Milorada Dodika ne treba podcjenjivati, ali ni precjenjivati. Dokazao je bezbroj puta da je otporniji od žohara, a ovih dana, baš kao i prije gotovo 30 godina, da najbolje mišljenje o svom značaju i vlastitoj snazi ima upravo on. Oba puta je Dodikovo samopouzdanje bilo proporcionalno ulozi takozvane međunarodne zajednice u njegovom prvo dolasku, pa zatim i ostanku na vlasti.
Sada već davne 1998. predsjednik Saveza nezavisnih socijaldemokrata je sa dva poslanika u Narodnoj skupštini Republike Srpske i tenkovima NATO snaga iza leđa postao predsjednik Vlade RS-a. Imao je tada dvije godine da se, uz ostalo, pripremi za opće izbore i nije napravio ama baš ništa. To što je, izgleda, bio siguran da ga, a i to možda, mogu smaknuti samo oni što su ga postavili – dakle, Amerikanci – nije smetalo Srpskoj demokratskoj stranci da ga pomete i vrati tamo gdje je i bio: u Bakince i u opoziciju.
Posljednje parlamentarne izbore u Bosni i Hercegovini Milorad Dodik je preživio zahvaljujući onima na koje sada reži: u izbornoj noći je – pamtite to, skoro je bilo – legao sa zaostatkom za Jelenom Trivić, da bi u ponedeljak ustao sa nedostižnom prednošću u utrci za predsjednika Srpske. Istina, SNSD je imao i iskoristio najveći koalicijski kapacitet i sastavio entitetsku parlamentarnu većinu, ali se ona na državnom nivou mogla napraviti bez njih. No nije, a još uvijek niko nije objasnio zašto tačno i jesu li, kao i u slučaju Marinka Čavare - iako pod sankcijama SAD-a, potpredsjednik HDZ-a je postavljen tamo gdje je htio i to nakon što je jednom predstavniku Trojke u telefonskom razgovoru sa već nekim iz Ambasade USA kazano da mu želje ispune – Amerikanci rekli da se uzme Dodika bez obzira na to što u State Departmentu o njemu misle.
Mi nikada nećemo otkriti, a Milorad Dodik priznati da li je, ali stvarno, 2022. vjerovao da će se Donald Trump vratiti u Bijelu kući i u roku odmah priznati nezavisnost Republike Srpske, je li bio siguran da su ga sačuvali kako bi nastavio raditi šta hoće ili je samo povjerovao da je nedodirljiv, najviše voljen i osuđen na doživotno šetanje sa funkcije na funkciju. U svakom slučaju, epski se zajebo.
Spontano okupljena narodna masa koja mu je došla iskazati podršku na cesti prvo je morala planski napustiti kancelarije entitetske administracije ili, ispunjavajući stranačku dužnost, ući u autobus u Vlasenici, voziti se do Banja Luke i tamo postaviti šatore koji su prazni čekali jutro.
Opozicija u Republici Srpskoj nije, niti na jedan tren, povjerovala u njegove navode prema kojim se na Sudu Bosne i Hercegovine nije sudilo Dodiku, već svim Srbima ovog svijeta i Republici Srpskoj kao takvoj.
Poslije brzog dolaska predsjednika Srbije Aleksandra Vučića u Banja Luku i, posebno nakon njegovog govora, Dodik može reći sekretarici da mu napravi još jedan čaj i… I da ne zaboravi med. Limun može komotno.
„Kada sam prije 25 godina bio visoki predstavnik, uz pomoć i uz saglasnost gospodina Dodika, uveli smo novi državni sud i državno Tužilaštvo države Bosne i Hercegovine. Dakle, on je zapravo bio tamo na početku, na samom početku državnog pravosudnog sistema. On ne može reći da se neće povinovati ovim odlukama koje su sada donesene protiv njegovih interesa, možda, ali je trebao znati bolje prije nego što je tako postupio“, izjavio je bivši visoki predstavnik Wolfgang Petritsch za Radio Slobodna Evropa.
