Mostarac koji je štrajkao više od 30 godina: Obućarski posao više nikada nije prihvatio

U Mostaru je početkom 20. stoljeća živio čovjek koji je, barem prema tadašnjem novinskom zapisu, postavio jedan od najneobičnijih radničkih rekorda. Salko Dedić, poznatiji po nadimku Tento, nakon neuspjelog štrajka obućarskih radnika 1908. godine odbio se vratiti poslu pod istim uvjetima protiv kojih se borio.

Njegova priča objavljena je 18. ožujka 1941. godine u listu "Jugoslovenska pošta", pod naslovom "Obućarski radnik koji već preko 20 godina štrajkuje". Iako je u naslovu navedeno više od 20 godina, u tekstu se ističe kako je njegov osobni štrajk tada trajao već više od tri desetljeća.

Štrajk zbog niskih nadnica

Tento je 1908. godine radio kao obućarski pomoćnik u Mostaru. Zajedno s još 15 radnika stupio je u štrajk zbog niskih nadnica i nezadovoljavajućih radnih uvjeta.

Štrajk, međutim, nije uspio. Poslodavci su iz Kotora doveli druge radnike, čime je obustava rada za većinu štrajkaša završila. Ostali su se vratili svojim poslovima i nastavili raditi pod uvjetima protiv kojih su se prethodno pobunili.

Salko Dedić nije učinio isto.

Odbio je ponovno raditi kao obućar pod nepromijenjenim uvjetima i odlučio nastaviti vlastiti štrajk. Ta odluka pretvorila ga je u neobičnog mostarskog rekordera, premda on, prema pisanju tadašnjih novina, možda nije ni bio svjestan da je postavio bilo kakav rekord.

Radio sve, samo ne obućarski posao

Tijekom sljedećih desetljeća Dedić se prihvaćao različitih zanimanja i poslova kako bi preživio, ali se obućarskom zanatu više nikada nije vratio.

Mnogi Mostarci toga vremena sjećali su se njegove priče i potvrđivali kako je doista riječ o čovjeku koji je ostao dosljedan svojoj odluci. Dok su se drugi radnici nakon propalog štrajka vratili u radionice, Tento je više od 30 godina ostao vjeran svojem prosvjedu.

U vrijeme objave teksta imao je oko 50 godina, a novine su ga opisale kao povučenog čovjeka koji je već zašao u ozbiljnije godine.

Autor članka pretpostavio je kako bi Tento, čuvši da se o njemu govori ili ugledavši svoje ime u novinama, iznenađeno upitao: "Jesam li to ja, candrat mu njegov!"

Što je točno značila riječ "candrat", navodno nije znao ni sam Dedić, premda ju je, prema tadašnjem zapisu, izgovarao i po stotinu puta dnevno.