Gledajući nedavno povijesnu kartu nakon jednog popisa stanovništva u Kraljevini Jugoslaviji, o stupnju pismenosti stanovništva, primijetio sam zanimljiv detalj koji nas i danas jasno opisuje i međusobno razlikuje. Najprije, jasna granica pismenih i nepismenih išla je granicom nekadašnje Vojne Krajine, ono Hrvatska kao 'predziđe kršćanstva' što ovim nekim hrvatskim akademicima jasno njemačkog prezimena daje za pravo da izjednačavaju polja na službenoj zastavi NDH i suvremene Republike Hrvatske.
Polja, dakako nisu ista, a u staroslavenskom značenju crven znači srčan, lijep, taman, južni itd. dok istodobno bijel znači sjeverni, hladni, svijetli, ali jednako tako znači i plav, otud imamo izraz plava kosa, pa dijelom i plave oči, iako je kosa u pravilu pepeljasta, zlatna ili čak blago smeđa, dok su oči plave, zelenkaste, nerijetko i sive.
No ove dvije stvari, ta rasprava o prvom polju u hrvatskom grbu i ta povijesna pridbilježba tko je znao čitati i kada – mnogo nam to govori o nama danas.
Kako rekoh, granica pismenih i nepismenih ide većim dijelom uz Vojnu Krajinu – dio današnjih Hrvatske i Bosne i Hercegovine gdje su i Austrija i Turci dovodili brđane iz Bugarske i Rumunjske, u pravilu iz pokrajine koju znamo pod imenom Valachia ili Vlaška. Otud neki od naših lokalnih izraza, u Dalmaciji Vlaj za 'brđanina', 'došljaka', ili u Hercegovini Vlah za pravoslavca.
Međutim, ono što je bitno u toj granici pismenosti jest da smo baš mi ovdje crna rupa, koja je zbog tog ratničkog naslijeđa bila okrenuta nasilju, sili, pritisku jačeg na slabijeg. Slovenci su tada u pravilu bili natpolovično pismeni, završenih makar osnovnih škola, i onda vam je sasvim jasno zašto su baš oni prednjačili u inovacijama unutar Jugoslavije. Jesu bili mali, ali kako su bili unutar austrijskog sustava, imali su stoljetnu prednost pred nama, na primjer iz Bosne i Hercegovine.
Dalje je nešto bolje stanje na obali, pogotovo u nekadašnjoj Ragusi, ujedno i prvoj modernoj republici na svijetu, ili primjerice na sjeveru Hrvatske i Srbije. Uvjerljivo najtamniji predjeli po pitanju pismenosti su u našem tamnom vilajetu i dolje uz granice današnjeg Kosova.
Jednostavno, Jugoslavija, ni kao kraljevina ni kasnije kao federalna zajednica, nisu uspjeli popraviti te razlike jer početni jaz se uvijek osjetio. I danas vidimo, da je čak Slovenija milenijima ispred Hrvatske po pitanju društvene svijesti, standarda života, dok su i Hrvatska i Srbija blisko, pa se čak ne razlikuju previše ni po slobodi mišljenja i govora, samo Hrvatska zbog članstva u Uniji ima bolje metode kontrole javne misli.
No, mi. Što s našom crnom rupom?!
Mi doslovce živimo u svijetu laži i obmana, koje se primaju zbog lošeg znanja. Gledam samo posljednjih dana ova priča oko Freedom Flotile, oko broda Madleen, nazvanog po prvoj ženi ribarici s istočnih obala Sredozemlja. Nedvojbena je činjenica da je tih dvanaest ljudi pošlo u uzaludnu misiju, bez i najmanje šanse da se probiju kroz vojnu blokadu Gaze. I samim time, to je bila jedna ogromna gluparija.
Ali znamo da su društveni aktivisti nerijetko glupo samouvjereni da mogu promijeniti nešto, da su glasni, dosadni i udaraju glavom o zid. Ipak, svima nama je jasno da su u pravu – zna se tko drži gotovo dva milijuna ljudi u ograđenom rezervatu i puca svakodnevno. Znamo i da humanistički pogledi na društvo, primjenjivi u svim iole civiliziranim zemljama još od vremena Cesara Beccarija u 18. stoljeću, kažu da kazna mora odgovarati težini zločina, da ne smije biti preblaga, ali ni drakonski stroga. To su kasnije slijedili Bentham, Mill, Kant i danas je to temelj svih suvremenih kaznenih zakona.
Ali ja ipak prelistam komentare ispod tih vijesti posljednjih dana, i slika je istovjetna – svi oni koji su do jučer mrzili Židove/Jevreje/Izraelce, sada dolje proklinju Palestince i pišu budalaštine poput one da Thunberg financira Hamas, što je takva izmišljotina da će vam čak i Facebook zamagliti taj komentar jer je jednostavno šupljak.
Ali, nemojte misliti da ste vi otkrili neke duboko skrivene tajne duboke države – vi ste jednostavno glupi. Prema priči iz Knjige Postanka, trojica Noinih sinova su Ham, Šem i Jafet. Jafetovi potomci smo zapravo mi, Europljani. Hamovi (Ham je prvi, najstariji) su potomci u pravilu Afrikanci, dok su Šemovi potomci semitski narodi. Vi, dakle, samo svoju mržnju, do jučer protiv Izraela, sada prilagođavate drugim semitskim narodima. No, ako sebi ne želite priznati da u sebi imate korijen tako besmislenih predrasuda i mržnje, slušajte dalje.
Uniđe gmizavac, gmaz, reptil, ako ćete baš latinski, u Parlament Federacije BiH. Što realno, nije nikakvo čudo u Sarajevu, ako je istina da imaju tolike glodavce, glodare, odnosno rodente, opet, velim, ako ćete latinski. Lovila kakvog miša i oboje vjerojatno zalutali u to leglo zmija.
I zmije se prepa'nu tog gmizavca, gmaza, reptila. Otkažu sjednicu, krene nekakva kao istraga, padaju optužbe Kolegija na Ramu Isaka, pa padaju optužbe Rame Isaka na Tomislava Martinovića i samo je sreća da je riječ bila o sjednici Doma naroda pa se nije ukazao ekspert za Ljute Zmije Hercegovke iz Zastupničkog doma.
A nikome nije palo na um da Majka Priroda zapravo tako djeluje – ako imaš smeća, imat ćeš glodavaca. Ako imaš glodavaca, imat ćeš zmija. Ako imaš zmija, valjalo bi imati mačke. Isto tako, tamo gdje ima jastrebova, vrane ne čvokaju građane. Pa čak i gavrani, koje isto mrzite kao i zmije, i oni su tu da primire vrane i svrake, kao samostalniji i pametniji pripadnici istoimenog roda vrana, vranovača ilitiga corvida, ako ćete baš opet taj latinski.
Ja, dakle, kad gledam oko sebe, jasno vidim zašto mi ne možemo riješiti osnovna politička pitanja poput ravnopravne zastupljenosti ili izbornih reformi ili reformi pravosuđa ili javnog informiranja ili bilo koje od tih europskih zadaća pred nama. Mi smo, bolan, glupi. Potomci smo nepismenih ljudi i baštinimo taj intelektualni manjak svim srcem i dušom.
Političari su nam glupi. Mi koji ih biramo, na svakim izborima zaokružimo isto i očekujemo novi ishod, mi smo isto glupi. Mi ti nismo demokracija. Mi smo ti idiokracija.
