Kada su pronađeni ostatci čovjekovog pretka kod Krapine, uočena je neobična pojava na više od 800 kostiju od nekih 20-ak osoba: većina njih je bila oštećena. Točnije, nije pronađen niti jedan cjelovit skelet neandertalca u toj jami. Dragutin Gorjanović-Kramberbeg, arheolog i paleontolog koji je povezao dva i dva oko tih kostiju, bio je zaprepašten, i najprije je bio uvjeren kako se radilo o nekom strašnom zločinu, možda čak kanibalizmu.
Ipak, s vremenom, ipak je to jedno dobro staro i detaljno analizirano nalazište, otkriveno je kako je većina tih prijeloma i drobljenja nastala nakon smrti, nerijetko i godinama nakon smrti. Mali dio kostiju koje su pokazivale da je ipak nešto učinjeno s tijelima preminulih neandertalaca, sugerira da je riječ o vjerojatno nekom nama neobičnom djelu prilikom ukopa bitnih članova zajednice.
Ali spominjem ovo jer mi volimo dobar trač i naravno da ćemo odmah zaključiti najgoru moguću opciju, makar smo proteklih desetljeća, istraživanjem brojnih nalazišta kostiju neandertalaca, shvatili da su oni imali iznimno razvijeno socijalno uređenje, da su se brinuli o ozlijeđenim članovima zajednice, da ih nisu zaboravljali, a nerijetko su im znali prirediti sasvim emotivan i produhovljen ispraćaj, kao što je otkriveno u Šanidaru, u današnjem Iraku.
Naime, 'šanidar4' je nalaz grobnog mjesta vjerojatno nekog bitnog člana zajednice, šamana, vrača, kako god želite, možda i nečijeg bračnog druga, specifičan po tome što su cvjetovi kojima je bilo posuto tijelo preminule osobe doneseni iz kilometrima udaljenih mjesta, dakle, čak nisu skupljeni na livadama oko špilje.
Prebacimo se ipak na današnje vijesti. Proteklih dana svi smo pomalo šokirani, ne toliko zatečeni, ali šokirani silom koju Izrael i Iran istovaruju jednu na druge. Primjerice, u najbanalnijoj procjeni napada na iransku vodeću televizijsku kuću IRIB, Netanjahu je spiskao barem 2,5 milijuna američkih dolara, to u nekim optimističnim procjenama, a lako je moguće da su se cijene goriva, streljiva, održavanja i sličnoga popele i dva do tri puta više od te idealne procjene.
Tek nekoliko sati nakon napada, pokrenuo sam IPTV uslugu i čisto iz radoznalosti, pokrenuo IRIB-ove kanale: svi su bili tu, od onog trećeg, na kojem je uredno išla neka utakmica, mislim ono klupsko svjetsko prvenstvo, ako se ne varam, upratio sam navijače Chelsea. Na drugom kanalu je bila neka tribina o Gazi, na bini je bila velika palestinska zastava, a na prvom kanalu išao je program uživo, čak zanimljivo, u tom ključnom momentu žena je vodila program, znam, vi ćete vjerojatno misliti da su Iranci toliko zatucani, ali to je predrasuda, oni ipak nisu talibani, u njih je sasvim normalno vidjeti novinarku u javnom prostoru.
Istodobno (je li, normalno da sam zavrtio i KAN TV kanale, zar ste mislili da neću), u Izraelu su išla javljanja s terena. Riječ je bila o saniranju štete i vjerojatno zbrinjavanju osoba iz tih srušenih četvrti, ne razumijem, naravno, niti hebrejski niti farsi, ali mogu zaključiti prema osobama koje su se pojavljivale, liječnici, djelatnici nečega što podsjeća na civilnu zaštitu i slično.
Dakle, sasvim otvoren rat, relativno izjednačenih protivnika, ne poput onoga kad smo prije tri godine svi bili uvjereni da će Rusija samljeti Ukrajinu u roku od tri, četiri dana.
