Tko je Alex Tambu? Upoznajte umjetnika čije melodije ostavljaju bez daha

Alex Tambu, belgijski pijanist i skladatelj, energičan i izuzetno pozitivan glazbenik, koji je napravio pjesmu o Mostaru, a nedavno je i nastupao u našem gradu, točnije 20. lipnja, u okviru Dana Francuske, svirao je u zajedničkom dvorištu Francuskog Instituta i Udruge Rezon.

Alex nam tkriva duboku povezanost svoje glazbe s osobnim iskustvima i emocijama koje izražava kroz svoje kompozicije.

Tambu je podijelio svoje razmišljanje o procesu stvaranja, svom kreativnom putu, te kako usamljenost i duhovna povezanost oblikuju njegov glazbeni izraz. 

Tambu je publici predstavio jedinstvenu fuziju zapadnoafričkih i europskih klasičnih zvukova, kombinirajući klavir s tradicionalnim senegalskim instrumentom "korom", stvarajući emocionalnu glazbenu atmosferu koja je sve prisutne ispunila posebnom energijom.

Pogled u prošlost: Kako su roditelji oblikovali Alexov glazbeni put

Njegova glazbena priča počinje u ranoj dobi od tri godine. Obitelj Tambu uvijek je bila okružena glazbom kaže, jer su njegovi roditelji redovito slušali različite glazbene žanrove. Iako nije bilo moguće koristiti klavir u potpunosti, on je uvijek bio prisutan u obiteljskoj kući.

Njegova fascinacija glazbom koju su roditelji slušali nije bila samo pasivna. Nije mu bilo dovoljno samo slušati: on je želio replicirati ono što je čuo. U kući je stajao klavir pored televizora, no kaže, nikada ga nisu svirali, a na njemu su stajali ukrasi i cvijeće.

"Bila je to prava strast da ne samo slušam glazbu, već da ju i oponašam. Slušao bih nešto na televiziji i pokušao to svirati na klaviru", izjavio je Tambu.

Iako su njegovi pokušaji bili daleko od savršenstva, on je bio uporan. 

"Moja mama nije mogla podnijeti zvuk toga, pa je odlučila da mi nađe učiteljicu", rekao je Tambu, priznajući kako su njegovi prvi pokušaji sviranja zvučali daleko od dobrog.

Taj prvi susret s glazbenim mentorom je započeo put koji traje već 29 godina, uz dugogodišnju suradnju s istom učiteljicom.

Gradovi i usamljenost na putovanjima kao inspiracija

Tambu nam je otkrio kako kompozicije koje često nose nazive gradova, jer se u njima nalazi veliki izvor inspiracije za njegovu glazbu.

"Ja sam jutarnja osoba, tako da svakog dana ustajem u 6 ujutro, bez alarma. Ovdje u Mostaru, šetao sam prema mostu. Jednoga sam jutra sišao niz stepenice koje vode dolje ispod Starog mosta, sjedio sam uz rijeku. I samo sam slušao zvuk rijeke i čuo tišinu jer nitko nije bio budan, jer tko je bio dovoljno lud da bude vani u 6:30 ujutro u gradu?", objašnjava Tambu, koji je ispod Starog Mosta, u ranim jutarnjim satima, pronašao inspiraciju za pjesmu posvećenu Mostaru pod nazivom "Mostar Chesse".

"S glazbom sam u mogućnosti prenositi emocije u note, i to nazivam svojim najvećim talentom", kaže Tambu.

Međutim, on priznaje da mu putovanja omogućuju da osjeća usamljenost, a upravo ta emocija postaje ključna u njegovom stvaranju.

"Kada putujete provodite vrijeme s prijateljima, ponekad s obitelji, upoznajete nove ljude i sve stvari koje dolaze s putovanjem. Ali postoji i dio usamljenosti u tome. Jako uživam u tome – to je najveći dio koji prenosim u glazbu sa destinacija koje posjećujem", dodaje Tambu, govoreći o tome kako usamljenost u njegovom životu postaje most prema stvaranju glazbe koja dirne publiku.

Melankolija kao umjetnički izraz

Alex Tambu svoj glazbeni stil opisuje kao melankoličan, koji odražava unutarnju dualnost koju svi nosimo. Na pitanje kako bi opisao svoj umjetnički stil dao je vrlo jednostavan odgovor.

