Rezultati po autoru: Berislav JURIČ

U tužnoj zemlji, u kojoj se podgrijava tuga i u kojoj je tuga jedini ponos, tužno je da javna ličnost opsuje majku javno bilo kome a kamoli predsjedniku susjedne države.

Isti ti ljudi koji su prosuli mozak na sarajevskim ulicama, prosut će tintu na glasačkim listićima za manje od mjesec dana i psovat će, gladni, što država ne mijenja ime.

Službeno, počela je predizborna kampanja u BiH. Neslužbeno, ona traje odavno i u njoj je ispričano sve ono što ćemo slušati idućih mjesec dana.

Dok se naši dužnosnici desetljećima zabavljaju, mi svoj nos guramo daleko preko granica da ne bismo otkrili da je zadah ove zemlje dijelom i zbog trulih nas.

Mostarci su Lani dali stan, i dali bi joj puno toga više da svoje ruke u sve nisu upetljali oni koji puno pričaju a malo rade.

Mi nastavljamo po svom. Gledamo kako nam zemlja gori, likujemo tko više bježi iz zemlje, plješćemo fosilima na govornicama i, kunući se u ljubav, klepećemo novim mržnjama...

''Bosanci bukvalno procvatu kad se nađu u uređenom sistemu'', govorio je prije točno godinu dana prvi buket u Bošnjaka. Možda da i on ode negdje procvasti.

Režim je snimao studente koji prosvjeduju zbog previsokih školarina, a odgovorni ni dan danas nisu rekli slova o novcu...

SDA je našim novcem platila sms-poruke kojima je nagovarala građane da na Klixovoj anketi biraju Izetbegovića kao najboljeg za Predsjedništvo. U sms-u je snaga.

Hercegovina opet gori. Vatrogasci s oldimerima brane kuće i gledaju u nebo. Oni što su po zakonu podigli sebi plaće češkaju se uz vodu razmišljajući možda kako su komplicirani zakoni zemlje…

Brani Lana Pudar ideju da u svima nama klija klica borca i da se - unatoč idiotima u foteljama i žabokrečinama i krvi u našim vodama – može ako se hoće.

Svoju dosadnu politiku i svoje razočarano i mlitavo glasačko stado HDZ BiH pokušava nabrijati sapuničarenjem oko imena kandidata za Predsjedništvo BiH.

BiH je država u kojoj ne smije svima biti dobro. Gorivo, valjda kao i kruh, ne smije pojeftiniti da bogati ne bi manje trošili.

Naime, Hrvati Bosne i Hercegovine, za razliku od drugih naroda u zemlji koja čeka izbore, još uvijek ne znaju tko će im biti kandidat za najgalamljenije mjesto u politici.

Dakle, dužnosnike u BiH ovoga puta koštali su biciklo i suncobran. Drugi, koji ne pedalaju i ne pješače, još uvijek mogu raditi što hoće.

Suživot u BiH, s vremena na vrijeme, obuče nešto puno kraće od minjaka i natakne se na štikle pod kojima šljapka rastopljena glupost i zvoni osušena krv.

Papir, je li, trpi svašta, ali 101 razlog je i u političkoj jami bosanskohercegovačkog glumljenja demokracije previše.

Opet se traže krivci u BiH. Prioritet je sasuti što više patriotizma u priopćenje i graditi državu slovima ne mareći za brojeve. Osim na računima.

Dobili smo još jednog borca za Predsjedništvo. Šefik Džaferović je, ako je vjerovati navodima Halida Genjca, sačuvao fotelju u Predsjedništvu za Bakira Izetbegovića.

Europa službeno kaže kako je ovo najveća kriza u poslijeratnoj BiH. Mi smo krize prestali brojati. Ratovi se lakše broje.

Praznik rada u zemlji u kojoj nema promjena jer su se jasle natrpale onima kojima je draža mjesečna sigurnost od budućnosti njih i njihove djece…

Upozorava se na veliku krizu koja će u BiH doći nakon ove velike krize i biti veća od svih velikih kriza koje smo proživjeli. Onda će se naći način da se donese proračun i sve će biti kao prije.

Obilježavaju se obljetnice. Trabunjaju potrošeni likovi o pobjedama, o žrtvama kunući se da ćemo mi rado poginuti i u budućnosti i da će oni preživjeti da opet trabunjaju.