Avioni koji su padali oko Mostara: Od bombardera iz Drugog svjetskog rata do tragedije u Jasenici
Potraga za zrakoplovnom nesrećom koja se, prema sjećanju jednog čitatelja Bljeska, navodno dogodila početkom osamdesetih na Čvrsnici i u kojoj su dvije mlade žene preživjele pad aviona, otvorila je mnogo širu priču o zrakoplovnim nesrećama na području Mostara i Hercegovine.
Pregled službenih baza, međunarodnih registara, vojnih evidencija, stručnih radova, starih novinskih zapisa i privatnih zrakoplovnih arhiva pokazuje da je u desetljećima iza nas na širem mostarskom području doista stradao iznenađujuće velik broj zrakoplova, ali da dio tih slučajeva nikada nije ušao u standardne civilne baze.
WWII
Najstariji tragovi vode u Drugi svjetski rat, kada je Mostar zbog aerodroma, željezničke infrastrukture i vojnog značaja bio česta meta savezničkog zrakoplovstva. U znanstvenom radu o savezničkom bombardiranju Mostara navodi se da se nad gradom ili u njegovoj neposrednoj okolici srušilo najmanje šest američkih bombardera. Jedan od dramatičnijih slučajeva dogodio se 14. siječnja 1944., tijekom velikog napada na mostarski aerodrom. Američka 15. zračna armija toga je dana prema vlastitoj evidenciji u napad poslala 140 bombardera B-17, uz snažnu lovačku pratnju.
Prema istraživanju objavljenom u časopisu Hercegovina, tijekom te operacije izgubljen je i jedan B-24 Liberator. Zrakoplov je, prema rekonstruiranim podacima, greškom dospio ispod drugog bombardera upravo u trenutku kada je ovaj ispuštao bombe. Dvije bombe pogodile su B-24, devet članova posade je poginulo, a dvojica su se uspjela spasiti iskakanjem. Nekoliko mjeseci poslije, 3. travnja 1944., njemački lovci kod Mostara oborili su B-17 broj 42-39986. Dvojica članova posade poginula su, dok je sedam članova uspjelo iskočiti padobranima i potom završilo u njemačkom zarobljeništvu.
Još jedan B-24 stradao je 17. travnja 1944. nakon povratka s misije nad Beogradom i Zemunom, a istraživanja navode da je pao na sklonište na Panjevini. Dana 18. svibnja iste godine njemačka protuzračna obrana oborila je B-17 nakon misije nad rumunjskim Ploieştijem. Avion je pogođen između Mostara i Čapljine i pao je kod Stubice kraj Ljubuškog. U njemu je bilo 11 članova posade, od kojih je osam poginulo, a lokalno stanovništvo pokopalo je stradale. Američki arhivski podaci identificiraju taj zrakoplov kao B-17 serijskog broja 42-106991 iz 99. bombarderske grupe i 347. eskadrile.
U ratno razdoblje pripada i zagonetni britanski Wellington čiji su ostaci desetljećima ležali visoko na Čvrsnici. Taj slučaj posebno je zanimljiv zbog priče čitatelja koji je upravo Čvrsnicu naveo kao mjesto navodne nesreće početkom osamdesetih. Međutim, dostupna istraživanja pokazuju da olupina na Čvrsnici pripada britanskom bombarderu iz Drugog svjetskog rata i da u tom slučaju nije bilo dvije preživjele žene. Svih pet članova posade je poginulo.
Nakon rata
Prvi poslijeratni slučaj koji se pojavljuje u velikim međunarodnim bazama datira iz 27. rujna 1948. Riječ je o jednomotornom Noorduynu UC-64A Norsemanu koji je prema Bureau of Aircraft Accidents Archives bio na preletu prema Izraelu. Zrakoplov je trebao biti isporučen izraelskom ratnom zrakoplovstvu, ali je tijekom leta udario u planinu u blizini Mostara. Baza navodi oznaku 43-35417, ali istodobno upozorava da registracija nije potpuno potvrđena, dok sudbina posade ostaje nepoznata. To je dobar primjer koliko su pojedini događaji iz tog vremena slabo dokumentirani i koliko treba biti oprezan s kategoričnim zaključcima.
Jedan od najbolje dokumentiranih i ujedno nevjerojatnijih slučajeva dogodio se 25. kolovoza 1962. godine. Douglas C-47A, odnosno civilna verzija poznatija kao DC-3, registracije YU-ABH, letio je između Beograda i Mostara. Tijekom spuštanja prema Mostaru posada je imala problema s motorom te je kapetan pokušao prinudno sletjeti na planinski teren.
