“Oni imaju rezervne stanove i vile po Dedinju i u Beogradu na vodi. Кada je stvarana RS, oni su švercovali. Naš narod nema rezervne kuće i zato ćemo sačuvati mirnu i stabilnu RS. Znamo da su svi uplašeni i zabrinuti, i zato sve molimo za strpljenje i razum. Danas, kada smo opet u izazovnim vremenima, naš najviši prioritet je da sačuvamo mir i stabilnost i da spasimo RS od ambisa u koji je vodi beskrupulozni režim. Staša Кošarac, pisac Ustava Republike BiH kojim se ukidaju entiteti posljednji je koji nam može držati lekcije o patriotizmu. On je dio politike koja iznutra ugrožava RS i njom trguju za lične interese i da bi sačuvali lična bogatstva", rekao je Ognjen Bodiroga, šef Kluba opozicione Srpske demokratske stranke u Narodnoj skupštini Republike Srpske.
„U svjetlu geopolitičkih promjena koje se danas događaju u svijetu, počev od SAD-a, pa do Evrope, kada je dvoje od troje nezadovoljno državom, gdje bolje situacije za stavljanje na stol ovih tema i steći razumijevanje (nove) međunarodne zajednice? Dakle, poziv treba prihvatiti s hrvatske strane, poštujući institucije, političku retoriku prigodnu trenutku, kako to voli politički lider Hrvata govoriti. To bi u prijevodu značilo da s druge strane, kad je RS u pitanju, ne može sjediti nepravomoćno osuđena osoba koja bahato psuje majku neistomišljenicima, nazivajući ih pogrdnim imenima i koji prijeti da će iskoristiti policijske snage u cilju provedbe svojih zamisli. Milorad Dodik je očigledno prošlo vrijeme. Zato, pozivamo legitimno izabrane političke predstavnike Hrvata da prihvate poziv na razgovor o Daytonu koji je došao iz RS-a, uz uvjet da s druge strane budu osobe od legitimiteta, ali prvenstveno i političko-moralnog kredibiliteta, što Milorad Dodik zasigurno u ovom trenutku nije“, kažu iz, također opozicione, Hrvatske republikanske stranke.
„Moj stav je da usvajanje ovih zakona predstavlja krivično djelo – napad na ustavni poredak. S druge strane, radi se o antiustavnom djelovanju koje je protivno odredbama Ustava BiH. Ja sam ranije pripremio zahtjeve Ustavnom sudu BiH, koji treba da ocijeni ustavnost ovih zakona, ali onda kada stupe na pravnu snagu. Naše iskustvo u dosadašnjem radu sa zahtjevima Ustavnom sudu RS da zaštiti naš vitalni nacionalni interes, što svakako BiH i njen ustav i jesu, govori da je odgovor uvijek bio negativan. Ustavni sud RS, da kažem i to, radi po neustavnom pravilniku o radu. Nikad nas nisu zaštitili, smatrali su da BiH ne može predstavljati naš nacionalni interes, a mi smatramo da može. Sada, da ne bismo davali na vremenu, da to traje onoliko koliko vlast u RS hoće, odlučio sam da ubrzam tu proceduru i da izađemo pred Ustavni sud BiH“.
Ovako je Dževad Mahmutović, član isto tako opozicione Stranke demokratske akcije, te Kluba Bošnjaka u Vijeću naroda Narodne skupštine Republike Srpske, objasnio svoju suzdržanost u glasanju o pokretanju vitalnog nacionalnog interesa, a povodom seta zakona kojim je entitetski parlament izazvao državni udar. Zahvaljujući upravo Mahmutoviću, o tim zakonima se sada ne mora izjasniti Ustavni sud RS-a, a morat će – jer je Milorad Dodik ozvaničio zabranu rada Tužiteljstva i Suda BiH, te SIPA-e i OSA-e na teritoriju tog entiteta – onaj Bosne i Hercegovine do kojeg, treba li reći, Dodik drži koliko i do verbalne pirotehnike Rame Isaka.
Da policijske agencije i pravosudne institucije sa državnim prefiksom ili sufiksom mogu neometano raditi na području oba entiteta, Mahmutovićev bi potez bio sasvim racionalan, jer čemu, ali stvarno, gubiti vrijeme na predvidljivo, čisto političko i nimalo pravno utemeljeno ponašanje Ustavnog suda RS kada postoji mogućnost da se, u roku jako brzo, anuliraju i Dodik i odluke onih zastupnika koji svoje mišljenje brižljivo čuvaju u Bakincima.
