrijeme za obitelj.''
Prije otprilike 200 godina, početkom 19. stoljeća, Šimun Pavlović iz zaseoka Žakovica – Hotanj (župa Gradac Neumski) iznajmio je imanje od age Velegića u zaseoku Krajselo u Rotimlji. Kasnije je to imanje otkupio i trajno se naselio sa svoja tri sina i četiri kćeri. Od tada su Pavlovići stalni stanovnici Rotimlje. Danas ondje živi već osma generacija ove obitelji.
Do Drugog svjetskog rata, u zaseoku Krajselo živjelo je jedanaest obitelji Pavlovića. Tijekom rata, sve su kuće bile uništene, a obitelji raseljene, većinom prema Slavoniji. Na oltar domovine položilo je život deset Pavlovića, a još toliko njih – uglavnom djece i nejake – umrlo je od gladi i bolesti poput tifusa.
Unatoč svemu, nakon rata svi se vraćaju na Krajsela i započinju život ispočetka, u velikom siromaštvu. Do 1960. godine iz gotovo svake kuće po jedan član odlazi u Njemačku, u potrazi za boljim životom. Početkom 1970-ih započinje izgradnja novih, komfornijih kuća i širenje obitelji. Neposredno prije Domovinskog rata, broj Pavlovića u Rotimlji narastao je na 16 obitelji.
-webp.webp&w=1920&q=75)
U Domovinskom ratu, svi Hrvati iz Rotimlje bili su protjerani. Sedamnaest mladića odvedeno je u logor Bileća – među njima osam Pavlovića, koji su se, srećom, svi živi vratili kućama. Sve kuće bile su devastirane. No, obitelji su se ponovno vratile na svoja ognjišta i još jednom krenule iznova.
Danas u zaseoku Krajselo živi četrnaest obitelji Pavlovića. Zahvaljujući blizini Stoca i Mostara te dobrim prometnim vezama, sve više mladih obitelji odlučuje započeti život u Rotimlji. Prvi put u posljednjih trideset godina broj rođene djece u župi Rotimlja veći je od broja umrlih – jasan znak da se život vraća u ovo malo mjesto. To je i najbolji dokaz da će loza Pavlovića u Rotimlji opstati najmanje još 200 godina.
Obitelj Pavlovića dala je tri svećenika. Najpoznatiji među njima je pokojni don Luka Pavlović, dugogodišnji župnik Mostarske katedrale i generalni vikar Mostarske biskupije.
U Domovinskom ratu, Pavlovići su dali i zapovjednika obrane Stoca, Božu Pavlovića. Taj isti čovjek i danas nesebično daje i ulaže u župnu zajednicu, kao i u svoje imanje, koje rado dijeli sa svojom obitelji, prijateljima, kumovima i susjedima.
Od 2023. godine obitelj Pavlović može se pohvaliti i vlastitom knjigom o povijesnom razvoju svoje loze. Autor knjige je Šimun Pavlović, koji je precizno i dokumentirano zapisao sve – od samih početaka doseljenja u Rotimlju, pa sve do današnjih dana.
Ova vrijedna kronika nalazi se u posjedu svake kuće Pavlovića, a članovi obitelji s ponosom ističu koliko im znači imati cijelu povijest svoje obitelji ispisanu na jednom mjestu. Kako sami kažu u razgovoru: ''Lijepo je na papiru imati napisano cijelo obiteljsko stablo, koje će ostati kao ostavština budućim generacijama“.
