Velika povijest i mali ljudi

SS se pretvorio u personifikaciju zla u samoj srži nacističke Njemačke, a njegov zlokobni značaj, kako se čini, s protokom vremena nije nimalo jenjao.

Adrian Gilbert, Waffen SS

U prošlu subotu, 31. listopada, trebalo se, u organizaciji mostarskog Centra za edukaciju Emanet, održati predavanje "13. muslimanska SS divizija – između fabrikovanih i stvarnih činjenica". Međutim, predavanje je otkazano nakon reakcije mostarskog SDP-a koji je, demonstrirajući po tko zna koji put svoj nakaradni plakatni antifašizam, bez uvida u tematski okvir predavanja, zatražio njegovo otkazivanje, smatrajući da se time "otvara prostor za relativizaciju povijesnih činjenica i nacističkog nasljeđa".

Stražnje noge

"Kakva se poruka šalje organiziranjem predavanja o vojnoj formaciji koja je nosila uniformu, obilježja i ideološko nasljeđe nacističkog SS-a?" pitaju iz SDP-a u priopćenju objavljenom na Facebooku. Po ovoj logici trebalo bi ukinuti sve svjetske katedre povijesti, jer ne postoji nijedna, pa i ona sarajevska, koja se ne bavi nacističkim vojnim formacijama iz Drugog svjetskog rata. Drugo je pitanje na koji način, međutim to kvaziljevičarima iz SDP-a nije važno. Važno je pravednički se propeti na stražnje noge i pokazati svoju ideološku pravovjernost.

Iz SDP-a su čak od MUP-a Hercegovačko-neretvanske županije zatražili da provjeri najavljeni događaj, njegov sadržaj i okolnosti organizacije, te pozvali Županijsko tužiteljstvo i nadležne pravosudne institucije da ispitaju postoje li elementi eventualnog kršenja zakona. Nešto slično, procesuiranje nečega što se još nije ni dogodilo, nije padalo na pamet ni Staljinovim agentima, a kamo li nekome duboko u 21. stoljeću.

"Obavještavamo vas da otkazujemo najavljeno predavanje u okviru ciklusa o historiji Bosne i Hercegovine", naveli su organizatori predavanja. "​Svrha ovog predavanja bila je isključivo historijska analiza – sagledavanje političkih prilika, okolnosti u kojima je vršena regrutacija i sudbina ljudi tog vremena. Predavanje nije imalo za cilj, niti bi obuhvatalo bilo kakvo veličanje ili pravdanje nacizma i fašizma, već isključivo obradu činjenica i dokumentovane građe. ​Budući da je najava predavanja iskorištena za medijske i političke pritiske te prijavljivanje nadležnim organima, odlučili smo otkazati skup."

Logika SDP-a

Logika SDP-a je jasna: svako spominjanje 13. Handžar divizije je automatsko označavanje cijele bošnjačke zajednice kao nacističke, po principu po kojem SDP-ovi "antifašisti" učitavaju Hrvatima i Srbima ustaštvo, odnosno četništvo, što je apsolutna besmislica. Zapravo je riječ o posljednjim tragovima staljinističke prakse na ovim prostorima. (Naravno, ovaj skup bi, bez obzira na kontekst, s "hrvatske" i "srpske" strane bio dočekan na sličan način – imputiranjem nacizma cijeloj bošnjačkoj zajednici.)

U jugoslavenskoj historiografiji 13. SS divizija nedovoljno je zastupljena iz razloga što se relativno kasno uključila u borbena djelovanja, početkom 1944. godine. Prije tri godine u hrvatskoj je prevedena opsežna studija "Waffen SS" britanskog vojnog povjesničara Adriana Gilberta, autora trinaest knjiga o Prvom i Drugom svjetskom ratu u kojoj piše i 13. SS diviziji, koristeći vjerodostojne vojne i povijesne dokumente.

Zloglasni SS ("Schutzstaffel"), pod vodstvom Heinricha Himmlera, izvorno je zamišljen kao formacija zadužena za zaštitu Adolfa Hitlera. Vremenom je prerastao u zloglasnu organizaciju koja je upravljala sustavom koncentracijskih logora i kontrolirala policijske, sigurnosne i obavještajne agencije Trećeg Reicha.

Waffen SS, vojno krilo SS-a, vremenom se razvio u respektabilnu vojnu silu neovisnu od njemačke regularne vojske, kroz čije je redove prošlo oko 900 tisuća vojnika. Bio je sastavljen od njemačkih dragovoljaca, odabranih prema tjelesnoj spremi i "rasnom" porijeklu. Kako se Drugi svjetski rat zahuktavao, zbog velikih gubitaka u ljudstvu, u Waffen SS novačeni su i pripadnici drugih nacionalnosti: Nizozemci, Danci, Flamanci, Ukrajinci, Mađari, Rumunji, Norvežani, bosanski Muslimani...

