Klizna situacija

Predsjedništvo BiH: Masovna proizvodnja deluzija

Najjednostavnija rješenja jesu najbolja, samo što to u ovom – i još oko sedamsto sličnih - slučaju ne važi
Kolumna / Kolumne | 10. 09. 2021. u 09:28 Emir IMAMOVIĆ PIRKE

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Eh kad' bi se deluzije mogle izvoziti, kakva bi mi ekonomska sila bili! No, koliko god robe bilo, baš toliko tržišta nema, pa sve što nam ostaje je nastavak tavorenja u uvjerenju da se neostvareno ratom i neovjereno u Daytonu može promijeniti dok kažeš Vazduhoplovna baza Wright-Patterson.

"Govornik na simpoziju gospodin Komšić je predstavnik hrvatskog naroda u Predsjedništvu mada je izabran glasovima Bošnjaka a ne toliko Hrvata. To pokazuje koliko je sve komplikovano. Istinski predstavnik Hrvata Čović je izgubio protiv Komšića. Sada je pitanje kako organizovati Izborni zakon a da se zemlja ne podijeli na tri entiteta. Ako do toga dođe bi, i to je ono što me zabrinjava, teritorijalni integritet BiH mogao biti doveden u pitanje. Ja međutim moram očuvati teritorijalni integritet BiH sa sredstvima koja su mi na raspolaganju. Taj zadatak mi je dala međunarodna zajednica. Hrvatima zato moramo dati mogućnost da se osjećaju dovoljno zastupljeni i da ne idu u bojkot izbora. Tako da će puno toga zavisiti od Izbornog zakona“, rekao je novi Visoki predstavnik za Bosnu i Hercegovinu, Christian Schmidt, na skupu nazvanom „Euroatlantske perspektive BiH“, nedavno održanom u njemačkom gradiću veličine Makarske  - Neustadt an der Eischu.

Na ovu Schmidtovu, po svemu tačnu ocjenu jednog od bezbroj bosanskohercegovačkih problema, reagirali su, uz ostale, Željko Komšić, Šefik Džaferović, Milan Dunović, Dervo Sejdić... Kao što friški HR nije rekao ništa novo, tako ni u istupima navedenih nije kazano ništa nepoznato ili drugačije od onoga što uporno ponavljaju. Pri tome niko, niti jednom jedinom riječi, nije osporio kao beton čvrste činjenice: od one da istinski politički predstavnik većine Hrvata u BiH jeste Dragan Čović, preko konstatacije da bi formiranje trećeg entiteta moglo ugroziti teritorijalni integritet države, pa sve do podatka prema kojem su većina Komšićevih birača – Bošnjaci.

Sasvim suprotno, dva člana Predsjedništva – Komšić i Džaferović – te jedan potpredsjednik Federacije, Dunović, su zaključili kako više od pola troetničke Bosne i Hercegovine u kolektivnom šefu države ne predstavljaju zapravo niko, dok je Sejdić suštinski komentirao manjak mogućnosti nekonstitutivnih naroda da u aktuelnom političkom okviru ostvare građanska prava.

Ako, dakle, Željko Komšić ne predstavlja Hrvate, a Šefik Džaferović Bošnjake, već su obojica zadovoljila formu samim pripadanjem različitim etnijama, te ako Milorad Dodik ne predstavlja Srbe već samo Republiku Srpsku u kojoj, makar teorijski, važi princip konstitutivnost, onda je ili sve krivo postavljeno ili se svi prave budale. Precizan odgovor je: oboje.

Već smo ovdje pisali kako je uopće došlo do konfuzije, ali nije loše ponoviti gradivo. Uglavnom, tamo negdje pred kraj dugih, iscrpljujućih i nerijetko mučnih pregovora u Daytonu, na red je stiglo i definiranje Predsjedništva. Neko je, odavno nije važno ko, na maternjem engleskom jeziku kazao kako će Predsjedništvo čini po jedan Bošnjak, Srbin i Hrvat. Uzvratili su mu ovi naši stručnjaci s pitanjem znači li to da svaki narod glasa isključivo za svog reprezenta. Rečeno im je da se to - podrazumijeva.

