Kakav je život bio prije 90 godina? "Žene su rađale po sedmero ili osmero djece i to je bio problem"

Digitalni arhiv Široki Brijeg objavio je fotografiju obitelji Ivaćka i Milice Marušić iz Mokrog sa šest sinova, snimljenu 1937. godine.

Fotografija je godinu poslije objavljena u Napretkovu Hrvatskom narodnom kalendaru za 1938. godinu, uz tekst dr. Vencela Kosira pod naslovom “Problem Hercegovine”.

U arhivskoj objavi navodi se kako je autor kroz primjer obitelji Marušić pokušao objasniti uzroke siromaštva, prenapučenosti i podjele poljoprivrednog zemljišta u tadašnjoj Hercegovini.

Tekst Vencela Kosira prenosimo u cijelosti:

Problem Hercegovine

Već dvije godine ne čujemo vapaje za pomoć gladnoj Hercegovini. Odahnuli su jadni Hercegovci koji se nalaze izvan Hercegovine. Ne moraju više slušati novinske izvještaje, skupove i apele pojedinaca za pomoć njihovoj siromašnoj domovini. Čime se Hercegovina utješila? Prošle je godine Hercegovcima duhan plaćen 15,25 dinara po kilogramu i oni više ne vape za pomoć. Pitanje je bi li se pitanje prehrane Hercegovine skinulo s dnevnoga reda čak i kada bi se duhan stalno plaćao po toj cijeni. Ne bi. To je samo privremeno rješenje. Ni isušivanje polja neće konačno riješiti krizu Hercegovine. Hercegovina je prenapučena.

Prenapučenost i nedostatak obradive zemlje

Hercegovina bi možda sa svojih gotovo 100.000 hektara obradive zemlje mogla prehraniti 300.000 stanovnika kada bi zemlja bila plodna i ravnomjerno raspoređena. Međutim, kotarevi Mostar, Ljubuški i Stolac imaju više od polovice stanovništva Hercegovine, a manje od trećine njezine površine. Ti su kotarevi prenapučeni. Sadnjom duhana gotovo su zasićeni. U pričuvi ostaju polja pod vodom, kojih u Hercegovini ima 17. Najveća su Bekijsko polje, Mostarsko blato i Popovo polje. Kada se ta polja isuše, dobit će se dosta dobre obradive zemlje, ali ni to neće konačno riješiti krizu Hercegovine. Samo manji dio stanovništva ima zemljište u tim poljima.

Hercegovci su prije rata odlazili u Ameriku i ondje tražili zaradu. Otkako je iseljavanje u Ameriku ograničeno, odnosno gotovo potpuno obustavljeno, ostaju kod kuće. Nisu imali škole kako bi se obrazovali i tražili službu, a nisu odlazili ni izučavati zanate. Sinovi dijele očevinu na jednake dijelove. Iz generacije u generaciju imetak se dijeli na četvero, petero, pa čak i devetero nasljednika. Hercegovačke su obitelji zdrave, djeca brojna, a to je jedan od glavnih uzroka osiromašenja kraja. Hercegovina je siromašna kruhom jer je bogata djecom. Navest ću samo jedan primjer.

Obitelj Marušić kao primjer

U selu Mokrom kraj Širokoga Brijega dobro su živjela braća Mate i Jozo Marušić. Imali su oko 40.000 četvornih metara oranice i oko 60.000 četvornih metara šume. Nakon rata podijelili su imanje. Jozo je sa svoja tri sina, Rudom, Ivačkom i Božom, dobio 20.000 četvornih metara oranice i 30.000 četvornih metara šume. Jozin drugi sin Ivačko već ima šest sinova. Najstarijemu je tek 12 godina. Ivačku pripada trećina očevine, odnosno 6.500 četvornih metara oranice i 10.000 četvornih metara šume. Njegovu najstarijem sinu, koji će za desetak godina i sam osnovati obitelj, pripada samo šestina očevine, odnosno 1.100 četvornih metara oranice i 1.660 četvornih metara šume. Taj izračun vrijedi pod pretpostavkom da Ivačko više ne bi imao djece. Međutim, njegovoj supruzi Milici tek je 29 godina. Rođena je 1908. godine.

To je jedan od glavnih uzroka siromaštva Hercegovine. Nije riječ samo o jednom izdvojenom slučaju. Takvih primjera ima mnogo. Hercegovačka žena prosječno rodi sedmero ili osmero djece.

Preseljavanje kao moguće rješenje

Jedini je lijek za krizu Hercegovine preseljavanje u bogatije krajeve: Bosnu, Posavinu i Slavoniju. To bi se moglo provoditi sustavno. Cijena zemlje u Hercegovini mnogo je viša nego u tim krajevima. Hercegovac svoju duhansku ili poplavnu zemlju može prodati za tri do šest dinara po četvornome metru. U Slavoniji može kupiti četvorni metar zemlje za jedan do dva dinara, a u Bosni za 0,25 do jedan dinar. Slavonska bi mu zemlja davala dva do tri puta veći urod nego hercegovačka. Tako bi Hercegovac, uz isti rad i trud, u Slavoniji imao šest do deset puta veći prihod nego u Hercegovini. Bosanska zemlja, izuzev Posavine, ne bi davala veći urod od hercegovačke, ali bi urod u Bosni bio sigurniji. Zemlja je ondje manje izložena prirodnim nepogodama: tuči, suši i vjetru, odnosno buri. Osim toga, mogao bi bolje razvijati stočarstvo i voćarstvo.

Pitanje je samo na koji bi se način to moglo provesti. Smatram da bi najbolje bilo kada bi se pronašao neki novčani zavod, možda i Napretkova zadruga, koji bi Hercegovcima odobravao kredite uz zalog njihovih nekretnina u Hercegovini kako bi u Slavoniji mogli kupiti kuću i nešto zemlje. Hercegovci bi se brzo snašli i za kratko vrijeme proširili svoj imetak. Posjed u Hercegovini lako bi se prodao. Hercegovac je željan zemlje. Štedio bi i od zalogaja kako bi omogućio kupnju.

Za to bi trebalo imati stalnog posrednika koji bi preko organizacija Napretka, Gospodarske sloge i Seljačke sloge tražio zemlju koja se prodaje te o tome izvještavao Hercegovinu. Jedino bi se na taj način moglo početi sustavno rješavati pitanje krize Hercegovine. Odmah bi se iz mostarskoga i ljubuškoga kotara moglo iseliti 10.000 obitelji.

Industrija bez većih izgleda

Drugoga rješenja nema, osim otvaranja industrije u Hercegovini u kojoj bi se narod mogao zaposliti. Međutim, za to nema izgleda i zato o tome ne treba ni govoriti. Iskopavanje boksita privremeno je rješenje koje će trajati samo nekoliko godina. Ono bi tek moglo pomoći iseljavanju.

Fotografija sačuvana gotovo devet desetljeća

Prema podacima Digitalnog arhiva Široki Brijeg, Ivan Ivaćko Marušić rođen je 1904., a preminuo 1940. godine. Njegova supruga Milica živjela je od 1908. do 1983. godine.

Pokopani su na groblju Mekovac.

Fotografija obitelji snimljena je 1937. godine u Mokrom kod Širokog Brijega te danas predstavlja vrijedan zapis o obiteljskom životu i društvenim prilikama u Hercegovini između dvaju svjetskih ratova.