Sad kad znamo da je ova farsa oko Milorada Dodika završila jednako cirkuskim tonom kao i sve ostale političke promenade u našoj Bosni i Hercegovini, možemo se pozabaviti nečim što će nas stvarno dotaknuti, čak i ako je naše mjesto u svijetu otprilike gdje je i Kuba – dobra geostrateška pozicija, zapeli u kontinuuma vremena i prostora, znamo tko su Tito i Nesvrstani i zdravstvo nam je jednako jeftino i loše.
Kada su počeli gasiti klasične modele u Volkswagenu, završavajući turbodizel eru samohoda, mi smo se na prečac uhvatili za glavu jer šta kad nam ugase popularnog lubeničara. Kada su ukinuli gumbiće s komandnih ploča, mi smo se uhvatili za glavu jer djeca slabo upisuju za mehatroničare, ne zanimaju ih kompjuteri i sad ako sam nisi vješt u STEM oblasti, nema ti realno tko popraviti kad zabaguje brzinomjer ili ne znam, tempomat ili... e ovoga sam se baš naslušao posljednjih godina – ne radi mi muzika u autu.
Vi dobro znate da je Europa desetljećima varala oko dizelskih agregata, jer su nas zakonodavci, pogotovo njemački, svjesno trovali onom čađom kako bi se Njemačka i Francuska mogle uredno grijati zimi. Tako je, samo je to stvarno predugačko za objasniti, nekad ćemo drugom prilikom. Uglavnom, umjesto da su odmah u startu napravili nuklearke kao Ukrajinci, oni su nas stavili u dužničko ropstvo Sjedinjenim Američkim Državama i Ruskoj Federaciji, odakle Europa većinom uvozi energente. Uvozimo još i iz Afrike i s Bliskog Istoka, ali njima samo podvalimo nekakvo 'proljeće' kad nas ne slušaju. Je li, sad govorim o Europi kao o nama jer budimo iskreni, makar smo mi ovako izopćenici, ipak smo njihova familija, idemo po svadbama i na babine i tako. Mi smo ona čudna tetka što nitko neće da se druži s njom.
Proteklih dana dogodio se nevjerojatan obrat. Ne mislim na presudu Miloradu Dodiku oko neslušanja visokog predstavnika, mada mi je drago da institucije konačno rade svoj posao, trebale su to ipak činiti proteklih tri desetljeća pa ni ne bismo došli u ovu poziciju.
Ne mislim pritom ni na strmoglavljivanje Aleksandra sveznajućeg sa mahom ceremonijalnim ovlastima, koji se, za razliku od Putina, ne ponaša u skladu s ustavom Srbije, jer ustav im je demokratski, samo im stanje nije demokracija.
Mislim na globalni poredak koji se prevrće naglavačke, dok mi govorimo. Sjedinjene Američke Države, u svom društvenom prevratu, nakon umalo dva i pol stoljeća napredne demokracije, rade... pa ne bih rekao korak unatrag, ali hrabro u neki novi feudalizam, gdje se malobrojni vazali poslušni kralju Trumpu nadmeću koji će od naroda ubrati više novca.
Naravno da takav poredak nije u skladu s ostalim uređenjima u svijetu, te ne bi dugo potrajalo dok ne zaiskri. Kako se to ne bi dogodilo u trenutku kad, ne znam, Japan ili Tajvan ili bilo tko iz Europe poželi, oni su se odmah odlučili distancirati od društvenih i političkih vrednota koje su do danas upražnjavali, u kojima su čak bili istureni lider. Oni su se tako u protekli petak odlučili de facto i de iure staviti na rusku stranu, makar je ovaj novopečeni Sovjetski Savez Ruske Federacije gori od stvarnih Sovjeta. Ovi samo dođu jedan dan i bace te, ne u Gulag, nego s prozora. Iz Gulaga se možda netko i vrati, s balkona nitko nije pao pa odšetao.
Uglavnom, Sjedinjene Američke Države preko noći su pokazale vrata svojim dugogodišnjim saveznicima, nakon što su podupirali neovisnost Ukrajine još prije stotinu godina, nakon što su utemeljili Ujedinjene Narode, nakon što su praktično s nule lansirali Kanadu i Meksiko, nakon što su izmislili suvremenu Kinu, nakon što su sa zapadnom Europom vodili nebrojene zajedničke ratove i kofol mirovne misije, okrenuli se svom zakletom neprijatelju, Rusiji.
U ovim trenutcima od SAD-a više nisu sigurni ni Britanci, mada oni dosad najdojmljivije drže nozdrve iznad vode (jeste, gledao sam Kesića, znam za nozdrAve, zato sam i napisao). Prekinuo je isporuku oružja Ukrajini, neki kažu privremeno, ja više sumnjam, istodobno je pojačao isporuku oružja Izraelu. Inače, svih tih oko 300 milijardi dolara donacija Ukrajini iz čitavog svijeta otišlo je uglavnom za američke kompanije koje proizvode oružje.