U pravu se, svakom, od krivičnog do ustavnog, podrazumijeva samo ono što piše u pravnim aktima, no kako kod nas piše svašta, malo komplicirano, a malo nejasno, tako imamo rašomon: za Čovićeve birače Komšić je uzurpator hrvatske pozicije jer su za njega glasali Bošnjaci, dok je za Komšićeve dovoljno to što je on etnički Hrvat i što je izabran u skladu sa važećim zakonom.

Džaferović i inače nije važan, a u ovom je slučaju poslužio kao ortopedsko pomagalo kolegi kojem je njegova, odnosno Izetbegovićeva stranka, omogućila da porazi lidera HDZ-a.

Bošnjake i Srbe sada možemo ostaviti po strani, jer prvima brojnost, a drugima i ona i teritorij entiteta garantiraju puno konzumiranje konstitutivnih, kolektivnih prava. Hrvati pak svoja najlakše mogu ostvariti tako što će narodi postati izborne jedinice. To je, da se ne lažemo, nemoguće bez teritorija koji se može zvati svakako, ali će suštinski biti entitet sa ovlastima sličnim federalnim i republičko srpskim.

Upravo od toga, nastavimo bez deluzija, nema ništa jer nema političke volje ni ovdje niti bilo gdje. Ili, kako to već reče Visoki predstavnik: „Sada je pitanje kako organizovati Izborni zakon a da se zemlja ne podijeli na tri entiteta. Ako do toga dođe bi, i to je ono što me zabrinjava, teritorijalni integritet BiH mogao biti doveden u pitanje. Ja međutim moram očuvati teritorijalni integritet BiH sa sredstvima koja su mi na raspolaganju. Taj zadatak mi je dala međunarodna zajednica“.

Opcija b je, kao što znamo, i službeno propala. Niko, ali niko od predstavnika stranaka registriranih u Sarajevu se nije pozitivno izjasnio o mogućem izboru članova Predsjedništva iz FBiH u Parlamentu tog entiteta i uz potvrdu Doma naroda.

Opcija c za sada ne postoji, a ako je i postojala nekada, nikada svima nije odgovarala. Ne zanima, naime, Dragana Čovića izborno pravilo koje će omogućiti Hrvatima da izaberu predstavnike koji zagovaraju većinsko političko mišljenje tog naroda, već da izaberu njega, baš kao što Izetbegoviću i pratećem orkestru za glamurozne svadbe i politizirane dženaze ne odgovara građansko uređenje kao takvo, već ono građansko uređenje koje će njemu, SDA-u i pridruženim članovima osiguravati sve što požele.  

U takvom, groznom okviru Christian Schmidt mora, htio – ne htio, pokušati nemoguće: zadovoljiti dvije suprotne strane od kojih obje savršeno funkcioniraju u postojećem neredu. SDA biračima nema šta ponuditi osim sebe kao branika nedefiniranih i samim tim ekstenzivnih, ali nužno ugroženih bošnjačkih interesa. Čović, kako vidimo, nije izgubio ni grama moći zbog toga što se Komšić tri puta ugurao u Predsjedništvo već je, sasvim suprotno, ojačao i svoju i poziciju HDZ-a sa ekstenzijama poput HNS-a.  

Najjednostavnija rješenja jesu najbolja, samo što to u ovom – i još oko sedamsto sličnih - slučaju ne važi, ma koliko zdrava pamet govorila suprotno. A ona za početak kaže da tročlano Predsjedništvo bez predstavnika tri (konstitutivna) naroda sa demokratskim legitimitetom crpljenim iz njih nema niti jedan jedini razlog da postoji, kao što nema, nije izmišljen, načina da se pomire dva koncepta etnički i građanski.

Sve ostalo su deluzije čija je izgradnja, kako rekosmo, naša najproduktivnija privredna grana koju, zapalo ga, Schmidt mora ugasiti. Ili će se pretvoriti u kamenog spavača poput svog prethodnika.

 

 

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Bljesak.info. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.

Kopirati
Drag cursor here to close