Potemkinova sela i Alijine zlatne kašike

Najbolja je pečena kokoš s litrom crna vina i s vrućim somunom, ali da je jede samo jedan čovjek!

Branko Ćopić, Magareće godine

Iako nije bio mađioničar, ruski vojskovođa i knez Grigorij Aleksandrovič Potemkin ostat će upamćen kao tvorac najveće iluzije u povijesti. Uz njega se veže fraza Potemkinova sela, koja u svim svjetskim jezicima označava nešto što u stvarnosti ne postoji, već postoji isključivo kao privid i opsjena.

U vrijeme Rusko-turskog rata, koji je vođen između 1787. i 1792. godine, Potemkin je postao namjesnik novoosvojenih krajeva, Krima i priobalja Crnog mora. Za vrijeme posjete kraljice Katarine II., koja je krenula u obilazak Krima 1787. godine, Potemkin je po pustim ruskim stepama, uz put kojim je kraljica prolazila, dao sagraditi kulise lažnih sela, s lažnim seljacima i lažnim pastirima i stadima, koje su po potrebi premještane. Na taj način je obmanuo Katarinu II. koja je prolazeći tim krajevima vidjela lažnu sliku brze i uspješne obnove kojom je rukovodio Potemkin.

Popis iluzija i opsjena

Iako čvrsto usidrena u političku stvarnost Bosne i Hercegovine, fraza Potemkinova sela u našem slučaju dodatno je nadograđena, odnosno projicirana u budućnost. Za razliku od Fadilovih respiratora, koncepta koji u potpunosti prati Potemkinovu zamisao, danas je na snazi nešto drugo, nešto što je najbolje opisati frazom Alijine zlatne kašike. Ili danas gotovo potpuno zaboravljenom komunističkom utopijom, u kojoj će svatko dobivati po vlastitim potrebama.    

Predizborne stranačke kampanje koje su se zahuktale ovih dana u principu su popis iluzija i opsjena, odnosno rasprodaja zlatnih kašika po veleprodajnim cijenama, s tim da je HDZ u velikoj prednosti, koji ima u što uprijeti prstom zahvaljujući donacijama Vlade Republike Hrvatske, bez obzira što je riječ o kićenju tuđim perjem.

Na nedavno održanom predizbornom skupu u Fojnici, Darijana Filipović, kandidatkinja HDZ za članicu Predsjedništva BiH, izjavila je kako se budućnost Hrvata "čuva vrtićem u kojem ima djece" ili "školom u kojoj se uči". Filipović je spomenula i fojničku osnovnu školu "Ivan Goran Kovačić", u kojoj se nastava izvodi po hrvatskom planu i programu, čiju izgradnju većinski financira Vlada Republike Hrvatske:

"Kad danas govorimo o Fojnici, gledam je iz potpuno druge perspektive – nove škole, novog vrtića i sportske dvorane, projekata koji su već u završnoj fazi i koji će zauvijek promijeniti način na koji će buduće generacije odrastati u Fojnici."

Veletrgovci zlatnim kašikama

Što se nalazi iza kulisa HDZ-ovih Potemkinovih sela? Govoriti u Srednjobosanskoj županiji o obrazovanju kao o ulaganju u budućnost, gdje se takozvana kurikularna reforma po hrvatskom planu i programu, po zamisli genijalnog HDZ-ova županijskog ministra, provodi bez korištenja udžbenika, potpuna je besmislica.

Govoriti danas o budućnosti Bosne i Hercegovine, a ne spomenuti stotine zatvorenih i napuštenih školskih zgrada, u čemu hrvatski korpus prednjači, što je stvarno HDZ-ovo nasljeđe, apsolutno je besmisleno, što, naravno, nije nešto za što treba kriviti Darijanu Filipović koja se potpuno uklopila u aktualnu društveno-političku stvarnost jer drugačiju, zbog godina, zapravo i ne poznaje.