Ključna uloga u ubijanjima

Po izvornoj Hitlerovoj ideji, SS je zamišljen kao elitna zaštitna postrojba. Međutim, Himmler je to zamišljao drugačije: opsjednut rasnim teorijama, Himmler je SS zamislio kao stranačku vojsku koja je nakon rata i vojne pobjede trebala prerasti u regularnu vojsku, dok su ostale postrojbe, sastavljene od "nižih rasa", trebale štititi carstvo na istoku i od prijetnji izvana.

"Usto", piše Gilbert, "Himmler je kontrolu nad moćnom vojnom silom smatrao bit­nom prednošću u kontekstu neizbježnih poslijeratnih klanovskih okr­šaja za vlast i zato je pristajao na brojne kompromise i proturječja u procesu ustrojavanja multinacionalnih postrojbi koje su počesto bile lošije obučene i slabije motivirane." Waffen SS su zbog njegove ekspanzije tijekom Drugog svjetskog rata često nazivali "četvrtim rodom Wermachta", iako s Wermachtom, kojega su sačinjavala tri roda regularne vojske, nije imao nikakvih formalnih veza.

Vodstvo Wermachta je nakon rata svu krivicu za počinjene zločine pripisivalo SS-u, tvrdeći kako Wermacht nije igrao nika­kvu ulogu u genocidnoj nacističkoj politici. Fama o "čistom" Wermachtu gurnula je u prvi plan Waffen SS čije su postrojbe na gotovo svim europskim ratištima aktivno sudjelovale u pokoljima civila i zarobljenih vojnika, u tolikoj mjeri da su o tim zlodjelima napisane brojne knjige. Waffen SS je, također, imao ključnu ulogu u sustavnom ubijanju Židova, Slavena i drugih civila na istočnom ratištu i na Balkanu.

U drugoj polovini 1942. Himmler, nakon velikih gubitaka na Istoku,  počeo je pokazivati interes za ideju da se muslimani priključe Waffen SS-u, demonstrirajući afinitet za, kako je govorio, "inherentnu borilačku narav islamske vjere". Nje­govo zanimanje potaknuo je veliki jeruzalemski muftija, antisemit i protubritanski islamski klerik koji je utočište potražio u nacističkoj Njemačkoj.

Nagovor velikog muftije

Ustrojavanju potpuno muslimanske divizije unutar SS-a Himmler je vidio i kao učinkovito sredstvo propagande: "Kroz stvaranje hrvatsko-bosanske divi­zije, naša je želja doprijeti do muslimana diljem svijeta kojih ima oko 350 milijuna, odlučnih u borbi protiv Britanskog carstva."

Pavelićeva NDH – koja je već izgubila poveći broj folksdojčera prijavljenih u Waffen SS – protivila se stvaranju muslimanske divizije regru­tirane među domaćim stanovništvom, no Himmler i Hitler sustavno su ignorirali prigovore hrvatske vlade, pri čemu je Hitler također po­kazao interes za vojnim angažmanom muslimana. Diviziji je udah­nut život 10. veljače 1943. godine. Veliki muftija stigao je u Bosnu kako bi nagovorio lokalne muslimane da se oružjem dignu protiv komunističkih partizana, ser­virajući lažnu tezu o SS-u kao zaštitniku islama.

Uz Himmlera, dvije najvažnije figure SS-a nesumnjivo su bili Josef Sepp Dietrich i Theodor Eicke, upravitelj svih koncentracionih logora u Trećem Reichu. Dietrich je bio bivši Hitlerov tjelohranitelj i vozač, veteran iz Prvog svjetskog rata, koji će ostati upamćen kao najodlikovaniji njemački vojnik iz Drugog svjetskog rata. Bio je general Waffen SS-a i zapovijedao je jedinicama veličine armije. Nakon rata je osuđen na doživotni zatvor. Međutim, već 1958. pušten je na slobodu. Eicke, također odlikovani veteran iz Prvog svjetskog rata, poginuo je 1943. u Ukrajini, kada je zrakoplov u kojem je letio oboren u blizini Harkova.

Obuka u Njemačkoj

Gilbert u ovoj knjizi na iznimno lijep i dinamičan način detaljno opisuje sve veće vojne operacije tijekom Drugog svjetskog rata u kojima je sudjelovao Waffen SS, uključujući i operaciju "Barbarosa" (napad na Sovjetski Savez) i savezničko iskrcavanje u Normandiji, dvije najvažnije bitke Drugog svjetskog rata.

Međutim, nama ovdje najzanimljiviji su dijelovi koji se odnose na SS-ove operacije na području Balkana, koje Gilbert svrstava "među najžešće i najkr­vavije bitke tokom Drugog svjetskog rata na tlu Europe". Najzanimljivija je operacija zauzimanja Beograda 1941. i poznati Desant na Drvar. U toj operaciji, koja je bila neuspješna, Waffen SS je pretrpio velike gubitke: od 874 elitna vojnika, koji su pružali fanatični otpor daleko nadmoćnijim partizanskim jedinicama, njih čak 624 je poginulo.

