Teror ulizica

Ulizice – to su za mene najgori ljudi na svijetu, najštetniji, najpokvareniji. Oni podržavaju svaku vlast, oni i jesu vlast, oni siju strah bez milosti, bez ikakvog obzira, hladni kao led, oštri kao nož, kao psi vjerni svakoj državi, kao kurve nevjerni svakom pojedincu, najmanje ljudi od svih ljudi.

Meša Selimović

Kako se približava listopad, kada će biti održani opći izbori u Bosni i Hercegovini, temperatura pomalo raste, a po ulicama i oko prometnica, po scenariju koje se ne mijenja godinama, niču bageri  i kamioni kojima vlastodršci pokazuju svoju tobožnju brigu za narod. Sve podsjeća na jeftini mađioničarski trik u koji naivni "gledatelji" svaki put iznova povjeruju, jer to žele, iako znaju da "mađioničari" drže u ruci špil s pedeset i dva asa.

Dok se političari iz druga dva naroda bave sobom, bošnjački se bave Srbima i Hrvatima

Predizborno vrijeme, koje se ciklički ponavlja svake dvije godine,  jedan je od najmučnijih perioda u postapokaliptičnom bosanskohercegovačkom političkom okruženju, u kojem caruju raznorazni redikuli kojima je širenje mržnje jedina politička strategija za ostanak na vlasti.

Stanje je najteže u bošnjačkom političkom korpusu čiji je "građanski" koncept doveden u slijepu ulicu. Dok se političari iz druga dva naroda bave sami sobom, onoliko koliko znaju i umiju, dotle se bošnjački bave isključivo Srbima i Hrvatima, zapuštajući vlastito biračko tijelo, servirajući im crknute komšijske krave i raspirujući paranoju i kult žrtve.

S druge strane, u čemu prednjače mediji s takozvanim hrvatskim predznakom, stupidna bošnjačka propaganda svjesno se koristi pri raspirivanju paranoje kod vlastitog biračkog tijela. Ovih dana slični mediji prenose, "zgražajući se", izjave mostarskog muftije koji vjernicima, umjesto molitve, nudi međunacionalnu mržnju.

Postavlja se pitanje koga briga što u sekularnoj državi jedan hodžica, ili bilo koji vjerski službenik, tupi svojim vjernicima, pogotovo ako je riječ o širenju međunacionalne mržnje. Na ovaj način, dajući im na važnosti, "hrvatski" mediji zapravo legitimiraju simbiozu vjerskog i sekularnog koja je moguća jedino u teokratskim državama.    

Raspad institucionalnog okvira Bosne i Hercegovine, koji je započeo prvim izborom Željka Komšića na mjesto hrvatskog člana Predsjedništva BiH, uveo je u politički život Bosne i Hercegovine fenomen "krparenja argumenata" (Tarik Haverić) kojim se štiti temeljito izbušeni ustavni okvir u režiji "akademika" s Kobiljače i Travnika.

Posebnu priču predstavlja Središnje izborno povjerenstvo (SIP) koji je političkim inženjeringom u režiji bivšeg visokog predstavnika Christiana Schmidta pretvoren u parapolitičko tijelo koje je u nekim aspektima iznad Parlamentarne skupštine.

Pažnju javnosti ovih je dana privukao notorni Sead Arnautović, bošnjački član SIP-a, koji je zajedno s drugim bošnjačkim članom, Željkom Bakalarom, Komšićevom čovječjom ribicom, pokušao arbitrirat ni manje ni više nego oko osnovnih postavki Ustava BiH, koji su dali na glasanje.

SIP je na svojoj sjednici održanoj prošli tjedan "odlučio" da će na glasačkim listićima za izbor članova Predsjedništva BiH na općim izborima u listopadu ostati oznake "bošnjački/hrvatski/srpski član". Postavlja se pitanje jesu li opskurni birokrati iz SIP-a iznad Ustava, te oni "odlučuju" hoće li ga primijenit.

Imenice Bošnjak i Srbin

Protiv takve odluke glasali su članovi SIP-a Suad Arnautović i Željko Bakalar, smatrajući da takva formulacija nije u skladu s Ustavom Bosne i Hercegovine ni Izbornim zakonom. Arnautović je istaknuo da se time nastavlja praksa korištenja, kako je rekao, neustavnih i nezakonitih oznaka na glasačkim listićima.

"U prijedlogu izgleda glasačkog listića navedene su sljedeće opcije: Predsjedništvo BiH – bošnjački član, Predsjedništvo BiH – hrvatski član i Predsjedništvo BiH – srpski član. Takva formulacija u suprotnosti je s Ustavom BiH i odredbama Izbornog zakona. Tim je propisima jasno određeno da se iz Federacije BiH, kao jedne izborne jedinice, neposredno biraju jedan član Predsjedništva Bošnjak i jedan član Predsjedništva Hrvat", rekao je Arnautović.

