Agonija ili pomak naprijed?

Oni koji se ne sjećaju prošlosti, osuđeni su na to da je ponavljaju.

George Santayana

Aforizam Georgea Santayane, španjolsko-američkog filozofa, pjesnika i romanopisca, koji je umro nekoliko godina nakon Drugog svjetskog rata, davne 1952. godine, ugraviran je na ploči u koncentracijskom logoru Auschwitz, na poljskom i engleskom jeziku, kao opomena, da se možda najstrašniji djelić ljudske povijesti više nikada ne ponovi.

Što to znači u Bosni i Hercegovini, vidjeli smo devedesetih, za vrijeme rata. Neprekinuta spirala nasilja i osvete na ovim prostorima započela je prije 150 godina, u vrijeme ustanka protiv osmanske uprave, kada je, po nekim procjenama, u masovnom nasilju koje je zavladalo stradalo više ljudi nego u proteklom ratu.

Brčko kao primjer drukčije Bosne i Hercegovine

Društveno-političku situaciju u Bosni i Hercegovini, uglavnom s pravom, mnogi danas opisuju kao povratak u devedesete. Postoji li način da se to prevlada, da se spirala nasilja napokon prekine? Postoji. Dobar primjer je Brčko, gdje danas u krugu od stotinjak metara postoje spomenici suprotstavljenim vojskama iz proteklog rata, muslimanskoj Armiji BiH, Hrvatskom vijeću obrane i Vojsci Republike Srpske.

Nešto slično je u ostatku Bosne i Hercegovine puka utopija. Spomenici poginulim pripadnicima triju vojski u Brčkom nikada nisu postali točka prijepora, što je povezano s pozitivnom kulturom sjećanja, jer sam uvjeren da gotovo 99 posto poginulih vojnika, ma kojoj strani pripadali, nemaju ništa s ratnim zločinima koji su počinjeni i u njihovo ime.

Zbog čega na cijelu Bosnu i Hercegovinu nije primijenjen model iz Brčkog? Iz jednostavnog razloga: Brčko nije bilo predmet geopolitičkih igara i igrica, već je, zbog vlastite nevažnosti, ostalo jedini komadić teritorija Bosne i Hercegovine nad kojim naši visoki predstavnici, gospodari bosanskohercegovačkog kaosa u poraću, nisu spustili svoje prljave šape.

Danas, kada je zemlju neslavno napustio, nadati je se, posljednji visoki predstavnik Christian Schmidt, koji je više podsjećao na preplašenog Gogoljeva činovnika negoli na svemoćnog gospodara naših života, Bosni i Hercegovini je iznenada pružena nova šansa, da se vrati na početne postavke i da poput Brčkog - koji je danas jedini komadić Bosne i Hercegovine koji normalno funkcionira prema zamišljenoj, idealnoj slici Bosne i Hercegovine - iziđe iz začaranog kruga partiokratskog modela koji je doveo zemlju na civilizacijsko dno, vrativši je u devedesete.

Govoriti o današnjoj Bosni i Hercegovini koristeći pojmovni aparat zapadnih demokracija najobičnija je prevara. Po čemu je bosanskohercegovački SDP, koji danas više podsjeća na radikalnu frakciju Stranke demokratske akcije, socijaldemokratska stranka? SDP sa socijaldemokracijom ima veze otprilike kao i Dodikov SNSD, znači nikakve.

Međutim, važno je održavati iluziju, iako je svima jasno da je socijaldemokracija u Bosni i Hercegovini davno umrla, ako je ikada i postojala, što je nasljeđe iz socijalizma u kojemu je partija bila sveta sveta i nedodirljiva krava koja će nam, inšalah, dati posao i zaposliti nesposobno dijete.

Političke podjele i postizborna računica

Pišući o proteklim izborima, kao najvažniji moment izdvojio sam postizbornu izjavu Bakira Izetbegovića, kojom je praktički najavio postizbornu koaliciju sa SNSD-om, što vrijedi ponoviti: govoreći o formiranju vlasti na entitetskom i državnom nivou, Izetbegović je izjavio da neće praviti vlast s onima s kojima ne mogu donositi zakone. "Radit ćemo s onima koji imaju dovoljno ruku u oba državna parlamenta", istaknuo je.