"Jednom riječju, melankolično. U meni postoji dualnost. Svaka osoba ima dualnost. I postoje dijelovi vas samih koje ćete više pokazivati ljudima, a neke dijelove nećete, što je normalno. Tako smo mi kao ljudi", kaže.

Iako je vrlo društven i uživa kako kaže, u smijanju te širenju pozitivne energije, Tambu priznaje da postoje trenuci kada želi biti sam.

"I volim biti sam, kod kuće, sa svojom mačkom, samo se opuštati", dodao je.

Ovaj samotnički dio svoje osobnosti, koji ne može uvijek izraziti u društvenom životu, Tambu uspješno prenosi na klavir.

"Tu samotničku stranu sebe nisam u mogućnosti izraziti u društvenom životu ili u društvenom okruženju, ali sam je vrlo dobar u izražavanju na klaviru", ističe.

Za njega, melankolija nije tuga, već osjećaj nostalgije i opuštanja uz sjećanje na lijepe trenutke. "Možda ste imali vrlo lijep dan, a onda se vratite kući prije nego što idete na spavanje i pomislite, današnji dan je bio dobar dan", zaključuje.

Mješavina kultura u glazbi Alexa Tambu

Na pitanje o tome sadrži li njegova glazba zvukove drugih kultura, Alex Tambu odgovara: "Oh, da. Svaka kultura je vrlo važna i svaka kultura ima svoj način stvaranja glazbe. Iskreno vjerujem da je umjetnost najbolji način za razumijevanje kulture. Fasciniran sam gledajući druge kulture. Ja sam crnac, pa klasična glazba tehnički nije dio moje kulture, znate? Svakako, iz nekog razloga bio sam toliko privučen klasičnom glazbom, od malih nogu", kaže.

Iako klasična glazba nije bila prirodan izbor u njegovoj obitelji, Tambu smatra da je postala dio njegove kulture.

"Vjerujem da je to dio moje kulture jer sam rođen i odrastao u Bruxellesu. I vrlo sam ponosan što sam iz Bruxellesa. To je dio mene." No, tambu ističe i dualnost koja se ogleda u njegovom stvaralaštvu.

"Klasični svijet je dio mene, ali imam i drugi dio, zar ne? Klasičnu glazba koja je još uvijek smatrana vrlo strukturiranom, ali joj dodajem neke druge komponente koje inače možda i ne pripadaju tu, i tako stvaram nešto svoje", rekao je Tambu.

Također, na koncertu u Mostaru, prvi put je na jednom od svojih nastupa ukomponirao tradicionalni afrički instrument, što je njegov način uključivanja kulture u vlastito stvaralaštvo.

Može li instrumentalna glazba reći više od riječi?

Tambu vjeruje da glazba, bilo ona vokalna ili instrumentalna, ima nevjerojatnu snagu da prenese emocije, čak i bez riječi. U njegovim kompozicijama često je upravo glazba ta koja govori, dopuštajući slušatelju da osjeti duboke emocije koje nisu uvijek izrečene riječima.

 "Postoje neke pjesme u kojima slušaš što govore, a ne trebaš ni glazbu, i jednostavno počneš plakati. I isto je s instrumentalima. Postoje pjesme, čak i mali dijelovi njih, gdje samo slušaš instrumentale koji vas jednostavno pogode."

Proces stvaranja glazbe: Inspiracija u najneobičnijim trenucima

Alex Tambu otkriva da je njegov kreativni proces daleko od glamuroznog i romantičnog.

"U stvarnosti, to apsolutno nije seksi ili lijepo uopće. Može doslovno biti kao, idem na WC i odjednom dođe ideja, i kažem, 'Oh, lijepo'. Ljudi misle da kad komponiraš, sjedneš i napišeš ili odsviraš nešto. Ne. Zapravo, to je već dva, tri tjedna u tvojoj glavi. I samo se vrti u tvojoj glavi sve vrijeme dok ne dođe trenutak kada više nisi lijen i kažeš, znaš što? Trebam to zapisati."

Tambu smatra da kada nešto zapišeš, imaš bolju povezanost s tom idejom nego kada samo ostane u tvojoj glavi. Nakon toga, ide izravno na klavir ili neki drugi instrument.