Avion je završio na padini Prenja, približno 28 kilometara sjeverno od mostarskog aerodroma. Nakon udara izbio je požar i zrakoplov je potpuno izgorio.
U njemu su bila četiri člana posade i 28 putnika. Svih 32 ljudi uspjelo je izaći iz aviona i preživjeti.
Upravo je taj događaj jedan od razloga zbog kojih se priča čitatelja o preživjelima nakon pada aviona na hercegovačkoj planini ne može jednostavno odbaciti kao potpuno izmišljena. Pad aviona na planini, prilaz Mostaru i čudesno preživljavanje doista su se dogodili, ali dvadeset godina prije godine koje se čitatelj sjeća i to na Prenju, a ne na Čvrsnici.
Sljedeći dobro dokumentirani civilni slučaj na širem području Hercegovine dogodio se 5. veljače 1979. kod Trebinja. Poljski PZL-Mielec An-2PF registracije SP-TBB bio je na preletu iz Poljske prema Tunisu kada se u lošim meteorološkim uvjetima i uz nisku naoblaku zabio u planinu Bjelasicu, oko 20 kilometara sjeverozapadno od Trebinja. Olupina je pronađena svega 25 metara ispod vrha planine. Sva tri člana posade su poginula, a međunarodna baza slučaj klasificira kao kontrolirani let u teren, odnosno CFIT.
Osamdesete godine
U osamdesetim godinama slika postaje znatno složenija. Mostar tada nije bio samo civilni aerodrom nego jedno od ključnih središta jugoslavenske zrakoplovne industrije. U SOKO-u su se proizvodili Galeb, Jastreb, Orao i drugi tipovi vojnih zrakoplova, a na mostarskom aerodromu odvijali su se vojni, probni i trenažni letovi. Zbog toga se u vojnim i privatnim evidencijama pojavljuju udesi kojih nema u klasičnim međunarodnim civilnim bazama.
Najčvršće dokumentiran među njima je slučaj od 10. travnja 1983. godine. Specijalizirana evidencija pojedinačnih primjeraka Orla navodi da je kod Mostara izgubljen izviđački dvosjed INJ-22 evidencijskog broja 25603. Pilot je bio kapetan Milašin Radović iz 353. izviđačke eskadrile, koji se uspješno katapultirao. Ista evidencija navodi zanimljiv detalj da se njegovo izbacivo sjedalo kasnije našlo u zbirci Muzeja jugoslavenskog ratnog zrakoplovstva.
Privatne evidencije gubitaka bivšeg Jugoslavenskog ratnog zrakoplovstva navode još jedan Orao kod Mostara 28. kolovoza 1985. godine. U zapisu stoji NJ-22, nepotpun evidencijski broj koji počinje s 25, jedinica 784. puk/97. avijacijska brigada, pilot Bosnić te napomena da se udes dogodio zbog ''složene meteorološke situacije''. Taj podatak pojavljuje se u više prijepisa iste privatne liste, ali za sada nije pronađen javno dostupan službeni izvještaj JRV-a kojim bi se mogli potvrditi svi navedeni detalji. Zato ovaj slučaj treba navoditi kao vrlo ozbiljan trag iz specijalizirane vojne evidencije, a ne kao potpuno zatvorenu i službeno rekonstruiranu nesreću.
I upravo je godina 1985. zanimljiva zbog početne priče koju istražujemo. To je samo nekoliko godina od navodne 1982. koju je čitatelj spomenuo, a u Mostaru je doista izgubljen vojni zrakoplov s preživjelim pilotom. Nema, međutim, nikakvog podatka o dvije žene, putnicama ili pastiru koji ih je pronašao, a što je nama čitatelj napisao u mailu.
Godine 1986. privatna evidencija bivšeg JRV-a bilježi još dva hercegovačka događaja. Prvi je pad helikoptera Gazela evidencijskog broja 12608 kod Širokog Brijega. U privatnom popisu navodi se da je helikopter zakačio dalekovod te da su poginuli Dojčinović i kopilot. Postojanje gubitka Gazele 12608 kod Širokog Brijega u svibnju 1986. ne potvrđuje samo privatna lista nego i Aviation Safety Network, što ovom slučaju daje znatno čvršću potvrdu.
Ista privatna vojna evidencija za 1986. navodi i G-2 Galeb broj 23132 kod Mostara. Prema tom zapisu, pilot se katapultirao, a kao razlog je navedeno neizvlačenje stajnog trapa. Točan datum u javno dostupnom prijepisu nije naveden, a službeni vojni izvještaj zasad nije pronađen, pa i ovaj podatak ostaje u kategoriji dobro definiranog, ali ne potpuno službeno potvrđenog vojnog događaja.
