Klizna situacija

Kandidature: Hrvatska Željka Cvijanović

U političkoj klimi u kakvoj živimo, HDZ je mogla za Predsjedništvo kandidirati kaktus, prijevozno sredstvo ili ekspres lonac…
Kolumna / Kolumne | 01. 07. 2022. u 09:57 Emir IMAMOVIĆ PIRKE

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Jednoglasnom odlukom Hrvatske demokratske zajednice i Hrvatskog narodnog sabora – dakle glasom Dragana Čovića – odlučeno je da Borjana Krišto bude kandidatkinja za članicu Predsjedništva Bosne i Hercegovine. Tako su, eto, i bosanskohercegovački Hrvati dobili svoju verziju Šefika Džaferovića ili, „politički korektnije“, Željke Cvijanović.

Ona, naravno, u cijeloj priči o tome ko će možda zamijeniti Željka Komšića na višegodišnjem, dobro plaćenom odmoru, uopće nije važna, jer ni rezultat koji će ostvariti neće promijeniti ama baš ništa.

Ako, dakle, Borjana Krišto u drugom pokušaju – prvi puta je kandidirana još 2010. i tada je osvojila tri i nešto puta manje glasova od Komšića – ne uspije doći do kancelarije u sarajevskoj Ulici Maršala Tita na broju šesnaest, Čović će u neizbježne pregovore o izmjenama Izbornog zakona ući sa istim argumentima kao i do sada, jer je jedini način da Komšić uhvati i četvrti mandata taj da ga podrže bošnjački birači i, istina, nešto malo Hrvata čija je brojnost, da se ne lažemo, takva da sami mogu izglasati načelnika manje općine.

Ukoliko, što uopće nije nemoguće, Bakir Izetbegović preko svojih glasnika i džamija kao isturenih propagandnih centara ne poruči da se Komšića pogura, Borjana Krišto pobjedu neće iskoristiti da bude nešto više od neambicioznog megafona Dragana Čovića.

Neće, dakle, ona u slučaju pobjede izigravati Angelu Merkel za siromašne već će, kao i do sada, raditi što joj se kaže i smijati se i kad' ne konta fol.

U političkoj klimi u kakvoj živimo već decenijama, HDZ je mogla za Predsjedništvo kandidirati kaktus, prijevozno sredstvo ili ekspres lonac i opet bi većina, velika većina, Hrvata glasala za kaktus, prijevozno sredstvo ili ekspres lonac. Naime, sve dok postoji bilo kakva šansa da Komšić ostane gdje jeste, u Hrvatskoj demokratskoj zajednici ne trebaju brinuti da će im se glasačka baza rasuti i da će, recimo, Senad Šepić u Posušju umjesto jednog – a toliko dobio na nekim od prošlih izbora – dobiti tri hiljade glasova.

Kandidaturom Borjane Krišto Dragan Čović je investirao u poželjni poraz i jednako poželjne pobjede Bakira Izetbegovića i Željka Komšića. Hazarderski je to potez ako ga se promatra površno, a itekako proračunat ukoliko ga se kontekstualizira na jedini ispravan način.

Mogao je, naravno, predsjednik najjače hrvatske stranke u BiH naći i nekog boljeg, pametnijeg i kapacitiranijeg, pa se nadati da taj neko, ko god, neće iskoristiti masovnu podršku i dobru institucionalnu poziciju za vlastitu karijeru; da neće, evo prevedimo, pokazati malo konstruktivnosti, steći malo veću međunarodnu podršku, dobiti potporu premijera Hrvatske Andreja Plenkovića i, na kraju serije, postati Halid umjesto Halida ili Dragan umjesto Čovića.

Pobijedila ili izgubila Borjana Krišto, Čović ne mora strahovati kako će mu ona jednog lijepog dana reći da je vrijeme da se malo razdvoje, odmore jedno od drugog i razmisle o zajedničkoj budućnosti koje nema. Njena je politička karijera rezultat, prije i više od svega, neupitne odanosti dragom vođi, a spremnost da se sama nađe za pregovaračkim stolom sa Izetbegovićem, Konakovićem, Nikšićem, Fortom, četom ambasadora i ambasadorica, jednaka mogućnosti da propliva brže od Lane Pudar i na rukama trči brže nego Amel Tuka na nogama.

U politici su, pisali smo ovdje često, dojmovi daleko važniji od činjenica. U ovom slučaju između fakata i doživljaja stoji znak jednakosti. E, upravo to odgovara Bakiru Izetbegoviću kojeg od katastrofe na izborima može spasiti samo bildanje bošnjačkog straha od destruktivnih politika HDZ-a i SNSD-a koje, inače, za BiH nisu ništa pogubnije od SDA-ove. Jednako tako, šanse Denisa Bećirovića kao kandidata za člana Predsjedništva BiH iz reda bošnjačkog naroda, padaju u onoj mjeri u kojoj se, sasvim ispravno, Borjana Krišto percipira kao Željka Cvijanović sa putovnicom i domovnicom.

Ukoliko bi se, ipak, desilo da kolektivni šef države čine Mirko Šarović umjesto Cvijanovićke kao Dodikove izabranice, Bećirović umjesto Izetbegovića i Krišto umjesto Komšića, savez HDZ-a i SNSD-a će ipak imati predstavnicu u tom trilingu i mogućnost kontinuiteta savezništva od kojeg do sada Hrvati u BiH nisu vidjeli nikakve koristi, ali ta ljubav ionako nikada nije postojala zbog dobrobiti najmalobrojnijeg konstitutivnog naroda.

Iz pozicije svih onih koji sa Čovićevim prijedlozima promjena Izbornog zakona nemaju nikakvih problema, predstojeći su izbori poptuno nevažni: pobijedila ili izgubila Borjana Krišto, problemi će ostati navlas isti i na njihovom rješavanju neće raditi ona već, opet, Čović. Takvima, međutim, itekako odgovara da Bakir Izetbegović politički preživi, ne samo zato što nema te drame u kojoj koalicija HDZ-a i SDA neće funkcionirati, već i zbog toga što on i njegovi novi kerberi – poput notornog Harisa Zahiragića koji će ostati upamćen ne samo po lakom potezanju noža, već i po tome što je sebe opisao kao čestu mušteriju, da mušteriju!, Narodnog pozorišta u Sarajevu – itekako saučestvuju u održavanju tenzija od kojih profitiraju svi kojima je od famozne harmonizacije bošnjačko-hrvatskih odnosa i draža i korisnija situacija koja im omogućava da se do podne svađaju, a od podne unovčavaju moć.

Na kraju, odabirom Borjane Krišto, Dragan Čović je samog sebe oslobodio prijetnje od Marija Kordića koji bi, sasvim sigurno, odvratio značajan broj bošnjačkih birača od Komšića, samo što nema garancija da je mostarski gradonačelnik spreman po mišljenje ići u komitet pod drugim nazivom. Tako je, eto, čelnik HDZ-a navodnog favorita Zagreba u pokušaju promjena unutar HDZ-a BiH ostavio da se bavi Mostarom, a iz te borbe neoštećen teško može izaći i Chuck Norris.

Najugledniji politički predstavnici bosanskohercegovačkih naroda i narodnosti nekada su bili Džemal Bijedić, Emerik Blum, Branko Mikulić, Hamdija Pozderac, Uglješa Uzelac, Nijaz Duraković, Josip Musa, Bogić Bogićević, a danas su to Čović, Izetbegović, Dodik, Krišto, Čavara, Cvijanović, Komšić...i sve tako do Zahiragića.

Kakav krasan sunovrat.     

 

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Bljesak.info. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.

Kopirati
Drag cursor here to close