Tada, kada je i Dodik stvarao institucije koje je u međuvremenu prestao priznavati, pravosuđe u RS-u je bilo pod punom kontrolom SDS-a, pa je bilo racionalno njegovo vjerovanje da će se sa njihovom koruptivnom mrežom lakše obračunati u Sarajevu nego u, recimo, Istočnom Sarajevu. Nije nemoguće, sasvim suprotno, da je računao kako će poslije, kada se uspne do vrha piramide moći, iste te bosanskohercegovačke pravosudne institucije funkcionirati kako njemu odgovara.
Upravo je o tome pisao Senad Avdić na portalu „Slobodna Bosna“: „Sve ove godine Milorad Dodik je imao prilično rastegljiv, dvosmislen, ili bolje rečeno ambivalentan odnos prema pravosudnim institucijama na razini države. (Entitetske je odavno stavio pod svoju nezajažljivu šapu). Javno se trudio da ostavi dojam kako ga se te 'efemerije', eventualne istrage protiv njega ne tiču, prijetio da će ugasiti Sud i Tužiteljstvo BiH. Istovremeno je diskretno i vrlo efikasno kontrolirao sve procese i radnje koje bi ga mogli dovesti u sudske klupe kao optuženika. Treba podsjetiti da je on preko svog sadašnjeg savjetnika Milana Tegeltije, u vrijeme dok je ovaj 5-6 godina bio na čelu VSTV-a, kontrolirao i anulirao istrage protiv sebe. Mediji su predočavali krupne dokaze da su u posao Dodikove zaštite bili uključeni barem dvoje glavnih tužitelja, Goran Salihović i Gordana Tadić, koja se zbog tih i sličnih nepodopština pridružila Dodiku, članovima njegove familije i političkim intimusima na američkoj 'crnoj listi'. Reklo bi se da je dolaskom Milenka Kajganića na čelo Tužiteljstva BiH, te izvjesnim personalnim promjenama u VSTV-u Dodiku izmakla kontrola te da u narednom periodu možemo očekivati još sudskih procesa, pa i vjerovatno presuda protiv njega“.
Izgubljen u bespućima vlastitog precjenjivanja, Milorad Dodik se, iako tvrdi da je znao kakva će biti, istinski šokirao presudom suda kojeg, kaže, ne priznaje, što mu nije smetalo da se pojavljuje na ročištima, kuka da mu je vruće i od sutkinje Sene Uzunović traži pauzu da se okrijepi. Ono što ga je, ponovimo, više iznenadilo, jesu reakcije iz Republike Srpske, ali i sarajevski odgovor na prijetnje koji je, u najkraćem prevodu, glasio: samo probaj.
Predsjednik Stranke za pravdu i red, te zastupnik u Narodnoj skupštini RS-a, Nebojša Vukanović, suočio je Milorada Dodika sa sadašnjošću jednom jedinom rečenicom: „Niko te se ne boji“. Druga bi, da je se sjetio, glasila: i nikome više ne trebaš, ni onima koji su te politički stvarali i spašavali, ni onima koji su se preko tebe besramno obogatili.
Konačni pad višegodišnjeg proizvođača straha je započeo. Ne, neće biti brz, neće ići glatko, niti će on, kako vidimo, dobiti iznenadni izljev razuma u mozak, sasvim suprotno: još će neko vrijeme režati i prijetiti, zasipati Narodnu skupštinu zakonima koje će njegovi i poslanici Nenada Stevandića usvajati, ali ih se neće pridržavati… A onda će jednoga dana Milorad Dodik otići na obaveznu kontrolu u Beograd i više se neće vratiti.
Bjegunci kojima se zdravstveno stanje naglo pogoršava sa približavanjem pravosnažnih sudskih presuda nisu rijetka pojava u Bosni i Hercegovini. Pri tome, on ima i gdje biti: pa nije gradio onu viletinu u Beogradu samo da Igor i Gorica ne plaćaju hotel kada idu na koncert Jelene Karleuše.
Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Bljesak.info. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.