Sve ovo opisujem iz vlastitog viđenja, nekog relativno udaljenog, hladne glave. Što se ne može reći za stanje na Internetu, pogotovo internetskim portalima i društvenim mrežama. U Bosni i Hercegovini, a dobrim dijelom i u susjedne tri države, gori ispod vijesti o ratu na Bliskom Istoku. Svi imaju mišljenje, i svi znaju koga treba mrziti i zašto. Svi zaključuju tko je jači, bolji, tko će pobijediti, a nakon par komentara krenu jedni druge vrijeđati pričama o četnicima, ustašama, balijama...
Meni je najprije nejasno moramo li se mi posvađati oko svakog svjetskog sukoba – na sličan način smo se svađali i kada je krenuo rat na istoku Europe, ja ga namjerno ne zovem Ukrajinsko-ruskim, jer tu je, na žalost, mnogo silnica i Istoka i Zapada (velikim početnim slovima, dabome).
Ali mi kao da uživamo što se ratuje, što ginu tisuće ljudi svakodnevno. Pazite, što tebi ili meni znači proširenje Sjeverno-atlantskog pakta na Ukrajinu, što tebi ili meni znači linija na kojoj že biti zapadna granica Ruske Federacije?! Što meni i tebi znači gdje će biti granica Izraela, i na sjeveru, i na jugu. Sigurni smo samo gdje mu je granica na istoku, a i to jer je jordanski kralj, hvala Bogu, dovoljno mudar.
Što tebi ili meni znači što je u Izraelu na snazi diktatura?! Što meni ili tebi znači što je u Iranu na snazi diktatura?! Kada su ubili Mahsu Jinu Amini, je li se ijedan od vas muškaraca počešao po guzici da spomene to uz jutarnju kavu, a ako se sjećate, nije da mi nismo već tada imali sličnih problema u našem društvu, femicid i slično, obiteljsko nasilje itd.
Ne, vi uživate likovati nad mrtvim Palestincima, nad mrtvim Izraelcima, nad mrtvim Irancima. Kao da smo mi društvo koje se isključivo hrani mržnjom. Mislim, kao da nismo. Evo gdje ste to čuli za međunacionalni dijalog, naravno, ima te sirotinje, druže se u susjedstvima i komšilucima, babe i nene obično piju skupa kavu ili kahvu, mada i to sve rjeđe. Ali ovako, kao socijalni dijalog, gdje ste čuli da se govori o poklanjanju nečega od pripadnika jedne vjerske zajednice drugoj. Ne, mi ćemo čak i tamo neke rabine potjerati iz Sarajeva, u nas će na svim portalima završiti, ako nekim čudom fratar i hodža odu jedan drugome na Uskrs, na Bajram.
Ja se još sjećam, nije to tako davno bilo, kada su naši vjerski dušebrižnici išli jedni drugima na službe, na namaze, na mise... sada se prozivaju gdje je čija međa, čije je groblje dokle.
Kosti, ovih današnjih Hercegovaca, kada ih nađu arheolozi i paleontolozi za kojih 200 tisuća godina ili šta ti ja znam kada...
Hoće li oni vidjeti muslimana, katolika, pravoslavca, jevreja... Hoće li oni znati zašto su u Potočarima, Grabovici, Prebilovcima... samo onako random kosti – tipa od bedra, ili od prsta, ili one male tri od uha?! Hoće li znati iz tih kostiju definirati koliko ste se vi međusobno mrzili, kako ste pronalazili razlog i motiv za mržnju u prokletom sukobu na Bliskom Istoku – a ti nam ljudi nisu ni rod ni pomozbog... To je, dame i gospodo, Azija, to su tisuće kilometara udaljene sudbine. Imate vi svoj život, pobrinite se da ovdje sutra ne napravite pustinju uma i prirode... Njih bar na Bliskom Istoku čuvaju nalazišta nafte. A šta li će to vas, sirotinju, sačuvati na licu zemlje?!
