Prije jednog stoljeća, 23. kolovoza 1924. rodio se Ephraim Kishon izraelski satiričar, dramatičar i scenarist.
Rođen je u Budimpešti kao Ferenc Hoffmann, a preživio je strahote 2. svjetskog rata, boravak u logorima i bijeg u nepoznato.
U rodnom gradu je je završio osnovnu i srednju školu, a upisao je i fakultet likovne umjetnosti. Nažalost, u to je vrijeme Mađarska bila uključena u nacističku propagandu zbog čega je Ferenc, kao Židov, izgubio pravo na studiranje.
Iako nije znao govoriti niti jidiš niti hebrejski jer je obitelj bila potpuno asimilirana, ipak su ga smatrali inferiornijim i nisu mu dozvolili da upiše fakultet.
S obzirom na to da nije mogao pohađati fakultet odlučio se okrenuti zlatarskom zanatu jer je bio svjestan da mora od nečega živjeti.
Već u ovo doba Ferenc je prepoznao vlastiti talent u pisanju humoreski i drama te je velik dio vremena trošio pišući o raznim temama.
No ništa ga nije pripremilo na ono što je uslijedilo u njegovom životu: odlazak u njemački logor zajedno s ostalim Židovima iz njegovog kraja te spašavanje golog života bijegom od nacista tijekom preseljenja u drugi.
Preostalo vrijeme do pada nacizma i kraja 2. svjetskog rata Ferenc je proveo glumeći slovačkog fizičkog radnika imenom Stanko Andras.
Nakon rata mijenja ime u Kishont, a nakon nekoliko godina života u Mađarskoj ipak odlučuje studirati umjetnost i dobiti sveučilišnu diplomu, što mu je na kraju i uspjelo.
Tada se odlučuje preseliti u Izrael, iako je već bio etabliran pisac u Mađarskoj. Nije se mogao pomiriti sa staljinističkim režimom pa je odluka prevagnula na selidbu u Izrael, kamo je pobjegao preko Italije.
Imao je osjećaj da će ovo biti mjesto u kojem će moći rasti kao pisac, svjestan da ga njegovo židovsko porijeklo tu neće staviti u nevolje. U Izrael dolazi 1949. godine, a svoje novo ime Ephraim Kishon dobiva zahvaljujući jednom službeniku iz useljeničkog ureda koji mu ga je odlučio promijeniti.
Dotični je njegovo prezime Kishont pogrešno prepisao u Kishon, a za ime Ferenc je tvrdio da ne postoji i svojevoljno ga pretvorio u ime Ephraim. Tako je Ferenc Hoffmann postao Ephraim Kishon.
Kad se doselio u Izrael morao je raditi svakojake poslove kako bi opstao: bio je električar, čistač zahoda i poljoprivredni radnik. Okušao se i kao mehaničar, ali je čitavo vrijeme pisao za nekoliko dnevnih novina jer je svoju budućnost vidio upravo u toj branši.
Godine 1952. odlučio je da mora naučiti pisati i govoriti hebrejski ako želi postati pisac i novinar stoga se prijavio u konklavu gdje je boravio 12 mjeseci, učeći jezik 18 sati dnevno.
Nakon što je savladao hebrejski jezik počeo je pisati za hebrejske novine Maariv, u čemu je bio vrlo uspješan. Ubrzo je napisao i scenarij za kazalište pa je 1953. godine izvedena njegova prva predstava u Tel Avivu.
Godina 1959. donijela je preokret u njegovom životu jer je njegova knjiga "Osvrni se gospođo Lot" postala izuzetno popularna u Americi, ali pravi uspjeh je doživio u Njemačkoj, što je i više nego ironično s obzirom da je zbog nacista pobjegao u Izrael.
Kishon 3 godine kasnije snimio je svoj film "Sallah", koji se pokazao vrlo uspješnim i bio jedan od prvih izraelskih filmova koji su bili nominirani za nagradu Oscar.
Kao glavni satiričar izraelskih novina i vješt pisac i dramatičar Kishon je djelovao desetljećima i objavio niz uspješnih knjiga, od kojih su najpopularnije bile "Nije fer, Davide" (1977), "Kita boli more" (1980), "Kod kuće je najgore" (1982), "Nema nafte, Mojsije" (1984), "Lisac u kokošinjcu" (1985), "Deva kroz ušicu igle" (1988), "Ništa tu Abraham ne može" (1990) i "Još malo pa istina" (1987).