Postoje i fragmentarni navodi o još jednom ranom Orlu izgubljenom na području Mostara oko 1980. godine, pri čemu se u pojedinim forumskim raspravama spominje ulazak ptice u motor. Međutim, za takav slučaj trenutačno nema dovoljno čvrste neovisne dokumentacije da bi se datum, serijski broj ili okolnosti mogli objaviti kao činjenica. Upravo ovakvi tragovi pokazuju problem istraživanja vojnih nesreća iz Jugoslavije: privatni popisi često sadržavaju podatke bivših pripadnika JRV-a, ali su ponegdje nepotpuni, s nedostajućim datumima ili brojevima zrakoplova.
Nakon 1990. godine
Ratno razdoblje od 1992. do 1995. dodatno komplicira sliku jer su iznad Hercegovine djelovali vojni avioni i helikopteri različitih strana, a zračni prostor BiH od 1993. nadzirali su NATO i UN. Dokumenti Ujedinjenih naroda, primjerice, bilježe niz neodobrenih helikopterskih letova upravo u okolici Mostara. U listopadu 1993. NATO je zapazio dva bijela helikoptera oko 30 kilometara zapadno-jugozapadno od Mostara, a u zasebnom slučaju helikopter je viđen svega četiri kilometra jugozapadno od grada i nekoliko puta je slijetao i uzlijetao u području mostarskog aerodroma.
Međutim, u pregledanim službenim i međunarodnim bazama zasad nije pronađen jasno dokumentiran ratni pad zrakoplova neposredno kod Mostara koji bi se mogao uključiti u isti niz civilnih i mirnodopskih nesreća bez dodatne arhivske provjere. Ratni gubici stoga zahtijevaju zasebno istraživanje vojnih dnevnika, izvještaja UNPROFOR-a, NATO-a, HVO-a, Armije BiH i VRS-a.
Pogibija makedonskog izaslanstva
Najpoznatija poslijeratna zrakoplovna nesreća povezana s Mostarom dogodila se 26. veljače 2004. godine. Beechcraft Super King Air 200, registracije Z3-BAB, Vlade Republike Makedonije letio je iz Skoplja prema Mostaru, gdje je predsjednik Boris Trajkovski trebao sudjelovati na gospodarskoj konferenciji. U zrakoplovu su bila dva člana posade i sedam putnika.
Tijekom prilaza Mostaru, u lošim meteorološkim uvjetima i ograničenoj vidljivosti, avion je udario u planinski teren jugoistočno od aerodroma i izgorio. Poginulo je svih devet ljudi.
Službena istraga nesreću je definirala kao kontrolirani let u teren nakon prerano započetog spuštanja. Među utvrđenim čimbenicima navedeni su loša priprema prilaza, pogrešno tumačenje točaka procedure prilaza, spuštanje ispod propisane visine, problemi u komunikaciji i koordinaciji posade te nepridržavanje standardnih operativnih postupaka.
Slučaj je godinama izazivao kontroverze, zbog čega je kasnije provedena obnovljena istraga. Vijeće ministara BiH objavilo je 2015. završni izvještaj novog povjerenstva, dok je BHDCA potom vrlo oštro kritizirala način na koji je druga istraga provedena. Unatoč sporu između komisija, BHDCA je naglasila da su obje u biti došle do istog osnovnog zaključka: avion se u kontroliranom letu spustio ispod minimalno dopuštene visine tijekom prilaza Mostaru.
Tragedija duboko urezana u sjećanje grada
Trinaest godina poslije Mostar je pogodila tragedija koja je ostala posebno duboko urezana u sjećanje grada. Dana 13. svibnja 2017. sportski Fuji FA-200-160 registarske oznake E7-AAS Aerokluba Mostar sudjelovao je u panoramskim letovima tijekom Dana otvorenih vrata na mostarskom aerodromu.
Avion je nakon polijetanja pao na području Jasenice. Poginulo je svih pet ljudi u njemu, pilot, jedan odrasli putnik i troje djece.
Službena istraga rekonstruirala je da je pilot toga dana već obavio niz panoramskih letova. Plan leta bio je uzlijetanje s piste 16, penjanje, izlazak prema Mostaru, dva horizontalna zaokreta iznad grada te povratak na slijetanje. Kobni let završio je prije povratka prema aerodromu.