Sve je, kao što znamo, suprotno: Dodik je već podsjetio da ga libo racku za Ustavni sud, prije toga je pokazao i šta misli o presudi Suda BiH, da bi potpisivanjem akata izglasanih u Narodnoj skupštini Republike Srpske ovjerio svoju odluku da izvede, kako se to već kaže, odcjepljenje bez osamostaljenja.
Od početka sedmice u kojoj je zbog nepoštivanja odluka visokog predstavnika predsjedniku RS-a izrečena prvostepena presuda, pa do evo ove minute, bošnjačka politička kasta demonstrira raskošnu nespremnost na suočavanje sa sadašnjošću. Denis Bećirović, Dino Konaković, Nermin Nikšić i Edin Forto ponašali su se, prvo, kao da iskreno nisu vjerovali u Dodikovu ozbiljnost da bi, kada im je on pokazao da se ne misli smiriti, krenuli trošiti fraze o bosanskohercegovačkoj neuništivosti, začinjavajući ih očekivanjima od nekakve međunarodne zajednice koja, ako uopće postoji, sigurno nema ni vremena ni živaca za bavljenje Bosnom i Hercegovinom.
Najveća federalna opoziciona partija, Stranka demokratske akcije, predano koristi presudu Miloradu Dodiku za akontativnu rehabilitaciju Fadila Novalića i paralelno prikazivanje Trojke kao nedorasle nečemu ozbiljnijem od raspodjele funkcija.
Za ovo drugo im, istina, nije trebalo puno truda. Bošnjački član Predsjedništva, eto, uspijeva skupiti nekakve strance i održavati sastanke poslije kojih se i njemu i nama ponavlja da se oni ne misle miješati. Predsjednik Vlade Federacije je na Dodikov poziv na razgovor entitetskih vlasti o daljnjem funkcioniranju BiH odgovorio predugim pismom u kojem je, inače, komotno mogla biti jedna jedina rečenica, ma i riječ. Ministar vanjskih poslova baš sada sjedi u Sarajevu i ide od televizije do televizije. Ministar komunikacija u Vijeću ministara i predsjednik Naše stranke se danima komotno mogao smatrati službeno nestalom osobom. Ministar odbrane je, kao i obično, najpametniji dok šuti.
„Te probosanske snage su potpuno bezidejne i neki dan sam razgovarao sa skroz visoko pozicioniranim zvaničnikom u BiH, bili smo na kafi i dobio je pitanje ima li taj probosanski blok neki odgovor ‘B’ ako bi bilo nešto. On je onako iskreno odgovorio i rekao je pa ja mislim da oni nemaju ni plan A, a kamoli plan B“, kazao je početkom mjeseca Dževad Mahmutović. Da, isti onaj Dževad Mahmutović koji je čuvanjem ruku u džepovima ubrzao Dodikov puč, što ne bi bilo loše kada bi i on i SDA imali plan C koji podrazumijeva nešto više od pokušaja političkog profitiranja na diletantizmu Trojke.
Bošnjački politički subjekt u Bosni i Hercegovini je potrošio godine i godine na zvučne i prazne riječi o svemu, od ukidanja entiteta pa do građanske umjesto etničke reprezentacije da bi, poslije svega, uspješno pokazao kako mu je čekanje „samoniklog“ rješenja krajnji domet. Tako i zato probosanske i bošnjačke stranke, te SDA koja je valjda oboje, formalno nešto rade, a suštinski čekaju da sav posao obavi opozicija iz Republike Srpske ili da, što bi im bilo draže, samo se dogoditi neće, Dodik dobrovoljno abdicira.
Pri tome, SDS, Jelena Trivić, Nebojša Vukanović i ostali, baš kao i Slaven Raguž, osim što se ponašaju politički odgovorno a zvuče suvislo, tačno znaju za šta se bore, koji su ciljevi realni, ali i kakve su i koliko grozne moguće posljedice Dodikovih egzibicija. NiP, SDP, NS i SDA razumiju samo zadnje, a ni to do kraja.
Ne znači to, naravno, da bi bilo neke koristi od sarajevske histerije ili da je, daleko od toga, na Dodikove ukaze trebalo odgovoriti vatrom, ali znači da su oni čija su usta puna patriotizma, jedne i jedine, cjelovite, nedjeljive, multietničke i multivitaminske BiH jednostavno nedorasli ovom, kao i svim ranijim historijskim momentima u kojima su hronično bolovali od specifičnog groupthinkinga: vjerovanja da stvarnost nije ono što se zaista dešava, već ono što oni, zabetonirani u vlastitoj deluzivnosti, misle da se dešava ili da se nekako, samo od sebe, ipak neće desiti.
Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Bljesak.info. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.
