Izbori 2026.

Najviše se laže u ljubavi, lovu i u predizbornoj kampanji.

Winston Churchill

Dovoljno je da ljudi znaju da su bili izbori. Ljudi koji su glasali ne odlučuju nio čemu. Oni koji broje glasove odlučuju o svemu.

Josif Visarionovič Staljin

Staljinove riječi o brojačima glasova, zbog uvođenja suvremene tehnologije u izborni proces, u Bosni i Hercegovini više izgleda ne vrijede. Prvi put se dogodilo da je na izbore izišlo manje od 50 posto birača, njih oko 40 posto, što govori u prilog tome da su na prošlim izborima gotovo 20 posto glasova bili rezultat malverzacija od strane "brojača".

Kao da su predviđali sličan scenarij, Središnje izborno povjerenstvo (SIP) ostavilo je uoči izbora otvorenu mogućnost ručnog prebrojavanja glasova. Nisu odgovorili na pitanje kome treba vjerovati, skenerima ili SIP-ovim "brojačima". Dan poslije izbora, slični glasovi su utihnuli, jer SIP, koji je pod pokroviteljstvom bivšeg visokog predstavnika Christiana Schmidta pretvoren u moćno parapolitičko tijelo, nema ovaj put iza sebe autoritet visokog predstavnika.

Optimizam i kalkulacije

Nepostojanje autoritarnog visokog predstavnika, koji je permanentno otvarao krize, favorizirajući građansku utopiju, unosi nešto optimizma u postizborne kalkulacije, o čemu govore i prve postizborne izjave, primjerice ona Bakira Izetbegovića, po kojoj će SDA ući u koaliciju sa strankama koje imaju dovoljno ruku za izglasavanje zakona.

U Republici Srpskoj to je isključivo Dodikov SNSD, koji je odnio apsolutnu pobjedu osvojivši gotovo 40 posto glasova, i čiji su kandidati, Željka Cvijanović i Savo Minić, odnijeli pobjedu na državnoj i entitetskoj razini.

Pobjedi SNSD-a je u određenoj mjeri pridonijela i bosanskohercegovačka premijera filma "Zlatni rez 42 – Djeca Kozare" Lordana Zafranovića koja je održana 3. listopada u sportskoj dvorani Borik u Banjoj Luci, dan uoči parlamentarnih i predsjedničkih izbora, za vrijeme predizborne šutnje, što zasigurno nije slučajno.

Film tematizira stradanje stanovništva Kozare u Drugom svjetskom ratu, a u središtu priče su djeca koja su tijekom ofenzive na Kozaru 1942. odvajana od roditelja i deportirana u logore i druga mjesta na području tadašnje NDH. Zafranović je na premijeri u Banjoj Luci potvrdio da su institucije i filmski fondovi iz Republike Srpske sudjelovali u financiranju filma u iznosi od oko 33 posto ukupnog proračuna, što se, izgleda, itekako isplatilo.

Nacionalistička jazbina

Na banjolučku premijeru došla je cjelokupna vladajuća politička elita Republike Srpske predvođena Miloradom Dodikom. Pomoćnica ministra za kulturu Republike Srpske Tanja Đaković opisala je uoči premijere "Djecu Kozare" kao važan kulturni događaj za Banju Luku, Republiku Srpsku i "cijeli srpski narod", povezujući film s kulturom sjećanja i stradanjima Srba u Drugom svjetskom ratu.

Pobjeda HDZ-ove kandidatkinje Darijane Filipović, koja je premoćno pobijedila u utrci za hrvatskog člana Predsjedništva BiH, glavna je vijest ovih izbora, koja je već sada relaksirala odnose u Federaciji. Da Darijana Filipović više ništa ne napravi - a vjerojatno neće jer će, pretpostavljam, nastaviti sa sterilnom i jalovom politikom Dragana Čovića - napravila je mnogo.

Darijana Filipović ostat će, ne svojom krivicom, upamćena kao osoba koja je poslala u povijest politiku Željka Komšića, čija je stranka također podbacila na izborima. To što nećemo više u javnom prostoru viđati Željka Komšića i Slavena Kovačevića, dragocjeno je. Ovoj dvojci, čini se, preostaje jedino povratak u nacionalističku jazbinu iz koje su u jednom trenutku izgmizali.   

