Ne planiram se zabavljati dočekom rukometaša, uostalom, u nas je Brotnjo nastupao, a što se Perkovića tiče, je li bolje da pumpa raju na navijačkim borilištima i dočecima sportaša, nego da ga ponovno slušamo sa razglasa, da bodri djecu pred odlazak na liniju? Ne znam što se nervirate, morate li ići na njegove nastupe? Ne morate. U ratu nije bilo hoćeš-nećeš.
I inače, nerijetko mislim da se zamarate totalno pogrešnim pitanjima.
Ja zadnjeg petka u mjesecu platim račune, a onda kad konačno znam koliko mi je ostalo da se protegnem do plaće, odem štogod i kupiti. I tako je svakog mjeseca. Ideja da baš tada organizirate bojkot kupovine je mudra koliko i da preskočite plaćanje struje ili telefona. Recimo evo meni ne pada na um da čitav mjesec bojkotiram šoping i onda da ne smijem kupovati jer ste vi to rekli.
Dakle, ponavljam, bojkot vam je glup, neorganiziran, nego vidjeli da drugi imaju neke akcije pa sad i vi. Ali u Hrvatskoj i Srbiji su te potrošačke akcije jako dobro organizirane, a u nas ni potrošačka udruženja nisu dobro organizirana. Više su tu eto da mi novinari imamo koga zovnuti za kakvu reportažicu, ono da ne kukamo sami. Od potrošačkih udruženja imate koristi koliko i od lokalnog boćarskog kluba. Ono, nešto oni kao pametuju, ali ako sami ne uzmete boću u ruke, nećete ništa ni razbiti. A pogotovo brutalistički kapitalizam kakav je kod nas naslijedio brutalistički komunizam.
Sad kao nešto se Vlada sjetila nekih mjera, kao trebali bi nešto raditi, pa su izmislili nultu maržu, šta god da bi to trebalo biti, ili što bi Čavalić rekao, u nas Vlada kao akcija u supermarketu – samo ovog petka sedam posto niže.
Trebalo bi neke kao inspekcije imati, znate, kontrolirati ulazne cijene, dodanu vrijednost, cijenu rada i onda tek zaključiti gdje ima mjesta za aritmetiku. A od potrošačkih aktivista mi imamo jedino inspektora manje.
A i što nije do inspektora, kako ćeš imati niske cijene kad ne kontroliraš proizvodnju. Bilo čega. Sira, vrhnja, kruha, krumpira, salate, grožđa, mi sami apsoluno ništa ne pravimo. Nekad je ovo bila jedna od jugoslavenskih žitnica, a sad i žito uvozimo. Bravo! I ovo nije do seljaka, ovo je uglavnom do te iste Vlade koja radi u interesu svakoga osim svojih birača. Pa ne postoji plavi dizel (ili bilo koje boje) pa ne postoje subvencije prema količini proizvedenog, pa ne postoji privremena tarifa na sezonsku robu, kad mi imamo dovoljno svoga grožđa, krumpira, salate... Znači, kako ta Vlada uopće misli zaustaviti poplavu siromaštva u zemlji?!
Bravo! Odlična ideja, minimalac tisuću konvertibilnih maraka. Samo pitam se kako pomoći vlasniku kioska, trgovine (ne lanca trgovina, male obiteljske trgovine, osnove zadržavanja stanovnika na selu, primjerice), kako pomoći vlasniku obućarske radnje, uraru, krojaču... Njima treba pomoći, jer su njihovi prihodi na rubu opstanka. Normalno da me ni najmanje nije briga za vlasnike velikih lanaca trgovina, koji u milijardama zbrajaju profit. Ja pitam za prijatelja.
Pa ipak, naše su se vlasti redom počastile većim primanjima, za sebe i za sve one ionako povlaštene kategorije društva. Tako su, recimo, ovi u Mostaru počastili liječnike aneksom kolektivnog, ali nisu počastili medicinsko osoblje aneksom kolektivnog. Njima isto kao i prosvjeti, jedan veliki spužvasti organ. Nije loše toliko ni policiji, je li, treba nekako kupiti mir u državi, što bolje osiguranje, gladni, siroti radnik će se teže odvažiti zamahnuti rukom na njih. A naši dušebrižnici na vlasti itekako dobro znaju da je njih malo i da su obične protuhe koje varaju i lažu za pristojnu plaću koju ne zaslužuju.
Da je njih briga za vama, onda bi oni kašikom pojeli svoj ponos i sve izmeta što ide uz taštinu, ugrizli bi se za jezik, progutali knedlu i usvojili taj set europskih zakona da konačno započnemo taj proces, pa barem da nazivno izgledamo ljepše u brošurama, ono da se čini kao da je život bolji. Već bi i taj privid donio nove poslovne prilike, a možda bi i sačuvao kojeg krojača, vlasnika kioska i slično.
