Mali čovjek i veliki neljudi

Čovječe pazi
da ne ideš malen
ispod zvijezda!

Antun Branko Šimić, Opomena

Budućnost Hrvata u Bosni i Hercegovini je, izgleda, neupitna, pogotovo nakon izjave Gorana Grlića Radmana, hrvatskog ministra vanjskih poslova, koji je poručio kako se Hrvatska "neće umoriti od upozoravanja na preglasavanje Hrvata u BiH i inzistiranja na njihovoj jednakopravnosti". A što ako se to ipak dogodi i ovaj put? Hoće li se Hrvatska umoriti ili će nastaviti upozoravati? Rezultat je u oba slučaja isti – jedno veliko ništa. Rafalna pucnjava iz praznih pušaka za mandata Gorana Grlića Radmana doživjela je svoj vrhunac. Nikad više grmljavine, a manje kiše, rekla bi stara narodna poslovica.

Sarajevski džemat

Bolje upućene u političke prilike u Bosni i Hercegovini malo što može iznenaditi, međutim, poprilično je iznenađujuće da se oko ove banalne izjave razvila poprilično žestoka rasprava u koju su se, nakon što su se na Radmana okomili politički redikuli iz Sarajeva - ministar vanjskih poslova sarajevskog džemata Elmedin Konaković, bošnjački član Predsjedništva BIH Denis Bećirović i notorni Slaven Kovačević - uključile čak i veteranske udruge HVO-a, što je poprilično iznenađujuće s obzirom da ove udruge nisu oglašavale godinama, pa ni onda kada su morale, koje su stale na Radmanovu stranu.

Bošnjački član Predsjedništva BiH Denis Bećirović optužio je Grlića Radmana za miješanje u unutarnje poslove Bosne i Hercegovine, odnosno sarajevskog džemata, da prevedemo na hrvatski, da bi bilo razumljivije, što i čovjeku s koeficijentom inteligencije sobne temperature ne treba posebno objašnjavati. Slaven Kovačević, kandidat DF-a Željka Komšića za hrvatskog člana Predsjedništva BiH na jesenskim izborima, Radmanove je prijedloge povezao s fašizmom.

Slaven Kovačević kao moralna vertikala koja laprda o fašizmu? Ako je i od Bošnjaka, previše je. Kovačević po svom "antifašističkom" habitusu neodoljivo podsjeća na likove koje je u jugoslavenskim filmovima glumio sjajni srpski epizodni glumac Predrag Milinković, koji je uglavnom glumio sitne policijske agente i špiclove. Ima li išta tragikomičnije od toga da se Izetbegovićev i Konakovićev špicl nameće Hrvatima kao moralna vertikala koja laprda o fašizmu, kojega braniteljske udruge, izgleda, shvaćaju ozbiljno.

Matematika Bakira Izetbegovića

Džematlija Konaković se u odgovoru "braniteljima" dohvatio "matematike" Bakira Izetbegovića po kojoj su Bošnjaci ugroženi, kojim uzepeovci oduzeše sva radna mjesta i funkcije u Federaciji i na razini Vijeća ministara. Konaković je poručio da novih izbornih jedinica neće biti, kao i da je došlo vrijeme za "ravnopravnost Bošnjaka". Mašala!

"Nema novih izbornih jedinica u Bosni i Hercegovini, u našoj zemlji je vrijeme za ravnopravnost Bošnjaka s drugim narodima i za implementaciju presuda međunarodnih sudova. Vrijeme je za ravnopravnost Ostalih s pripadnicima konstitutivnih naroda te za poštovanje Ustava BiH koji nalaže zastupljenost u skladu s posljednjim popisom stanovništva. Dobra volja ljudi koji vole Bosnu i Hercegovinu nije slabost, pogrešno ste to procijenili", izjavio je vrli sarajevski džematlija, koji je očito zamijenio Ustav BiH i Islamsku deklaraciju Alije Izetbegovića.