Istraga je utvrdila da je pilot tijekom leta doživio akutni zdravstveni događaj zbog kojeg više nije mogao upravljati zrakoplovom. Nakon gubitka kontrole Fuji je udario u zemlju. Vijeće ministara BiH naknadno je donosilo odluke povezane s radom povjerenstva koje je istraživalo upravo nesreću zrakoplova E7-AAS kod Mostara.
Zanimljivo je da se samo nekoliko tjedana poslije dogodila još jedna zrakoplovna nesreća u sjevernoj Hercegovini. Dana 9. lipnja 2017. sportski Zenair CH 701 SP, registracije E7-D117, pao je na planini Bitovnji kod Konjica. Pilot je bio jedina osoba u zrakoplovu i prošao je bez ozljeda. I za ovu nesreću Vijeće ministara BiH imenovalo je istražno povjerenstvo, što potvrđuju službeni dokumenti.
Bureau of Aircraft Accidents Archives
Kada se svi ovi podaci usporede s velikim međunarodnim bazama, postaje jasno zašto je nemoguće napraviti potpunu povijest zrakoplovnih nesreća oko Mostara oslanjajući se na samo jedan izvor. Bureau of Aircraft Accidents Archives u svojoj bazi za cijelu Bosnu i Hercegovinu trenutno ima svega 11 povijesnih slučajeva. U toj su evidenciji za Mostar i Hercegovinu jasno prisutni Norseman iz 1948., DC-3 na Prenju iz 1962., An-2 kod Trebinja 1979. i predsjednički avion iz 2004., ali vojni udesi Orlova, Galeba i Gazele uglavnom se u toj bazi ne pojavljuju,
Aviation Safety Network za sam mostarski aerodrom među velikim nesrećama navodi pad predsjedničkog Beechcrafta 2004. te DC-3 koji je 1962. završio na Prenju, dok se ostali događaji moraju tražiti kroz baze pojedinih tipova zrakoplova, vojne registre i druge izvore.
BHDCA danas vodi javnu bazu sigurnosnih događaja u civilnom zrakoplovstvu od 2014. do 2026. godine te zasebno objavljuje dokumentaciju velikih nesreća. U pregledanim javno dostupnim izvorima do rujna 2026. nismo pronašli novu civilnu zrakoplovnu nesreću sa smrtnim ishodom neposredno na području Mostara nakon tragedije iz 2017.
Što nam je pisao čitatelj
Ipak, upravo početno pitanje čitatelja ostaje neriješeno. Prema njegovom sjećanju, oko 1982. godine na području Čvrsnice srušio se avion, a dvije prijateljice preživjele su nesreću i promrzle ih je pronašao lokalni pastir.
Za takav događaj nakon pretrage međunarodnih civilnih baza, službenih izvještaja, arhiva BHDCA, vojnih baza, privatnih ex-YU zrakoplovnih popisa, stručnih radova i dostupnih novinskih zapisa zasad nije pronađena potvrda.
Ali pronađeno je dovoljno stvarnih događaja da se vidi kako je moglo doći do miješanja sjećanja. Na Čvrsnici je doista pao avion, ali britanski bombarder tijekom Drugog svjetskog rata. Na Prenju je doista pao putnički avion, a svih 32 ljudi su preživjeli.
Kod Mostara su 1983., 1985. i 1986. doista evidentirani ili u specijaliziranim vojnim izvorima zabilježeni padovi vojnih aviona iz kojih su se piloti spašavali katapultiranjem.
Sestre Čuljak
A 1985. godine dvije mlade Hercegovke, Šima i Draženka Čuljak, doista su nakon nestanka u snježnom nevremenu pronađene teško promrzle nakon sedam dana i osam noći provedenih u jami na području Bogodola. U njihovoj priči nije bilo nikakvog aviona.
Moguće je stoga da je nakon više od četiri desetljeća u sjećanju čitatelja nekoliko stvarnih događaja postalo jedna priča: avion, Čvrsnica, dvije djevojke, snijeg i dramatično spašavanje.
No, zbog rupa u dostupnim evidencijama bivšeg JRV-a još ne treba potpuno zatvoriti mogućnost da postoji i četvrti, danas gotovo zaboravljeni događaj.
Najvažniji neistraženi izvor ostaju papirnate i mikrofilmske arhive mostarske Slobode, Oslobođenja, Večernjih novina, Borbe, Politike i Vjesnika iz razdoblja približno od 1978. do 1987. godine. Upravo bi ondje mogao biti zapis o manjem vojnom, sportskom ili aeroklubskom udesu koji nikada nije digitaliziran niti uvršten u međunarodne baze.
Zato ovo istraživanje još nema posljednju rečenicu.
-webp.webp)
-webp.webp)
-webp-wm.webp)
