Koncept nule, s druge strane, nije toliko dohvatljiv ljudima. Primjerice, ako biste bili pećinski čovjek, vjerojatno ste znali brojati, brojni su dokazi na nalazištima širom planeta da su ljudi znali brojati. Šta ja znam, nije isto kad u lovu ulovite dva zeca ili tri zeca, nije isto kad od kremena napravite tri alatke ili četiri alatke. Međutim, nula nije bila dohvatljiva našim prethodnicima.
Kad imaš dvoje djece, imaš dvoje djece, kad uloviš jednog zeca, ulovio si jednog zeca, ali nitko nema nula djece, niti je ulovio nula zečeva, jednostavno nisi roditelj ili nisi lovac. Radi nešto drugo, crtaj po pećini, hajvanu.
S problemom nule prvi su se susreli drevni Sumerani. Oni su izmislili matematiku u njenom najosnovnijem obliku, na bazi 60. Sad, nećemo se svađati što nije deset, kao da smo mi znali za najjednostavniju bazu do nedavno, Britanci još uvijek računaju na osnovi broja 12, a Amerikanci još uvijek visinu računaju u stopalima. Treba čovjeka pošteno izgaziti da ga izmjeriš.
Oni su pisali posebnim znakovima, klinastim pismom, je li, a onda su određene crtice koristili kao brojeve. Jedan aš je bio jedan, dva aša su bila dva, a kad bi bilo deset aša, onda je to bio diš. I tako bi ih opet džidžali do 60 pa ispočetka. Zašto baš 60, ne znamo, ali je realno bio problem napisati više od šest diša u jednu onu 'kuću' kako su oni zapisivali na glinenim pločicama. I tako su Sumerani znali ukupno 3600 brojeva, jer tehnički nije ni bilo takve pločice da se više aša i diša napiše. Kad kažem ukupno do 3600, to je 60 puta 60, jer su kao i mi danas, pisali u logičnim kolonama, zadnji broj s desna bio bi jedinice (aši), onda bi išli u sljedećem redu desetice (diši) i prvi red u maksimalno trobrojnoj koloni bi bio diši diševa ili kako se to već zvalo, nisam ekspert ipak.
E sad, odakle im nula?! Pa nakon nekog vremena su shvatili manjkavost ovakvog zapisivanja brojeva, kad bi napisao primjerice 601, ako se pisalo u pravilnim razmacima od šest diševih diša pa ništa pa jedan aš, to se moglo shvatiti, ali nije svaka pločica imala fizičku diobu da bi bilo jasno čega nema. I onda nisi znao piše li 601, 61 ili jednostavno 6.
I onda je jedan mudri Sumeranin, a mogu se kladiti neki što je posuđivao pare ili trgovao mnogo, sigurno ne neki iz vlasti, uveli su mali znak koji je označavao 'ovdje nema'. Tako da se na bilo kojoj pločici, čak i ako se prepisivalo neki ugovor, znalo, vidiš ovdje nema. I onda bi onaj gore spomenuti broj glasio šest diševih diša, ovdje nema, jedan aš. I to je bilo sasvim jasno, mada nisu znali da je u pitanju nula.
Nulu su ipak definirali nešto kasnije, tko drugi nego Grci, ali su je istodobno s definiranjem, jednako tako i protjerali iz upotrebe.
Pitagora, čuli ste za njega definitivno, ne možeš okrečiti stan bez da se nekoliko puta ne spomeneš Pitagorinog najpoznatijeg izuma – kvadrata dviju kateta i hipotenuze. Naravno, i sve što ide uz tu geometriju, primjerice, računanje površine zida koji treba okrečiti. E sad, Pitagora je u svoje doba bio toliko pametan lik koliko je bio i lud. On je njima bio svjetovni i vjerski guru, nešto kao Zlatko Lagumdžija političkoj ljevici u nas.
