Arhivski zapis iz Mostara iz prosinca 1940. godine donosi zanimljiv slučaj pred tadašnjim Sreskim sudom, gdje se pekaru Omeru Džinoviću sudilo prema Uredbi o suzbijanju skupoće. Optužba ga je teretila kako je proizvodio kruh znatno manje težine od propisane i time ostvarivao nedopuštenu zaradu.
Prema tekstu objavljenom 13. prosinca 1940. godine, pred Sreskim sudom u Mostaru održano je ponovljeno suđenje pekaru Omeru Džinoviću. Sudila je Puzić, a predmet je vođen po članku 8. Uredbe o suzbijanju skupoće.
Džinović je na prvom suđenju, održanom mjesec dana ranije, bio osuđen zbog ogluhe na dva mjeseca zatvora i novčanu kaznu od 1000 dinara. Teretilo ga se kako je navodno pravio kruhove gotovo 30 dekagrama lakše od propisane težine te na taj način stjecao nedopuštenu i neuobičajenu dobit.
No, okrivljeni je nakon presude podnio molbu za povrat u prijašnje stanje. Kao razlog je naveo kako mu sudski dostavljač poziv za raniju raspravu nije uručio osobno, nego ga je predao jednom od njegovih pomoćnika.
Na ponovljenom suđenju Džinović je, prema arhivskom zapisu, uspio dokazati kako nije proizvodio kruh manje težine za mostarsko tržište. Iako su kruhovi koje je zaplijenilo povjerenstvo Odbora za suzbijanje skupoće doista bili lakši od propisane težine, obrana je tvrdila kako su bili namijenjeni za Bijelo Polje, a ne za Mostar.
Prema navodima iz tadašnjeg izvještaja, ti su se kruhovi prodavali po nižoj, odnosno odgovarajućoj cijeni, pa sud nije utvrdio postojanje nedopuštene zarade. Zbog toga je Omer Džinović potpuno oslobođen optužbe.
"Ovo je jedan vrlo lijep primjer, koliko je potrebno i važno da okrivljeni osobno nazoči pretresu pa makar imao i više odvjetnika", stajalo je u tadašnjim novinama.