Gilbert piše i o dvije divizije SS-a koje su formirane od domicilnog stanovništva s područja Balkana. Najprije je formirana 7. SS dragovoljačka gorska divizija Prinz Eugen, nazvana po poznatom austrijskom vojskovođi Eugenu Savojskom. Ova divizija formirana je isključivo za borbu protiv Titovih partizana, a sačinjavali su je takozvani folksdojčeri s područja Banata, Mađarske i Rumunjske.

Zatim je početkom 1943. formirana 13. gorska divizija Waffen SS-a Handžar. Njezini pripadnici poslani su na obuku u Francusku i Njemačku. Divizija je uključena u borbe početkom 1944. godine u Srijemu. Brojila je oko 20 tisuća pripadnika, od kojih je veliki broj, više od polovice, izuzet iz Pavelićevih oružanih snaga.

(Himmler je pokušao formirati još dvije divizije na području Balkana, diviziju Skenderbeg, koju su trebali popuniti Albanci, i diviziju Kama koja je trebala biti popunjena Hrvatima i bosanskim Muslimanima. Međutim, ove dvije divizije nisu nikada postale operabilne.)

Pobuna zbog pokolja

13. divizija je do rujna 1943. godine brojala oko 20 tisuća ljudi, među kojima je bio i određe­ni broj Hrvata katolika. Obučavana je u Francuskoj, gdje je u rujnu 1943. došlo do pobune, zbog vijesti koje su se proširile među novacima, o masakru u muslimanskom selu Košutica (općina Sokolac).

U srpnju 1943. godine vojnici divizije Prinz Eugen otkrili su mrtvog SS-ova vojnika u selu Košutica i potom bez oklijevanja okupili preostale stanovnike na seoskom trgu, te ih pogubili, ukupno četrdeset stara­ca, žena i djece. Među poginulima bili su bliski rođaci vojnika SS-ove Handžar-divizije.

Značajnih posljedica nije bilo i otpor je ugušen, ali je događaj očito zabrinuo Himmlera koji je zahtijevao premještaj u Njemačku, gdje je dovršena obuka. U veljači 1944. Handžar-divizija ocijenjena je spremnom za borbena djelovanja, te je upućena u Hrvat­sku kako bi se suprotstavila Titovim partizanima.

U veljači 1944. postrojbe 13. Waffen gorske divizije SS-a Handžar počele su pristizati u Jugoslaviju. Nakon vatrene uvertire u Srijemu – koja je uključivala i masakr lokalnih srpskih civila – diviziji je nalože­no da preko rijeke Save prijeđe u Bosnu 15. ožujka. Zapovjednik Han­džar-divizije, Brigadeführer Karl-Gustav Sauberzweig, potaknuo je svoje ljude na akciju prilično bizarnim otvorenim pismom u kojemu je zaključio: "Uskoro će svatko od vas doći na teren koji zovete domom, u svojstvu vojnika i gospodina; čvrsto stojeći na braniku ideje o spaša­vanju europske kulture – ideje Adolfa Hitlera." Dok su trupe prelazile rijeku, svakom je vojniku uručena fotografija Adolfa Hitlera.

Put u Siriju i Palestinu

Krajem Drugog svjetskog rata, jedan dio pripadnika 13. divizije, njih nekoliko stotina, umjesto u Sloveniji i Austriji, završio je u Siriji i Palestini, gdje su sudjelovali u prvim sukobima između izraelskih i arapskih snaga. U tim prvim sukobima, arapske snage su, prvenstveno zaslugom SS-ovih veterana, odbijali sve napade izraelskih boraca. Do prevage na bojištu došlo je u trenutku kada je većina njih izginula. Oko tisuću pripadnika 13. divizije, zavrbovanih diljem Europe, završilo je u Siriji kao dragovoljci u Arapsko-izraelskom ratu, gdje su se borili u sastavu Arapske oslobodilačke vojske.

Reakcija SDP-a na predavanje o 13. diviziji samo je još jedan pokazatelj u kakvom bolesnom društvu živimo, gdje se o tragičnim ljudskim sudbina - o 20 tisuća bosanskih muslimana koji su, ne svojom voljom, ginuli za tuđe interese, koje je povijest sažvakala i ispljunula, što je u demokratskom svijetu i danas velika književna tema - ne smije otvoreno ni govoriti.

O sličnim, tragičnim sudbinama, o kolaboracionističkoj vojsci ukrajinskih "bijelih kozaka", koja je krajem Drugog svjetskog rata formirala vlastitu republiku na prostoru sjeverne Italije, govori književno remek-djelo "Nagađanja o jednoj sablji" Claudija Magrisa. Na žalost, pripadnici 13. SS divizije, kako se čini, nikada neće dobiti svog Magrisa. Za njih, na žalost, u kolektivnoj bošnjačkoj memoriji izgleda da nema mjesta.