U svojoj reakciji u postizbornoj noći, kada je postalo jasno da je Demokratska fronta podbacila na izborima, Komšić je održao i svojevrsno opijelo građanskoj državi. "Po meni, rezultati su nam loši. Zbog Predsjedništva su pali i kandidati na državnom i federalnom nivou. Došlo je do etničke homogenizacije i građanska država očigledno nije narodu prihvatljiva", izjavio je Komšić. "Naš kandidat nije prošao, a HDZ to može zvati kako hoće. Nije riječ o ličnom pitanju, već o konceptu BiH u kojem želimo da živimo. Ne znamo šta nas očekuje, ali nadamo se da će BiH nastaviti svoj put. Lične stvari ne odlučuju, već ideja, a u ovom trenutku to je etnička BiH."

Strategija SDA

Osim Komšića i Kovačevića, s političke scene izbrisan je i notorni Ramo Isak i takozvana bošnjačka Trojka. Konakovićev Narod i pravda i Naša stranka potpuno su potonuli, dok je SDP od potpunog fijaska spasio Denis Bećirović i dobar izborni rezultat u Sarajevskoj županiji, koji bi se ipak mogao pretvoriti u Pirovu pobjedu, jer SDA može formirati vlast u koaliciji sa Strankom za BiH koja je, po svemu sudeći, najveći pobjednik ovih izbora.

Najvažniji moment izbora, što se da iščitati između redova, odigrao se naknadno, u postizbornoj noći. Riječ je, najprije, o izjavi Elmedina Konakovića koji je priznao poraz i čestitao Stranci demokratske akcije i Stranci za Bosnu i Hercegovinu.

"Naš ultimatum od početka i do kraja kampanje jeste da se na nivou države ne formira vlast sa SNSD-om. Za Bosnu i Hercegovinu je presudno da taj ruski brod dalje ne koči evropske integracije", izjavio je Konaković. Smatra da se u Federaciji može izvršiti legitiman pritisak na HDZ da ne uvjetuje državnu vlast prisustvom SNSD-a i Milorada Dodika, uzimajući u obzir kapacitet opozicije. Poručio je, također, da je prioritet izbaciti SNSD iz vlasti: "Oni ne smiju biti vlast! Ako treba, podržavamo većinu SDA, SDP-a ili bilo koga drugog."

Konaković pokušava koristiti strategiju koju je SDA koristila nakon izborne pobjede Trojke na prošlim izborima, kojom ih je u potpunosti pacifizirao, kada se suradnja s Miloradom Dodikom, koalicijskim partnerom Trojke, prikazivala kao izdaju, na što su ovi nasjeli. Doduše, tada su bošnjačke stranke imale jokera u liku visokog predstavnika, na kojega više ne mogu računati, što Konaković, izgleda, još uvijek ne shvaća.

Bakirove pomirljive izjave

S druge strane imamo pomirljive izjave Bakira Izetbegovića, koji je, izgleda, postao svjestan da bez Dodikova SNSD-a ne može formirati funkcionalnu vladu na razini Bosne i Hercegovine, čime je Bosna i Hercegovina resetirana na početne postavke iz 2000-ih, prije radikalnih intervencija međunarodne zajednice koje su rezultirale kaosom.

Izetbegovićev poraz na predsjedničkim izborima nije toliko važan. Važan je u kontekstu hrvatskog člana Predsjedništva, dok u bošnjačkom korpusu znači malo, zbog simboličkog karaktera te funkcije koja se poprilično precjenjuje.

Govoreći o formiranju vlasti na entitetskom i državnom nivou, Izetbegović je izjavio da neće praviti vlast s onima s kojima ne mogu donositi zakone. "Radit ćemo s onima koji imaju dovoljno ruku u oba državna parlamenta", istaknuo je. Ovom izjavom Izetbegović je praktički najavio koaliciju sa SNSD-om, koji jedini ima dovoljno ruku u Republici Srpskoj, što bi ovaj put moglo čak i profunkcionirati, jer jedino SDA od svih bošnjačkih stranaka ima kapacitete da u potpunosti promijeni smjer bošnjačke politike, a da ne strahuju od stigme izdajnika.

Zbog svega, ovi izbori u odnosu na prošle unose i nešto optimizma. Čini se da su bošnjačke stranke i njihovi birači shvatili da im međunarodna zajednica neće servirati "građansku državu", o čemu svjedoči izborni potop lažnih multietničkih i "građanskih stranaka", čime bi bosanskohercegovačko društvo, bez obzira na katastrofalnu kadrovsku potkapacitiranost pobjedničkih stranaka, moglo napraviti iskorak od predpolitičkog stanja u kojemu se nalazi više od dva desetljeća.