Nepismeni Arnautović, koji žestoko vrijeđa zdrav razum svakog Hrvata s koeficijentom inteligencije iznad sobne temperature, koji, čini se, smatra Hrvate retardiranim narodom kojemu može prodavati svoju šuplju velikobošnjačku filozofiju, kaže: "Imenice Bošnjak i Srbin označavaju osobu, odnosno pojedinca. Korištenje posvojnih pridjeva izvedenih iz naziva naroda označava pripadnost, a ne predstavljenost. Takva formulacija sugerira da se biraju predstavnici naroda, što nije točno niti proizlazi iz Ustava. Jedina ispravna ustavna formulacija jest da se biraju član Predsjedništva Bošnjak, član Predsjedništva Hrvat i član Predsjedništva Srbin."

Tko je Sead Arnautović? U svojoj političkoj biografiji na internetskoj stranici Izbori.ba, Arnautović navodi i svoju glazbenu biografiju: "Angažiran je u muzičkom životu u BiH kao osnivač rock-grupe 'Zov' Sarajevo (1978.-1982. godina), te dječijeg hora 'Vrapčići Sarajeva' i ženskog omladinskog hora 'Aprilke' iz Sarajeva. Autor je više muzičkih djela od kojih su najpoznatije pjesme 'Golubica' i prva ratna pjesma u opkoljenom Sarajevu 'Procvjetali zlatni ljiljani'." (Gramatičke i pravopisne pogreške prenesene su bez ispravki.)

Riječ je o uvaženom gospodinu doktoru pravnih nauka koji je izronio iz najdubljeg krležijanskog blata, koji već godinama svojim porukama mržnje zagađuje javni prostor. Prije pet-šest godina Arnautović se "proslavio" svojim izjavama o udruženom zločinačkom pothvatu "službi susjednih zemalja" (Hrvatske i Srbije, op.a.) koje rade na "zloupotrebi biračkog prava bosanskohercegovačkih glasača".

"Imam opravdane sumnje da se radi o organiziranom udruženom zločinačkom poduhvatu koji radi na zloupotrebi biračkog prava, ali ne samo od individualaca već i službi susjednih zemalja", bubnuo je Arnautović u kamere "objektivne" Federalne televizije.

Ručno ili elektronsko?

Drugi član ovog komično-tragičnog dua, Željko Bakalar, izjavio je da će na predstojećim općim izborima, nakon skeniranja glasačkih listića, obavezno biti provedeno i ručno brojanje glasova. Prema njegovim riječima, SIP će zatim usporediti rezultate dobivene na oba načina i na osnovu toga donijeti konačne odluke.

Što ovo, zapravo, znači? Kome će SIP, u slučaju da se ne podudaraju rezultati dobiveni skeniranjem listića i ručnim brojanjem, dati prioritet? Može li u jednom ovakvom slučaju samostalno, na svoju ruku, odlučivati jedna minorna birokratska institucija? Bakalar nije objasnio kojim će se načelom SIP rukovodit.

"Obavezno će se provesti i ručno brojanje, a rezultati skeniranja i ručnog brojanja bit će temelj za dalje postupanje SIP-a", izjavio je Bakalar. SIP je ovom odlukom ostavio sebi mogućnost namještanja rezultata izbora. Zbog čega je uveden elektronski način glasanja, ako će i ručno glasanje bit "temelj za dalje postupanje SIP-a"?

Što će se dogoditi ukoliko SIP u jednom slučaju dadne prednost ručnom brojanju, a u drugom rezultatima dobivenim skeniranjem? To bi u svakoj iole demokratskoj zemlji dovelo do poništavanja izbora, ali u Bosni i Hercegovini, naviknutoj na teror neznalica i političkih ulizica, sve je moguće.

Ova nepoznanica, pretpostavljam, najviše se odnosi na namještanje rezultata izbora u Republici Srpskoj, pošto su u SIP-u dva srpska člana iz oporbenih stranaka, koji u svakom trenutku mogu, uz pomoć svojih bošnjačkih kolega, utjecati na izbore u Republici Srpskoj. Nešto slično smo vidjeli na nedavnim, vanrednim izborima za predsjednika Republike Srpske.  

Ovaj primjer zorno pokazuje do čega je doveo raspad institucionalnog okvira Bosne i Hercegovine, do toga da o budućnosti ove zemlje odlučuju ulizice poput Arnautovića i Bakalara. Živo me zanima hoće li netko zatražiti od SIP-a da dodatno pojasni ovo načelo, odnosno da uspostavi pravila igre, a ne da ih postavlja "post festum", čime će se bar donekle ublažiti teror ulizica i neznalica koji su pojeli budućnost ove zemlje.