Radi bolje i eto Radobolje: Kako je nastala ova rijeka?

U Glasniku Zemaljskog muzeja od 01.10.1889. godine objavljen je tekst Ivana Zovka o postanku rijeke Radobolje i predaji koja objašnjava njezino ime.

Rječica "Radobolja" prava je sreća za Mostar i njegovu užu okolicu. Koliko god je Neretva često neiskorištena za potrebe stanovništva, Radobolja je, u usporedbi s njom, višestruko korisnija. Prije nego što se ulije u Neretvu, ona daje trostruku korist Mostaru i okolici.

Prva je korist što natapa mostarska polja i bašče, druga što pokreće vodenice, a treća što se njezina voda, od novijeg vremena, akvaduktima razvodi po cijelom Mostaru. Koliko je ova voda bila važna siromašnijim stanovnicima Mostara, svjedoči i sljedeća predaja.

U davna vremena, kako se navodi u tekstu, zavladala je velika suša na cijelome svijetu. Rijeke su presušile, a ljudi i stoka stradavali su od žege. Usjevi su nestajali, a narod se u nevolji obraćao Bogu molitvom za spas.

Molitve su, prema predaji, uslišane te je Bog poslao anđela da onima koji će vodu cijeniti daruje izvor, dok će drugima ostati suša.

Anđeo je sišao na zemlju i udario zlatnim štapom u pećinu, nakon čega je potekla voda. Ljudi su dolazili da se napoje i okrijepe. Anđeo ih je upozoravao riječima "Radi bolje!" (brže), a jedan od ljudi ga je upitao zašto se moraju žuriti. Anđeo je odgovorio da će ponovno udariti štapom i zaustaviti vodu ako se ne budu ponašali kako treba.

Narod se tada bacio na koljena i počeo moliti da voda ne presuši. Bog je uslišao molitve te je voda nastavila teći.

Prema toj predaji, od anđelovih riječi "Radi bolje" nastalo je ime rijeke "Radobolja".

U istom zapisu navodi se i da je vrelo Radobolje prirodno i iznimno ugodno, a da je nekada bilo još ljepše prije ljudskih intervencija. U samome izvoru, prema predaji, boravila je i "vila" koja bi se u ranu zoru pojavljivala, a s izlaskom sunca ponovno nestajala u vrelu.