Ništa ne podsjeća na jesen kao vrući kesteni koji griju promrzle dlanove na tmuran dan. Miris kestena, bilo pečenih ili kuhanih, uvijek stvara osjećaj ugode i topline. Kesteni se pojavljuju i konzumiraju još u prethistoriji na prostorima Mediterana i Azije. U početku su uzgajani u Kini, Japanu, a potom su ih rimske legije donijele u Europu. Poznato je da su pečeni kesteni prodavani na ulicama Rima u davnom 16 st., pa se opojni miris već tada širio ulicama grada baš kao što to čini i danas. Plod kestena je crvenkasto-smeđe boje i glatke površine.
Raste unutar bodljikave košuljice koja se raspukne u jesen kada plod sazrije. Kesteni pripadaju skupini orašastih plodova, no od svojih se rođaka (oraha, badema i lješnaka) razlikuju nižim udjelom masti i visokim udjelom škroba te jedini sadrže vitamin C. Kesteni se odlikuju posebnom teksturom i slatkim, blagim okusom.
Poznato je stotinu različitih vrsta kestena. Općenito se dijele na pitome i divlje. Pitomi su jestivi, a posebna poslastica među njima su lovranski maruni koji su slađi i veći od običnih kestena. S druge strane, divlji kesten, koji nažalost nije za jelo, posjeduje ljekovita svojstva. Najčešće se spominje kao pomoć kod varikoznih vena i oštećenja kapilara, a njegovi ekstrakti koriste se za pripremu ljekovitih pripravaka, piše Zdrava krava.hr.
Kesten ima dvostruko više škroba nego krumpir, pa nije čudo da je još uvijek jedna od važnijih namirnica u Kini, Japanu i Južnoj Europi.
Tamo se često koristi u obliku brašna za kruh zbog čega je dobio nadimak "Stablo kruha".
Poput oraha i badema, ne sadrži gluten, pa je pogodan za prehranu oboljelih od celijakalije, osjetljivih na gluten ili alergičnih na pšenicu.
Sadrži minerale, vitamine B grupe, vitamine A i C. Oni se sačuvaju prilikom kuhanja, jer plod štiti debela kora.
Od minerala, bogat je kalijem i fosforom, a sadrži i kalcij, magnezij, sumpor, klor, željezo, bakar te mangan.
U sto grama sirovog ploda ima 200 kalorija, a glavni sastojak mu je škrob, kojeg u kestenu ima oko 44 posto.
To je jedino orašasto voće s vitaminom C. Osim toga kesten je neobično bogat folnom kiselinom, koja inače se nalazi u zelenom lisnatom povrću.
Folna kiselina je potrebna za rast stanica, sintezu DNA i normalan rad živčanog sustava.
Unos hrane bogate folnom kiselinom povećava izglede za začeće, a tijekom trudnoće osigurava pravilan razvoj fetusa.
Kesten je bogat izvor mono-nezasićenih masti poput oleinske i palmitinske kiseline.
Mononezasićene masti štite zdravlje kardiovaskularnog sustava i pomažu sniziti razinu kolesterola.
Zbog visoke energetske vrijednosti kesten preporučuje se djeci, sportašima, trudnicama i starijim osobama.
Pomaže kod bubrežnih i probavnih tegoba, a može se koristiti i za izbacivanje viška vode iz organizma. Uz to, djeluje i protuupalno, pa idealna je namirnica za osobe koje pate od artritisa i reume.
Kod kupovine kestena treba obratiti pažnju da su plodovi veći, sjajni, bez rupica na ljusci, što je znak da nema nepoželjnih ličinki. Kada ih uzmemo u ruku, masa im mora odgovarati veličini, a ne smiju imati šuplji zvuk kada ih protresemo.
Kestene treba čuvati na hladnom do 2 tjedna, a korisno je provjeriti jesu li se na pojedinim plodovima pojavile rupice i tada takve plodove treba izdvojiti.
Relativno velika energetska vrijednost koju duguje visokom udjelu škroba čini kesten odličan izbor za sportaše, osobe izložene tjelesnim naporima te djecu. S obzirom da obiluju kalijem, a istovremeno su siromašni natrijem, kesteni se savršeno uklapaju u prehranu osoba s kardiovaskularnim i bubrežnim oboljenjima.
Također, prehrambena vlakna sadržana u njima mogu biti od pomoći svim osobama s neredovitom stolicom. Čaj od lista kestena je poznati narodni lijek protiv tegoba s dišnim sustavom poput bronhitisa i
U povijesti gastronomije kesten se pojavljuju u rimsko doba.
Kesteni se pojavljuju i konzumiraju još u prapovijesti na prostorima Mediterana i Azije. U početku su uzgajani u Kini, Japanu, a potom su ih rimske legije donijele u Europu. Poznato je da su pečeni kesteni prodavani na ulicama Rima u davnom 16 st., pa se opojni miris već tada širio ulicama grada baš kao što to čini i danas.
Kestenovo drvo slično je hrastu, vrlo je cijenjeno i kvalitetno te može doživjeti 500 godina.
Najstarije drvo kestena, zvano "Sto konja", nalazi se na sicilijskoj planini Etna i vjeruje se da je staro između 2000 i 4000 godina.
U prošlosti su ga, kao i danas, jeli pečenog i kuhanog, a od mljevenog kestena pravili su napitak koji je služio kao nadomjestak za kavu.
Od kestenova meda pripremali su medenu rakiju i medicu.
Legenda kaže da je grčka vojska preživljavala na kestenju tijekom povlačenja iz Male Azije 401. godine prije Krista.
Ovi orašasti plodovi, zbog hranjivosti su davani siromašnima u Francuskoj za blagdan Sv. Martina, a u Toskani se tradicionalno jedu na dan Sv. Simona.