No, sve što oni znaju jest podijeliti fotelje. I onda je na državnoj razini kao PDP oporba SNSD-u, a svi se dobro sjećamo Stanivukovića kako je izdao Trivić i radi koga. Pa nije radi Trojke.
No eto, vi im i tu vjerujte. Jer više nema NVO-a.
Nema više tko ni galamiti za vas, da ih novinari snimaju. Dobro što sad pripremaju zakone po uzoru na srbijanske i hrvatske, u kojima ne smiješ više ni napisati što misliš o protuhama, nego evo sad će Trump pogasiti nevladin sektor.
Otkako je Trump došao na vlast, očito je samo jedno – da mu je plan dodatno obogatiti američke bogataše. Njegova agenda nema nikakvog drugog pravila nego učiniti bogate Amerikance još bogatijima. Zato tarife. Tarifama se ne sprečava uvoz, tarifama se poskupljuju osnovni proizvodi i čini se da stanovništvo još teže dolazi do proizvoda koji se ne proizvode kod njih.
Evo problem ne bi bio kod žita, možda bismo se ispočetka mučili, ali vrlo brzo bismo počeli sami uzgajati svoje žito za svoj kruh, pa onda šta nam treba ulje, kvasac, sol, šećer... to bi se nakon nekog vremena oporavilo. Ali tarife su u praktičnom smislu marža – ono što ti nije tako jednostavno nabaviti, sada će biti još teže.
Tako dođemo do toga da je kakao i kava, dva proizvoda koja apsolutno ne možemo proizvoditi u lijepoj našoj Bosni i Hercegovini, osim možda u laboratorijskim uvjetima i malim količinama, dakle moramo ih uvoziti, onda ćemo sve teže i teže dolaziti do istih.
Mi u Bosni i Hercegovini nemamo baš koristi od tarifa, jer sami ništa ne proizvodimo. Ali recimo, neke privremene tarife, kao što sam naveo za ono grožđe ili krumpir, e to bi još i imalo smisla, to bi trajalo kojih mjesec, mjesec i pol, dok domaće ne prođe kroz tržište. A tko želi jesti svježe voće i povrće usred zime, baš nas briga, nek uvozi.
Nego, taj Trump. Osim tarifa, ukinuo je USAID. Od USAID-a praktično žive neki endžioi kod nas, i što se toga tiče, neka je ukinuo. No ima tu i zdravih projekata, koji nisu mlaćenje prazne slame, poput silnih priča o toleranciji i suživotu. Halo, toliko je prošlo od rata, jedite govedinu ako dosad niste skontali da se mi družimo i da nam se djeca igraju međusobno, samo ako ih pustite. A vaši endžioi, oni upiru prstom da su djeca kao različita. Iako nisu.
Problem je ipak što će Trumpov primjer, baš kao i s tarifama, slijediti svi. Jer mi volimo sve američko, da nam Apple proda govno na stalku, kupio bi ga netko, minimalizam, druškane. I kažem, u NGO sektoru ima more mlatimudana koji samo uzimaju narodne novce i ništa, pa eto pogledaj ona potrošačka udruženja, dokažite mi da su nešto društveno korisno napravili. Ali zna biti i korisnih stvari. Tko bi se uopće uhvatio u koštac s problemom obrazovanja i zdravstvene zaštite romske djece da nije nevladinih? Tko bi uopće kod nas formirao sigurnu kuću za žene žrtve nasilja da nije nevladinih? Tko bi se borio za esencijalne liste lijekova, za rijetke bolesti...
Naravno, naše vlasti to ne znaju. Mislim, znaju, ali ne da im se. Još da moraju davati novac iz vlastitih džepova, a znamo svi da im je teško potrošiti i naš proračunski na naše potrebe.
I tako, vrlo brzo ćete se vi naći u poziciji kao u Srbiji. Da vam nešto padne na glavu. Ne mora to biti nadstrešnica, može biti i neki čisto privatni projekt, neka dobra ideja, neki posao. Ali ne možete sami. A nemate koga zamoliti da vam pomogne. A vidite sada da EU, SAD i Ruska Federacija itekako navijaju za Vučića. Svi hoće srbijanske rijetke metale, boli njih briga za vama. Zato su vam i izmislili razne usaide i slične, da uzimaju pare preko vas. Kao uče vas pravdi i demokraciji. Bolan, imali smo mi toga više u proteklom, nego što nam vi sada pokazujete.
Nego, vrijeme vam je da iziđete na ulice i šutite. Ugledajte se na srbijanske studente. To su male pametne glave, i vole svoju domovinu, i vole svoju kulturu i svoj jezik, i žele tu ostati, izgraditi bolje sutra. A ne neke Grendele i Ursule i Ria Tinta.
Plus, kod nas čak nema šta ni pronaći, za koji mjesec, ako se pita SDA i HDZ-a, bit će ti solari na svakom proćelavom muškarcu posađeni.
Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Bljesak.info. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.