Gdje je u cijeloj ovoj priči nestao Bakir Izetbegović, kojemu se vlastita "matematika" obila o glavu na prošlim predsjedničkim izborima, kada su se glasači Stranke demokratske akcije preigrali u Komšićevu korist, zbog čega je Bakir Izetbegović izgubio mjesto u Predsjedništvu BiH? Nema ga nigdje. Njemu je, izgleda, došlo iz guzice u glavu, shvatio je da je svaki glas za vlaha Slavena, glas manje za njega, te da je moguće ponavljanja scenarija s proteklih izbora, što bi dovelo do njegove potpune marginalizacije.

Potkoženi birokrati

Hrvatske braniteljske udruge, zapravo par dobro potkoženih birokrata koji su svoje uloge u ratu debelo naplatili, koji su samo produžetak politike HDZ-a, optužile su političare iz bošnjačkih stranaka da preglasavanjem i nametanjem političara Hrvatima provode politiku nalik onoj Slobodana Miloševića u bivšoj Jugoslaviji.

Reakcija je uslijedila nakon što su bošnjački dužnosnici osudili istup hrvatskog ministra vanjskih poslova Gordana Grlića Radmana. Ako ništa, mogli su "glasnogovornici" braniteljskih udruga pronaći barem neku originalniju floskulu, bez obzira što je utemeljena na poprilično jakoj analogiji, iako usporedbe Elmedina Konakovića i Denisa Bećirovića s jedne, i Slobodana Miloševića, karizmatičnog balkanskog mesara, s druge strane djeluju pomalo tragikomične.

U priopćenju se višestruki izbor Željka Komšića za hrvatskog člana Predsjedništva glasovima bošnjačkih birača uspoređuje i s Miloševićevim uspostavljanjem poslušne većine u Predsjedništvu bivše Jugoslavije preko predstavnika Srbije, Crne Gore, Vojvodine i Kosova, s notornim Sejdom Bajramovićem.

"Kao što su odgovorili Miloševićevoj ratnoj mašineriji, Hrvati će se i danas demokratski, politički i svim legitimnim sredstvima obraniti od učenika iste politike majorizacije i hegemonije", poručili su iz Koordinacije udruga Domovinskog rata HVO-a u BiH. Mašala! Ovo priopćenje, da se nakratko vratimo na filmske reference, kao da je pisao poručnik Gruber iz britanske serije "Alo, alo!".

Diplomacija iz hobija

Dosada je sto puta rečeno kako narod, odnosno mitski "mali čovjek", zaslužuje vlast kakvu ima. Veliki ruski književnik Anton Pavlovič Čehov u svojim je pričama, između ostalog, i razbijao mit o plemenitom "malom čovjeku", prikazujući ga zapravo onakvim kakav jeste. Kod Čehova je taj mali čovjek komičan i patetičan, koji ne može nadvladati vlastitu poltronsku i ropsku narav. Gornji slučaj je zoran primjer namještene cirkuske predstave za "malog čovjeka" koji se nijednog trenutka neće zapitati za koga glasa.

Predstavnici braniteljskih udruga, utonuli u mehke cicove snažnih njemačkih automobila, odavno ne žive u stvarnom svijetu. Da žive, barem bi dosada pokoji put reagirali na katastrofalno stanje ratnih veterana, ne bi branili lik i djelo Gorana Grlića Radmana, bogatog hrvatskog poduzetnika koji se iz hobija bavi diplomacijom.

Ni na bošnjačkoj strani stvari ne stoje puno bolje. Na žalost, pored patološkog nedostatka empatije, našim političarima fatalno nedostaje minimum socijalne inteligencije, što "malom čovjeku", naravno, nimalo ne smeta. Tijekom Svjetskog prvenstva u nogometu, Denis Bećirović je boravio u Kanadi, gdje je gledao prvu utakmicu Bosne i Hercegovine na Svjetskom prvenstvu.

Po pisanju medija, bosanskohercegovački proračun je Bećirovićeva patriotska gesta koštala oko 300 tisuća konvertibilnih maraka. Doduše, Bećirović se tom prilikom na visokoj državnoj razini susreo s jednim Bosancem i Hercegovcem čija amidžinica poznaje čovjeka koji je studirao s kanadskim premijerom. Nedavno su mediji objavili fotografiju Denisa Bećirovića i prve bošnjačke dame u haljini koja navodno košta par tisuća eura. Ima se, može se. Za sve druge tu je Pomozi.ba.