On također dijeli svoj metodološki pristup: "Ako mi se sviđa, uvijek to ostavim na tjedan dana. Ne diram tu kompoziciju nikako. Jer problem je što to nazivam 'faza medenog mjeseca'. U početku je sve predivno, a nakon tjedan dana, kad ponovo poslušaš, kažeš, 'O, ovo mogu doraditi ili dodati nešto'".

Tambu: "Svaka sretna osoba ima svoju usamljenost"

Alex Tambu iskreno otkriva da su ljudi često iznenađeni kad čuju njegovu glazbu.

"Znaš što je stvarno smiješno? Svaka osoba koju upoznam misli da bi moja glazba trebala biti vesela i zabavna, a onda je poslušaju i kažu, 'Ali tvoja glazba je tako tužna.' Kažem, 'Da, jer imam tužnu stranu, znaš? Samo je ne pokazujem ljudima.' To je stvar. Ono što pokazujem ljudima, potpuno sam svjestan toga. Pokazujem sretnog Alexa, ali svaka sretna osoba ima dio sebe koji je usamljen, kao solo umjetnik uglavnom, i naravno prihvaćaš to, ali to ne znači da je svaki trenutak zabavan."

Tambu se prisjetio svojih tinejdžerskih dana, kada su njegovi prijatelji izlazili i zabavljali se, a on je morao raditi na glazbenom komadu jer je imao ispit ili koncert.

Foto: Bljesak.info / Alex Tambu u Mostaru

"Sjećam se kad sam bio tinejdžer, moji bi prijatelji izlazili i pili, ali ja nisam mogao jer sam morao raditi na glazbenom komadu, jer sam imao ispit sutradan ili koncert. Tada sam osjećao usamljenost, ali znao sam da je to dio posla", ispričao je.

Govoreći o svojoj osobnosti, Tambu dodaje: "Kao karakter, ja sam ljudsko biće, znaš? Imam sretni dio, imam sitničavi dio, mogu biti vrlo sitničav. Imam znatiželjni dio, imam ljutiti dio, imam tužni dio. Ja sam ljudsko biće, znaš? Volim se puno smijati, volim se šaliti, volim pričati o dubljim stvarima. Ne želim pričati o površnim stvarima."

Tambu priznaje da je ponekad "na sve strane" i da ga opisuju kao "organizirani kaos". "Ja radim kaos, ali kad me bolje upoznaš, zapravo postoji neka struktura u mom kaosu, ima tu klasične strane", objašnjava.

Tambu također ističe da, iako mnogi ljudi koji su uvijek veseli izvana mogu imati tamnu stranu, on to vidi kao obrambeni mehanizam.

"Mislim da postoji dio toga kao obrambeni mehanizam. Siguran sam u to. Također, društveni pritisak. Prije sam imao poteškoća s tim, ali sada sam to prihvatio. Način na koji sam to prihvatio je jer to mogu izraziti kroz glazbu. Važno je pronaći kanal kroz koji to puštamo iz svoga organizma", zaključio je.

Glazba koja ulazi u duše: Alex Tambu o svom iskustvu nastupa

Alex Tambu otkriva zanimljiv detalj o svom iskustvu nastupa: "Ne sjećam se nijednog koncerta koji sam odsvirao. Sjećam se samo trenutka kada započnem prvu notu, i moment kada završim. Ponekad imam problema s tim, jer se mogu sjetiti samo gledajući videozapise… ali problem je što to zapravo nije stvarno sjećanje, jer se vidiš na videu, pa misliš 'Oh, da, sjećam se toga', ali stvarnost je da se zapravo ne sjećam."

Na pitanje bi li volio da se bolje sjeća svojih nastupa, Tambu odgovara: "Pa, jedan dio mene kaže da, drugi dio kaže ne. Onaj dio koji kaže da, da mi se to sviđa, je zato što je moje mentalno stanje na potpuno drugoj frekvenciji, koja mora napustiti moje fizičko tijelo kako bi mogla prenijeti glazbu i prenijeti je na druge ljude. Vidim to kao da moj duh izlazi i ulazi u svakog pojedinca u prostoriji."

Međutim, priznaje da postoji i drugi dio njega koji bi volio da se bolje sjeća svojih nastupa: "Drugi dio mene kaže ne, volio bih to, jer, hej, ja sam umjetnik i pomalo sam sebičan, znaš, želim znati što radim."