Pitagora je bio asketa, digitalni nomad i propovjednik grčkog stila življenja. Skončao je kao i mnogi američki selebi, na jugu Italije, u nekakvoj izoliranoj vili, okupanoj valovima i suncem. Njegovo je vjerovanje bilo da su brojevi sveti, i da se svakom može zadati neki božanski oblik. Tako je, primjerice, broj tri bio trokutast, logično, dok je broj četiri bio četvrtast. Genijalno, tako pitko i jednostavno. Savršeno. Svaki od brojeva imao je neki zadani oblik po kojem mu se određivala veća svrha, pa je bilo tih savršenih brojeva, tipa 6 je opet bio trokutast, dok je 9 bio kvadratičan. Brojevi koji nisu u to spadali, kao dva, najčešće bi bili brojevi usmjerenja ka nečemu višem i božanskom, tako je 7 tehnički bio linija, i samim time, ciljao je visoko uvis.
I onda je Pitagora, koji je poznavao i sumerske običaje pisanja brojeva jer su ih raširili trgovci, pogotovo s Krete, on je tako upoznao 'ovdje nema' odnosno nulu.
Za drevne Grke, a svakako i Pitagoru, nula je bila vjerski problem. Nula je sve što je suprotno Olimpu, nula je Oblivion (ništavilo) i za Grke je značila sam pakao. Samim time, Pitagora je svojim učenjem i pogotovo utjecajem na politiku, zabranio nulu. Nema ovdje nema.
Tim jednim potezom Pitagora je zaustavio razvoj drevne matematike, što je nama danas logično da poslije geometrije slijedi algebra i onda su čak i stari Rimljani, makar su imali dosta modernih izuma, poput pošte, javne uprave, masovne proizvodnje i osnovnih principa parnog stroja, ostali zakinuti za osnovni detalj, jednu suvislu teoriju svega toga što znaju i onda se naprosto na vrhuncu sve raspalo uz golemu korupciju, mito i na samom kraju navalu barbara sa sjevera.
Ali dobro, odakle nama nula?
Indija. Odgovor je Indija. Isto kako su trgovci prenijeli sumerski 'ovdje nema' do antičke Grčke, prenijeli su i do te neke antičke Indije, kako se to zvalo Bharat (i kako Hindusi žele da se Indija opet zove). Za razliku od Grčke gdje je nula označavala prokletstvo, pakao, u Indiji je cilj života i reinkarnacije bio preći u ništavilo. Njima je nula bila kao krava, nešto što je usputno tu, a uistinu je sveto i treba ga poštivati.
Nula se kasnije retroaktivno vratila Arapima, koji su bili sjajni matematičari i sasvim logični ljudi, te su i izmislili naše, to jest, tada, arapske brojeve. Tu dolazi drugi lik u fokus, isto je živio onako prilično asketski, putovao, propovijedao i slično. Fibonacci, vrlo poznat računovođa, matematičar, filozof i šta sve ne, čuli ste sigurno za njegov niz, njegov oblik potrage za savršenstvom. U toj potrazi sa savršenstvom Lionardo Fibonacci je obišao Mediteran i negdje u Africi se slučajno upoznao s tim hinduskim načinom računanja koji su usavršili Arapi svojim brojevima.
Zamislite oduševljenje čovjeka koji je godinama vodio knjige Svetog Rimskog Carstva i jadan se maltretirao zbrajajući i množeći komplicirane rimske brojeve koji nisu poznavali koncept nule. I kad je vidio da Arapi to sve riješe s par malih črčkarija na platnu ili papirusu. To mora da je savršenstvo od dragoga Boga samog, sigurno da je pomislio tada 33-godišnji Lionardo (zanimljivo da se mnogi pametni ljudi zovu Leonardo... da Vinci, Buonarroti, Dicaprio...).
