Amerikanac u Parizu, ali iz Italije
Treća generacija modela Jeep Compass duža je za petnaestak centimetara od prethodne, što, uz realan osjećaj poprilične širine, daje puno prostora za vozača i putnike. To je prvo što vam upada u oči kada se susretnete sa novom Jeep uzdanicom u takozvanom C segmentu.
Naravno, da bi Jeep bio Jeep, prije svega treba izgledati poput Jepa, konkretno u slučaju Compassa, on treba imati neke vizualne veze sa slavnim prethodnicima. Za sada su to najviše plastični obrubi, visina od tla koja iznosi 20 centimetara, solidni izrezi blatobrana iznad kotača i kratki prevjesi, koji omogućuju veće manevarske sposobnosti preko prepreka, no dizajn Compassa općenito ne robuje kućnim pravilima – dizajneri su stava kako bi varijacija na temu poznate maske Jeepa trebala bi biti dovoljna za identifikaciju vozila u masi drugih.
Compass ne posjeduje 4X4 pogon, tako da je poznati Jeep DNA pomalo postavljen pod znak pitanja. Umjesto toga postoji odabir načina vožnje s obzirom na podlogu, gdje imate, osim sportskog načina, još i varijantu za snijeg i blato, što opet vlasniku daje dojam da ovo nije neki puki automobil koji se treba plašiti lošeg terena kao salonske cipelice kiše. No, da je pravi terenac, baš i nije. Što, opet, i nije loše, jer većina ljudi danas i ne treba prave terence, nego automobil koji je u svim prilikama u priliku jednako upotrebljiv.
A Jeep Compass je itekako upotrebljiv. Velik je i prostran za čitavu obitelj. Ima prtljažnik od minimalno 550 litara i solidno je opremljen (točnije, ima sve što treba, pa i više od toga). Ovjes je baždaren na udobnost, što se brzo osjeti u inače raskošno dimenzioniranim i dobro dizajniranim sjedalima, koja su također veoma udobna. Ta udobnost malo uzima danak na osjećaju upravljanja, koji je pomalo vještački, odnosno traži naviku – jer čak i u sportskom načinu vožnje ne dobivate previše izravan upravljač i puno tvrđi ovjes. To rezultira onim osjećajem da je Compass čak i veći auto nego što zbilja jest.
No, to što je osjećaj veličine prisutan, apsolutno ne znači da ćete s njim imati probleme u gradskoj vrevi i prilikom parkiranja. Kockast oblik, opet dovoljno moderan, skupa sa kamerama i senzorima, te dobro dimenzioniranim retrovizorima, koji podsjećaju da je Compass dio Stellantis grupe, omogućava razmjerno lagodno manevriranje gradom, s obzirom na ukupne dimenzije vozila. A ovdje govorimo o skoro tonu i 600 kg teškom vozilu, dugom četiri i pol metra i širokom 1,9 metara.
Vanjska Antartik bijela boja solidno mu stoji i u suprotnosti sa tamnom unutrašnjošću tamnosivih i crnih varijanti tonova čini dobru kombinaciju. Možda tamnija unutrašnjost malo zakida oko i čini vam se kako je Compass asketski automobil, gdje luksuza ima samo u tragovima, ali to nije slučaj. Istina je kako je Jeep iskoristio džoker zvani tradicija i prodao grublje materijale pod cijenu koju traži, ali sve je napravljeno u fazonu da je tu radi toga da traje, a ne da bude fensi – šmensi i onda se za par godina potrga, izgrebe ili izblijedi. No, osim plastike koja nije mekana, ima tu i elemenata mekane plastike i vještačke kože, što sveukupno daje jedan solidan dojam završne obrade i kvalitete.
Rekli smo kako Jeep ne može pobjeći od svoje tradicije, ali još više ne može uteći modernim zakonima i regulativama EU, a pogotovo ne može mimo unutarnjih pravila Stellantis korporacije. To znači kako je većina sklopova poznata sa drugih modela korporacije, ali je Jeep to uspio zapakirati u svoje odijelo, skupa sa sitnim forama i dizajnerskim fazonima, koji vam skrivećki ili manje skriveno stavljaju do znanja da sjedite u cool automobilu. Koji se, uzgred budi rečeno, proizvodi u Italiji. A Talijani inače jako vole Jeep modele.
Jedan od rezultata je pogon, koji umjesto nekog benzinca ili dizela sa barem 2,5 litra zapremine, sada čini klasična Stellantis konfiguracija – 1,2 litarski benzinac i prigodan elektromotor u hibridnoj simbiozi koja daje 145 KS sistemske snage. Kao što se vidi iz brojki, nećete se baš s njim utkivati, ali solidno proračunat automatik sa šest stupnjeva neće vas uglavnom nigdje osramotiti, ali će vratiti potrošnjom koja se često drži u granicama 5 litara goriva na sto kilometara.
Ubrzanje od 0 do 100 km/h biti će danas ne baš impresivnih 10,4 litra, a konačna brzina ne viša od 188 km/h. No, to su brojke koje su danas i više nego dovoljne većini vozača – i u skladu su sa aktualnim normama i pravilima. Hibridni pogon dosta je uglađeniji nego ranije i u osnovi daje jedan dojam lakoće korištenja, vaše je samo da odaberete smjer vožnje na kružnom tasteru (treba se malo naviknuti) – i auto ide lagano i udobno. A to je ono što većina nas traži.
Doduše, koliko nas može izbrojati 74.969 KM za testirani auto u vrlo bogatoj Altitude verziji i s još nešto doplata, što uključuje odličan sistem Hi-Fi zvučnika i dvostruki panorama krov, sasvim je drugo pitanje. Ali ne bi bilo zgodno prešutjeti kako ulazni Jeep Compass stoji 60.940 KM i da kao takav svakako ulazi u konkurenciju svima koji traže zanimljivu opciju novog vozila u C segmentu crossovera.