Tambu također spominje višu silu koja, prema njegovim riječima, oblikuje njegov put: "Dio mene prihvaća da je ovo nešto što neki ljudi nazivaju Bogom, neki duhovima, neki energijom. Nazovite to kako god želite, ali postoji nešto više od nas, što je odlučilo da je ovo moj posao na ovom planetu.

Da bih mogao ući u umove ili energije ljudi i dati im trenutak opuštanja. Ako je negativna strana toga što se ne sjećam, u redu je. Važno je da ljudi na kraju koncerta budu pogođeni i da su osjetili ono što sam pokušao prenijeti", zaključuje.

"Stvaranje pjesama i koncerti su kao Yin Yang"

Alex Tambu ne može izabrati što mu je važnije – proces stvaranja glazbe ili izvođenje na koncertima i povezivanje s publikom.

"Ne bih mogao izabrati jedno jer bez stvaranja pjesama ljudi ne bi dolazili na moje koncerte. Jer oni slušaju ono što sam stvorio, pa već iz tih kreacija mogu osjetiti nešto. Ali onda to čuju uživo i kažu, 'Oh, ovo je čak više nego što smo mislili', znaš?"

Tambu također priznaje da obratno također vrijedi: "Ponekad ljudi dolaze na moje koncerte, a da ne znaju što je moja glazba, i onda su kao, 'Što se događa?' A onda kada poslušaju moje kreacije kažu, 'Wow, ovo je nešto posebno'."

On vidi stvaranje i nastupe kao međusobno povezane, poput Ying Yanga.

"Mislim da je to poput Yin Yanga. Jedno ne može bez drugog. Jer čak i kad izvodim koncerte, ja stvaram, jer to je uglavnom improvizacija. To je stvaranje koje se događa."

Tambu ističe da i na koncertima zapravo nastaje nova glazba koja je rezultat trenutne inspiracije.

Savjet mladim glazbenicima

Alex Tambu, kada se osvrće na svoje početke i razmišlja o tome što bi savjetovao sebi u dobi od tri godine, poručuje: "Budi svoj. Nemoj pokušavati biti drugi skladatelj, jer nisi. Neka te oni inspiriraju, ali nemoj pokušavati biti poput njih, jer ćeš se frustrirati, nećeš voljeti to, doći ćeš do izgaranja ili depresije. Samo budi svoj i prihvati da će to trajati jer traje. Ja još uvijek učim, znaš?"

Tambu ističe važnost prihvaćanja vremena koje je potrebno za napredak, jer je to prirodni proces u glazbi i životu. On također dodaje da je točno kroz fazu oponašanja drugih umjetnika prošao i sam:

"Svaki umjetnik prolazi kroz fazu kada oponaša nekog drugog. Bit će trenutak kada ćeš oponašati nekog jer je to normalno. Pokušavaš se usporediti s njim, jer pokušavaš postići istu razinu vještine."

Na pitanje kako je izašao iz te faze, Tambu odgovara: "Mislim da sam imao sreće što sam kao dijete uvijek želio raditi svoje stvari. Ako bi mi netko rekao, 'Sviraj ovu notu', ja, kao sitničava osoba kakva jesam, rekao ne bih, radit ću svoj vlastiti posao."

Za njega je važno bilo od početka imati svoju viziju i put, čak i kada su postojali utjecaji drugih.

Boja koja opisuje njegov glazbeni stil

Kada je Alex Tambu upitan koju bi boju odabrao za svoj glazbeni stil, njegov odgovor je bio jasan:

"Lavanda. Jer moja glazba nije svijetla ili živahna, ali nije ni tamna. Ona je nježna, a ova boja uvijek me podsjeća na trenutke kada ideš na odmor, južni dio Italije, nešto poput toga. Kada gledaš doline i vidiš lavandu, osjećaš njezin miris. I onda, mjesecima kasnije, vraćaš se kući i ponovno razmišljaš o toj situaciji. Tako to vidim. Nije to samo slušanje, to su sva osjetila."

Za njega je glazba sveobuhvatan doživljaj, gdje sva osjetila – zvuk, miris, vizualna iskustva – postaju povezani, stvarajući emocionalnu dubinu koja nadmašuje samo glazbeni doživljaj, nadamo se da ste je i vi tako doživjeli.