Rezultati po tagu: Berislav Jurič

Do nas, koji ne zanimamo sami sebe, dolaze vijesti zveckanju u Ukrajini. Mi, koji živimo od zveckanja, ne shvaćamo zvukove ozbiljno.

Dragan Čović je, filmski, sa svitom dužnosnika iza sebe koje prosječan hrvatski birač nikada nije vidio, pročitao sedam točaka koje smo već pročitali.

Život nas košta toliko da brojimo demografske smrti svojih gradova iako su oni odavno mrtvi samo su se mudraci sjetili da je bolje da prebrojavanje stanovnika ne vrijedi pa da ne znamo u kakvim pustinjama dahćemo.

Ma koliko se Dragan Čović čupao na čupanje iz konteksta, jedino što je odzvonilo s govornice u Banja Luci je poruka da se čuva Republika Srpska.

Ne trza (hrvatska) javnost u BiH na još jednu priču o hobotnici koja razlikuje prave od krivih domoljublja.

Koliko smo povezani govori i podatak iz službenih usta kako u Hercegovini vlada omikron varijanta koronavirusa a da se u Bosni još uvijek očekuje.

I nije ovo prvi put niti jedini ovakav obračun nakon napuštanja stranke. Sreća pa birači nemaju uši. Oči su davno izgubili.

Spast ćemo tako na samo dva državna praznika – Praznik rada i Dan Europe. Jer, mi smo veliki radnici i veliki Europljani. Nova nam godina ne treba. U nas vrijeme stoji.

Nakon sapuna Zorana Milanovića, došao je na red i sapun Milorada Dodika koji je poručio onima što istražuju političke odluke da se okupaju, počešljaju i da ne mirišu na Sarajevo.

Palo je i jedno novo biflanje – SDA bi mogla napustiti pregovore koji su predstavljeni kao ključna stvar za neku normalniju BiH. Očito je da nam je najbolje bez promjena.

Stranci nas tješe kako neće biti rata. Amerika poručuje kako ovo nije '91. Kakvi smo u napredovanju, do te godine još nismo ni došli.

A kaos na federalni kaos moglo bi nadoliti 13 kompanija čije je upozorenje prošlo u medijima puno lošije od Sladićeve vremenske prognoze.

Nitko ne trza na analize da se u Mostaru nije razriješilo niti jedno ozbiljno krivično djelo. Svi slave sedam dobrovoljno predanih džointa. Pitanje je – tko ih poslije vaga i tko pali?

Imao je Izetbegović toliko neobrijanog obraza pa je pozvao ljude, koje su on i slični njemu na svim stranama raselili, da glasuju u što većem broju. I to za njega.

Da se ne bi bacili u vjetar plodovi nerada i trovanja onih zbog kojih tapkamo na mjestu, izvedena su djeca, kao u neka stara vremena, na mahanje zastavama i na lekcije o prošlosti.

Džabe Helez maše dalekometnim projektilima zaboravljajući da, dok se zvecka oružjem, radnici namjenske industrije zveckaju kovanicama tražeći plaće…

''Ako hoćete da živite, morate biti spremni da umirete'', kaže nespremni Sin.

Preživjela je Bosna i Hercegovina još jedan tjedan raspadanja i glumljenog patriotizma koji grize sve oko sebe misleći da svi u zemlji koja nikada nije naučila biti država vole isto domoljublje.

''Užas. U ogromnom smo problemu. Ako je to tačno, a jeste garant'', zabilježio je Viber. Problema nema jer, kako Muž koji ne može u kući naći diplomu reče – negdje se drugo više umire.

Dočekali smo brže nego smo mislili. Odvajač od Bosne i Negasitelj Hercegovine okrenulo je ploču. Na pola, ali je okrenuo.

Nikoga ne zanima, ali se svejedno održavaju ročišta zbog nabavke respiratora pomoću kojih su prodisali samo džepovi.

Najprovidnije predstave ovdje se umotavaju u neizvjesnost. A izvjesno je samo jedno – nakrivo nasađenoj državi ništa ne ide od ruke.

A kako Matematičar upravlja entitetom govori i vijest sa sjednice Vlade Federacije na kojoj je zaključeno da će se od Austrije tražiti pomoć za računicu pri izgradnji tunela…