Nekoliko dana kasnije Izetbegović je najavio veliku "bošnjačku koaliciju", ponudivši SDP-u participaciju u vladi. Proširila se vijest da je SDP u prvi mah pristao, a onda povukao ručnu, kada se na Nermina Nikšića okomila "lijeva" kuka i motika.

"Sudeći prema pojedinim medijskim napisima, neki su u naše ime već završili razgovore, podijelili funkcije, raskinuli saveze i formirali nove koalicije, a da mi koji bismo u svemu tome trebali učestvovati o tome očigledno nismo obaviješteni. Željno iščekujem da saznamo i šta smo sljedeće odlučili", izjavio je Nikšić, iako decidirano nije isključio koaliciju sa SDA.

"O narednim koracima razgovarali smo i razgovarat ćemo sa svojim partnerima i u okviru stranačkih organa, uvažavajući izborni rezultat i potrebu da se osigura odgovorno i funkcionalno djelovanje vlasti", zaključio je Nikšić.

Koalicija SDA i SDP-a kao mogući izlaz

Izetbegović je, iako ne vjerujem da je to iz njegove glave, zapravo predložio dugoročno i održivo rješenje za Bosnu i Hercegovinu. Koalicija Stranke demokratske akcije i SDP-a, kao bošnjački dio šire koalicije, omogućila bi novoj Vladi i na federalnoj i na državnoj razini komotnu većinu koja bi mogla riješiti sva sporna pitanja iz ustava, i postaviti održiv ustavno-pravni okvir Bosne i Hercegovine, bez bojazni od stigme izdajnika.

Korištenje Milorada Dodika kao izlike za sve ili nužne izmjene izbornog zakona u skladu s ustavom, koje se u bošnjačkim medijima prikazuju isključivo kao ustupak Draganu Čoviću, dva su ključna razloga nefunkcioniranja vlasti u Federaciji BiH i na razini Vijeća ministara, za što krivnju isključivo snose bošnjačke stranke.

Kao što Kosovo nije "srce Srbije", niti će ikada više biti, tako ni Bosna i Hercegovina nikada neće postati utopijska građanska država, u kojoj bi vladala matematička većina, što je jasno svima, i u Beogradu i Sarajevu, ali se to nitko ne usuđuje naglas izgovoriti, osim notornog Željka Komšića koji, usprkos porazu, ne odustaje od jeftinog parazitiranja na građanskoj utopiji.

Dakle, SDP, ukoliko su nastojanja Stranke demokratske akcije iskrena, a sve upućuje na to, odlučuje o budućnosti ove zemlje. Daje im se mogućnost da javno i bez ustezanja kažu da "Kosovo nije srce Srbije", a da za to ne snose bilo kakve posljedice. Na ovaj način im se otvara mogućnost da se vrate socijaldemokratskim načelima, jer im više neće trebati jastrebovi poput Denisa Bećirovića i Zukana Heleza koji će za njihov račun privlačiti glasove najradikalnijeg dijela bošnjačkog biračkog korpusa.

U medijima se provlače teze kako SDA na ovaj način želi pasivizirati bezlični SDP, kao što se to ranije događalo s nekim drugim strankama, poput Stranke za BiH, što na svoj način govori o tome kako su građani Bosne i Hercegovine, svojom voljom, postali taoci partiokratskih politika, gdje je važnija budućnost neke stranke nego Bosne i Hercegovine kao održivog modela.

Ne postigne li se dogovor o Izbornom zakonu i bude li se i dalje ignorirala volja birača u Republici Srpskoj, čeka nas novi krug agonije i bezvlašća. Jedina pozitivna stvar je to što u Bosni i Hercegovini rata više neće biti, jer naprosto, zbog demografskih deficita, nema tko ratovati.