Brane na Neretvi su stabilne, ali sigurnost nakon rata prati se s manje pažnje nego prije: govori Mirko Pandža, čovjek koji je 40 godina nadzirao njihove konstrukcije
"Na temelju proračuna propagacije vodnog vala u slučaju rušenja svih brana u nizu na slivu Neretve – čak i po ekstremnim, gotovo nemogućim uvjetima – siguran sam da nikakva katastrofa širih razmjera nije za očekivati niti se od nje treba bojati."
Tim riječima počinje razgovor s Mirkom Pandžom, diplomiranim inženjerom geodezije koji je više od četiri desetljeća bio odgovoran za osmatranje i interpretaciju sigurnosti svih brana na slivu rijeke Neretve – od HE Jablanica do HE Rama, Grabovica, Salakovac i Mostar.
Mirko Pandža rođen je u studenom 1938. godine u općini Ostrožac, u kući koja je kasnije potopljena akumulacijom HE Jablanica. Nakon završene srednje geodetske škole u Sarajevu, diplomirao je 1964. godine na Arhitektonsko-građevinsko-geodetskom fakultetu u Zagrebu. Radni vijek proveo je u Hidroelektranama na Neretvi, prateći sigurnost brana od njihovih početaka. Prije rata bio je predsjednik Stručnog odbora za osmatranje brana pri jugoslavenskom i bosanskohercegovačkom komitetu za visoke brane, kao i predsjednik podružnice Društva geodetskih inženjera BiH. Radio je i na projektima u Iraku i Alžiru, te objavio oko 50 stručnih radova. U mirovini je od 2003. godine, ali i dalje savjetuje o sigurnosti brana kroz neovisnu firmu IGH Mostar.
Koji su ključni pokazatelji na temelju kojih se procjenjuje statička sigurnost brane i u kakvom su trenutno stanju brane u slivu rijeke Neretve?
- Brane na slivu Neretve su u sasvim dobrom stanju i nema nikakvih naznaka o postojanju trendova koji bi vodili ka ugrozama po širu okolinu. Opširniji odgovor na vaše pitanje je: probalo se za svaku kontroliranu pojavu propisati graničnu vrijednost i odustalo se. Za bilo kakve ozbiljnije rezultate kontroliranih parametara formira se ad hoc stručni tim za njihovu procjenu i postupa se po njihovim zaključcima.
Koliko su rezultati dosadašnjih kontrola pokazali promjene u strukturi ili ponašanju brana kroz godine – osobito u odnosu na promjene vodostaja i seizmičku aktivnost?
- Po mom saznanju nimalo bitne (nezapažene) i ne znam da li se koji institut bavio tom problematikom. Sa ozbiljnom kontrolom seizmičkih utjecaja, koja se odnedavno počela pratiti, rano je za davati procjene.
Koje metode se koriste u redovnim i izvanrednim inspekcijama brana – i koliko su precizne u ranom otkrivanju potencijalnih problema?
- Horizontalna i vertikalna pomjeranja geodetskim metodama: mikrotrigonometrija, alinjman i nivelman; i fizikalnim metodama: stijenski ekstenzometri, rokmetri i dilatometri (za kontrole u podzemlju). Za sve to jedinica mjere su milimetri pa i niže.
Koliko često se provode dubinske kontrole i tko ih provodi – operateri, neovisni nadzor ili državni inspektori?
- Ne znam da je bilo posebnih dubinskih kontrola, jer ni razloga nije bilo. Također ne znam i nisam čuo da postoji neovisni ili državni nadzor. Po sadašnjim regulama svako godišnji rezultati se analiziraju i izvješća dostavljaju, u Federaciji FERK-u, a u RS-u RERS-u.
Je li na nekom od hidroenergetskih objekata na Neretvi zabilježeno značajnije slijeganje tla, i kako to utječe na ukupnu sigurnost brane i centrale?
- Nije bilo nikakvih, pa ni značajnijih slijeganja tla pod branama pa ni u njihovom okruženju, ne samo na slivu Neretve već i u cijeloj BiH. Bar ja ne znam za njih.
Koliko često se vrši geodetsko praćenje pomaka konstrukcija i terena, i koje tehnologije koristite za detekciju mikropomaka?
- Učestalost je promjenljiva. Bila je praksa: 2 godine prije početka gradnje na tlu se instalira geodetska mreža za kontrolu stabilnosti tla u neporemećenom stanju. Kroz vrijeme gradnje i kroz tzv. probni period rada HE – oko 4 puta godišnje. Kasnije najmanje 2 puta godišnje.
Je li bilo slučajeva gdje su mikropomaci ukazivali na potrebu hitne sanacije ili preusmjeravanja vodnog opterećenja?
- Nisam čuo za takav slučaj.
Radite li dugoročne procjene rizika od slijeganja tla u kombinaciji s ekstremnim vremenskim pojavama – i što su ti modeli pokazali za sliv Neretve?
- Ne znam da je to do sada netko u našoj BiH radio i mislim da nije. Bilo bi svakako korisno, a to ovisi od stava državne razine hoće li se takva mjera zahtijevati. Koliko znam, naša BiH od rata nadalje nije ni članica međunarodne organizacije ICOLD-a.
Je li infrastruktura nekih brana projektirana na temelju danas zastarjelih modela tla i vode, i postoje li planovi za ažuriranje tih proračuna?
- Nemam na to odgovor. Preporučujem da kontaktirate projektantske kuće.
Na temelju vašeg dosadašnjeg rada, koliko je realna ugroženost stanovništva nizvodno u slučaju kombinacije slijeganja tla, visokih vodostaja i(li) tehničkog kvara brane?
- Na temelju mojih spoznaja iz vremena dok sam vodio tu problematiku, pa i na osnovu rezultata proračuna propagacije vodnog vala u slučaju rušenja svih brana u nizu na slivu Neretve, rezultati kojeg su obilježeni na terenu sve do mora, apsolutno sam siguran da nikakva širih razmjera katastrofa nije za očekivati, ni strahovati od njih. Evo i dopunskog obrazloženja: taj proračun je urađen po pravilima ICOLD-a za najgore hidrološke prilike, ali i za nemoguće ulazne parametre – da se brane ne ruše, nego da trenutno nestaju. Ne može, recimo, brana HE Rama sa svojih milijun i 300 tisuća kubika tvrdo zbijenog kamenog nasipa odjednom nestati, tako i brana HE Jablanica sa svojih 1300 kubika betona netragom nestati, pa tako i ostale nizvodno. Taj proračun su još prije rata dobile sve društveno-političke zajednice uz Neretvu sve do mora.
Zaključno: Siguran sam da su sve zakonom propisane procedure oko predmetne problematike sasvim ozbiljno i seriozno urađene i provođene do rata. Za ovo postratno vrijeme nisam siguran i dobro bi došla bolja pažnja s razine viših razina vlasti. Mislim da bi vrlo korisno bilo spomenuti još dvije činjenice: da nas je često posjećivao Glavni republički vodoprivredni inspektor, kao i da su se svake četiri godine organizirali stručni skupovi – što je bila vrlo, vrlo korisna praksa.