Ipak, iluzionisti iz HDZ-a male su mace za SDP-ove veletrgovce zlatnim kašikama. SDP na predizbornim skupovima predstavlja svoj "plan za novi mandat" u kojemu su glavne stavke minimalna plaća od 1.500 i minimalna mirovina od 1.000 KM. Da bi zaključili koliko je to nerealno, dovoljno je SDP-ove "projekcije" usporediti sa stvarnim stanjem: minimalna plaća u Federaciji BiH za 2026. godinu iznosila je 1.027 KM. Nikšić i njegovi obećavaju, dakle, povećanje minimalne plaće za gotovo 50 posto.

Kada je riječ o mirovinama, stanje je još poraznije. Trenutno najniža mirovina u Federaciji BiH iznosi 666,76 KM, i to za korisnike koji su pravo ostvarili do 1. siječnja 2026. godine. Prema odluci Nikšićeve Vlade, minimalna mirovina, za umirovljenike s 15 godina staža, u budućnosti će iznositi 434 KM. Ista osoba koja je umanjila minimalnu mirovinu za jednu trećinu sada nudi gotovo stopostotno povećanje.

Cijela ova šuplja priča još je apsurdnija ako se prisjetimo da je Nermin Nikšić u posljednjih dvanaest godina bio premijer u dva mandata, odnosno osam godina. Tko ga je priječio da podigne mininimalne plaće na 1.500 i mirovine na 1.000 KM?

Ljudi vole okrugle brojke

Zamislimo, sada, SDP-ove stratege u trenucima dok su pisali izborni program. "Šefe, kolku ćemo stavit minimalnu plaću", pitaju Nikšića. "Stavi hiljadu i dvjesto maraka", kaže Nikšić umirući od smijeha. "Da nije malo", kaže Zukan Helez kroz smijeh. "Stavi hiljadu i po. Ljudi vole okrugle brojke. Kad je dernek nek i hala gori."

U Bosni i Hercegovini više ne žive Bošnjaci, Hrvati i Srbi, već SDP-ovi "građani". "Crvena boja se vraća u Zenicu", izjavio je Nikšić na skupu u Zenici. "Danas u Bosni i Hercegovini ima mnogo onih koji siju mržnju, ali naši kandidati poručuju da ih neće otrovati. SDP BiH je jedan tim – od Save do mora i od Une do Drine." Prilično optimistično, rekao bih, samo bih volio čuti što o tome misle Milorad Dodik i Helezova "ustaška kopilad".

"Iz Zenice SDP BiH poručuje: biramo rezultate, platu od 1.500 KM, penziju od 1.000 KM, Zenicu koja se razvija i Bosnu i Hercegovinu koju vodi jedan tim – od Save do mora i od Une do Drine", stoji na Facebook stranicama SDP-a. Zenicu koja se razvija!? U kojem smjeru? Jesu li iz SDP-a zaboravili da su u njihovu mandatu gotovo ugašena dva glavna simbola industrijske Zenice: Rudnik Raspotočje i Željezara. Prijedlog za novu kletvu: Dabogda ti se paradajz i krastavci razvijali kao Zenica.

Zbog čega političke stranke u predizborno vrijeme nekažnjeno vrijeđaju zdrav razum svojih birača? Mogu što hoće, glasio bi lakonski odgovor. Birači će, kao i dosad, glasati za "svoju" stranku bez obzira na sve, na prijesne laži i Potemkinova sela koja se u njihovoj svijesti nikada neće uzdići u rang opsjene, što je zapravo gorka činjenica koja u potpunosti definira bosansko-hercegovačko biračko tijelo.

Razloga za ovakvo ponašanje je više, a ključni je gotovo stopostotna stranačka kontrola radnih mjesta u državnim i županijskim ustanovama i javnim poduzećima. Političke promjene nisu moguće dok se to ne promijeni, a neće se promijeniti nikada, zbog čega odnos birača prema političkim strankama neodoljivo podsjeća na odnos prema nogometnim klubovima. Nitko ne želi promijeniti omiljeni klub, čiji nam "treneri" iz godine u godinu obećavaju Ligu prvaka iako se njihov klub natječe u drugoj regionalnoj ligi.