Tapšanje malog da trpi batine velikog

Tekst članka se nastavlja ispod banera

21.2. – Ponedjeljak

Žvačemo nove priče o tome ima li države ili nema, tko je želi, tko ne želi i kako je spasiti od nas samih. Lijepe se reakcije na zasjedanje Hrvatskog narodnog sabora kojem je mlake zaključke, napisano navodno za strance a ne za nas, dodatno ohladilo curenje u medije.

Nižu se nove reklame i samoreklame kao zagrijavanje za izbore od kojih se narod davno ohladio.

Veslač klase optimist, koji je na trenutak prepao svijet da je izgubio optimizam, najavljuje kraj pregovora do kraja tjedna. Dragan Čović ponovno je optimističan dok iz Sarajeva curi d od sastanka nema ništa.

Narod, objavljeno je po tko zna koji put, živi na kredit. Država, objavljeno je po tko zna koji put, najviše duguje sama sebi. I nema namjeru platiti.

Do nas, koji ne zanimamo sami sebe, dolaze vijesti zveckanju u Ukrajini. Mi, koji živimo od zveckanja, ne shvaćamo zvukove ozbiljno.

22.2. – Utorak

Svijet galami na Rusiju. Rusija, koja je priznala odmetnute dijelove Ukrajine, odmahuje rukom. U regiji se vaga – tko će kojoj strani okrenuti leđa. Bosna i Hercegovina, zemlja koja glumi državu, nema zajednički stav. Bakir Izetbegović piše Europi da je raspad države nemoguć iako dobro zna da je sve moguće.

Moguće je, eto, začepiti usta optimizmu pa ne reći ni A o sastanku o izmjenama izbornog zakona u Mostaru na kojem se nitko nije pojavio. Čini se, ni domaćin.

Za to vrijeme, a sve je u sjeni visoke politike, hercegovačko-neretvanska vlast javno priznaje kako su bolnice pretrpane bespotrebnim radnicima kojima se pljeskalo s balkona. S druge strane, vlast nema odgovora na pola milijarde maraka tešku prijavu u kojoj stoji da su trošili novce na zdravstvo kako im je palo na pamet. Lijeka nam nema.

23.2. – Srijeda

Dragan Čović opet priziva sastanke. Brat kojem ništa ne vjeruje, kako je opisao Bakira Izetbegovića pred kamerama, kaže kako nije ni pozvan na sastanak u Mostar. Pitamo se, valjda se pitamo, čemu onda predstava i galama.

Treći brat, Milorad Dodik, ne želi klimnuti glavom da su sankcije Europske unije Rusiji, koja se nadvija nad Ukrajinu, stvar za podržati. Mi ćemo, trubi Dodik, ostati po strani. Zauzimajući stranu.

24.2. – Četvrtak

Krenulo je. Rusija se odlučila na korak o kojem se dugo pričalo. Mi, koji punimo uši jedni drugima lažnim ljubavima i porukama kako znamo koje je rat zlo, nismo jedinstveni u osudi nove ljudske gluposti i bolesnih apetita.

Tko je koga gurnuo u priču o Ukrajini, tko smije donositi odluke, tko govoriti u ime zemlje i protiv velike braće galame su koje se sipaju i stvaraju nove polove u zemlji. Glumi Bosna i Hercegovina važnost i pokazuje još jednom kako je malo toga zajedničko u njoj.

Za to vrijeme, Europska unija šalje dodatne vojnike u BiH. Valjda zato jer želimo mir isto kao onda kad smo ga željeli pa zaratili.

25.2. – Petak

Bosnu i Hercegovinu tješi NATO. Čuvat će nas od drugih iako se sami od sebe ne možemo očuvati.

Aleksandar Vučić, kojeg se cijeli tjedan čeka da se očituje o stanju o sukobima u Ukrajini, osudio je prisvajanje dijelova Ukrajine ali nije podržao kaznu za Rusiju. Jedino Dodik do kraja šuti.

Svijet se puni analizama stanja i kaznama velikom Putinu. Bosanskohercegovački dužnosnici pak tješe narod da se ne brinu i da ćemo imati što jesti.

Ako se netko sjeti robnih rezervi, trebao bi se sjetiti da su poplave pokazale kako su skladišta posušena i da nitko nije odgovarao. Sada nas, uz državu, i privatni trgovački lanci tješe da robe ima. To što novca nema, tu nas nitko ne može utješiti niti pokušava.

26.2. – Subota

Zabrinuti domaći lideri, koji po potrebi tumače kako nisu sigurni da će biti izbora, na turnejama su pripremajući terene za predizborne kampanje i mobilizaciju glasova za još jednu pobjedu koja se svodi na tuđe poraze.

Prate se vijesti o novom sukobu. U regiji se šapuće tko je koga podržao i tko nije dovoljno bio glasan i oštar.

I Europa tiho govori kako je nedostatak osude glasne Srbije pogrešan i da zaustavlja procese. Mi ionako ne znamo drugačije nego prema dnu.

27.2. – Nedjelja

Europa je napravila presedan. Kupit će oružja i poslati ga u Ukrajinu. Svi su glasni u podršci Ukrajini no nitko nema hrabrosti stati na megdan Vladimiru Vladimiroviču kojeg priče očito ne zanimaju.

Putin je generalima rekao da pripreme najmoćnije oružje. Svijet ratuje tako da utišava ruske glasove, a s ruskih ulica dolaze krikovi da i tamo ima ljudi koji ne žele rat. Njih se, kako to već biva, ništa ne pita.

Sva borba se svela da se malog brata tapše po ramenu i ohrabruje da izdržava batine velikoga. Kasnije će se proglasiti pobjednici i zvonit će svijet od busanja u prsa.

Ako svijeta ostane.

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Bljesak.info. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.