Uveo je tarife na proizvode iz Meksika i Kanade, iako su im to jedini susjedi s kojima imaju suradnju. Iako se dobar dio meksičkih i kanadskih proizvoda proizvodi simultano s obje strane granice, ono tipa ako hoćeš kukuruzne pahuljice, sjeme se dizajnira u Americi, posadi u Meksiku i vrati na obradu u SAD. Ono tipa američki automobil – materijal dođe iz Kanade, grubo se obradi u SAD-u, ide preko granice u Kanadu gdje naprave, ne znam blok motora, vrate ga na završnu obradu u Detroit.
SAD je uveo tarife Kini iako znamo da sve što se dizajnira u SAD-u prvo ode u Kinu na pravljenje komponenti, počevši od Applea. Planira uvesti tarife Europi jer je EU tužila taj isti Apple zbog stalnog mijenjanja punjača i tržišnog monopola nad prodajom igrica, isto onda i protiv Googlea, zbog toga što je ugasio Mozillu i Yahoo i Bing i svašta nešto što je uzeo besplatno kroz open source.
Kaže da u Europi ne kupujemo njihove aute. A recite mi, za što bi nama koristio ubijač prvačića na pješačkom prijelazu, koji doslovce ne može stati širinom u naše trake. Naši bogati ljudi žive u Ilićima, kako će kući američkim kolima?!
Sve ovo, kao i inače, prelomi se nama preko leđa. Sjećate se one recesije 2008. godine. Koga je pogodila?! Naravno, mi smo dotad imali određeni stabilan rast i tu smo stali i više se ne oporavljamo. Zašto?! Jer imućne zemlje, kojima smo u pravilu okruženi, u vremenu nezgode ne investiraju u neke zabiti poput naše, nego čuvaju novce i ulažu u vlastitu modernizaciju, kako bi ostali konkurentni.
Što mislite koga će najviše pogoditi trgovinski rat Amerike i Kine?! Koga već pogađa zatezanje odnosa između EU i Kine oko proizvodnje automobila?! Realno, mi sada ne možemo kupiti kineske samohode jer su nam preskupi zbog europskih propisa, a ne možemo više ni europske jer se sada mahom proizvode u Maroku, s kojim mi ne da nemamo bilateralne sporazume, nego nemamo ni odnose, ako se sjećam. Kada bilo kome u Zapadnoj Europi, pa i dobrom dijelu Afrike, kažete Maroko, znate li što kažu? Povrće. Mi smo toliko zaostali da čak ni povrće ne jedemo iz Maroka, a sigurno ne jedemo svoje, preskupo nam je.
Znači, kad se ovi trgovački moćnici uhvate za vratove, nebitno je nama tko će pobijediti i zašto baš Kina, mi ćemo svejedno nastradati. Sve novce koje europske kompanije sačuvaju, neće uložiti u Bosnu i Hercegovinu, nego nazad, svojoj kući. U nove dizajnerske urede, u proširenja instituta i laboratorija. Kad se potuku EU i SAD, nećemo ostati bez Coca Cole, ona se dosad vjerojatno pravi i na Mjesecu. Ostat ćemo bez Netflixa, bez HBO-a, ostat ćemo bez Vise, Mastera, Amazona i Paypala, a vidjet ćete kad nas zaborave i Ali i Temu.
Što mislite koliko će poskupiti sve uslužne djelatnosti samo zato što je Windows iz SAD-a?! Niste razmišljali o tome. Super, nisam ni ja.
Nego, da se uozbiljimo. Nama je trenutno najpreče da iskoristimo ovu rupu koja se otvorila napadom Rusije na Ukrajinu i priključimo se obitelji Unije, jer nas miševe može zaštiti samo ako ćemo biti u brojnom i koliko-toliko snažnom društvu.
Istina, Europa više nije svjetski motor kao poslije Drugog Svjetskog Rata. Europa je posljednjih desetljeća također previše radila na društvenim vrijednostima, umjesto na učenju djece STEM oblasti. Više energije troši na ljudska prava i zelenu tranziciju, nego na to kako da se osamostali, šta ja znam, masovnom izgradnjom kombinacije uranijevih i torijevih reaktora. Istraživanjem fuzijskog reaktora, umjesto dizelskih i plinskih možda. Pronalaskom boljih metoda da djecu učimo matematiku i jezike, umjesto izmišljanjem spolova.
Ali, iako više nije najsnažnija, Europa je još uvijek prepuna mogućnosti, znanja i kapitala da se preko noći pozicionira u novom svjetskom poretku. Jer... Makar najjača, s ovakvim zaokretima SAD-a, tko kaže da je Kina sigurna pored feudalnih Rusije i Amerike zajedno?!
Znači, Mile, poklopi se, a mi ostali, idemo raditi. To je sad najpreče?! Hoćete sutra da nas treći svjetski, pu pu pu, zatekne izvan bilo kojeg bloka?! Makar i gubitničkog. Pa da nas podijele kako su Bliski Istok dijelili, ravnalom?!
S jedne strane nam je EU, Srbija je jučer raspravljala o priključenju BRICS-u. A vi eto ne pritišćite svoje vođe da je vrijeme da se negdje nakačimo.
Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Bljesak.info. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.