To svoje 'otkriće', nadahnuće, što li već, Fibonacci je podučavao i druge i konačno je došlo do revolucije u matematici i u konačnici, do brzog razvoja Europe, zajedno s Gutenbergovom presom, to dvoje, Fibonaccijeva nula i knjige, doveli su do europske dominacije svijetom već nekoliko stoljeća unatrag.
Velika otkrića kontinenata, dokazivanje da je Zemlja ravna k'o Lopezino dupe, pa parni stroj pa tranzistori, radio, laseri i za tren oka, evo nas ovdje gdje jesmo, na korak da se istrijebimo atomskim oružjem ili plastikom, šta proključa prvo.
Činjenica je da je u ovim globalnim otkrićima Balkan ostao izoliran. Vjerojatno jer je bio tako pametan kakav je bio, Pitagora se odlučio izolirati u današnjoj Italiji, a ne na Balkanu, jer pobogu, ovaj komad zemlje je oduvijek bio proklet. I hajde što mi ovdje nismo čuli za zabranu nule, totalno nas je taj problem zaobišao, na našim stećcima brojili su do pet, toliko br'te imaš prstiju. Kakva nula.
Došli su Osmanlije i nula je bila raja, onda su došli Mađari i Austrijanci i nula smo opet bili mi. Onda je došao Josip i nula je bila kontrarevolucionarna, disident. I tako, nula do nas dolazi tek nedavno, odlukom Vlade Federacije Bosne i Hercegovine da će minimalna plaća biti jedna plata s puno nula. Ono, jedan i ne jedna, ne dvije, nego tri nule jer toliko je konstitutivnih naroda. Veeeelika plaća, jedan diš diševa para. Nema to svatko, samo Zapadna Njemačka kakva je Federacija BiH. Ostalima šipak. Oni su nula, kaže bh. Ustav. U biti to tehnički isto ne postoji. Znači, veeeeelika nula.
I Vlada Federacije BiH otkrila je algebru, znači, skoro dvije tisuće godina nakon što su je drevni Grci zabranili, nekih 15 stoljeća nakon što su je Arapi ponovno otkrili, nekih tisuću godina nakon što su je Europljani ponovno otkrili.
Mi, kao svjetska nula, sad smo baš saznali za nulu. Inače, osnovica naše matematike nije ni dva ni 6 ni deset ni 16 ni 60, nego je 41,6, toliki je porez na bruto, što treba otkinuti Vladi Federacije mjesečno. Nije čak ni onih državi devetina, crkvi desetina, što je tehnički bilo 21 posto. U ovih je 41,6 osnova svega.
Moralo je ekonomsko socijalno vijeće da im objasni zadnjih dana da su matematiku otkrili još drevni Sumerani, da su je usavršili Arapi, da nam je obznanio Fibonacci i da jednostavno nema razloga da izmišljamo toplu vodu, da treba kolektivni ugovor da se jednom zauvijek uskladi s osnovnim zakonima termodinamike, odnosno da se usklađuje sa stvarnom tržišnom nulom na računu, a koja itekako ovisi o ratovima, cijeni nafte, kave, kakaa i ostalih potrepština na globalnom tržištu.
I uostalom, šta ćemo s onima kojima radnik nije nula pa su i prije imali šive nego diš diševa plaće. Umjesto da gazde oporezujemo, mi udarili po radniku. I opet će platit tko drugi nego svi mi sirotinja skupa.
Eto, danas nema neke pametne poruke, osim da nula postoji oduvijek, ali je eto otkrivamo postupno u raznim dijelovima svijeta. I da nula nije ništa strašno, bogohulno, nego da jednostavno znači 'ovdje nema'. I da vi niste nula, makar se u strankama prema vama tako odnosili. Vi ste vrijedni, vi ste tu, ako ste nula, onda ste dekadska nula, znak da ste za klasu vrijedniji. Vrijedniji nego što vas doživljavaju neki tamo Neka i Buačeva i ne znam ti ni ja tko još u posljednje vrijeme negira postojanje čovjeka u ovoj zemlji.
Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Bljesak.info. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.
